Kad se avion uputi prema uzletištu, a stjuardese krenu gestama pokazivati gdje su maske s kisikom i pojasovi za spašavanje, ja uvijek pomislim da se igramo pantomime i poželim veselo povikati: “Tri riječi! Strani film!” Ali, nikad to, naravno, ne učinim jer “upute za slučaj nenadane situacije” nisu zajebancija.
To je ozbiljna stvar koja bi nam mogla sačuvati živote, premda je znatno vjerojatnije da bismo se, da airbus 320 udari u planinu, svi skupa rasprsnuli u molekule i rasuli u krugu od sedamnaest kilometara mnogo prije nego što bismo na podu našli englesku riječ exit. Ne bi, osim toga, bilo ni lijepo izazivati stjuardese. Imaju one, i bez toga, drugih, svojih briga. Za početak, putnici znaju biti užasno neugodni.
Pa i sam sam, sram me je priznati, jednom ili d...
