Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Neka Lutrija organizira izbore!

Jučer, danas, malo sutra

Foto: Neja MARKIČEVIĆ / CROPIX

Četrnaestog travnja u 19 sati zatvorit će se birališta. Nekoliko minuta kasnije moglo bi se, pak, dogoditi nemoguće: da Državno izborno povjerenstvo svečano objavi izborne rezultate, i to ne odokativne i privremene, nego potpune i konačne. Naime, toliko je vremena sasvim dovoljno da bi se prebrojilo dvadesetak listića. Ako ste na trenutak pomislili da sam u prethodnoj rečenici propustio napisati riječ “posto”, varate se. Jer, čisto sumnjam da će izlaznost nadmašivati spomenutu brojku.

Užežin svih izbora s mnogih nas adresa nastoje uvjeriti kako je sudbonosno važno da se čuje i naš glas. “Demokracija je slap, ali se broji i tvoja kap”, poručuju nam zaneseni agitatori. Ne morate biti matematičar kalibra Vinka Bajrovića da biste shvatili kako vam ta računica ne nudi previše razloga za entuzijazam, ali svejedno na koncu pristajete sudjelovati u velikom ceremonijalu izbora novih dužnosnika. Dokle god postoje makar i mršave teorijske šanse da bi vaš glas mogao biti onaj fatalni, odlučujući, isplati se potrošiti nekoliko minuta na šetnju do birališta i zaokruživanje neke od ponuđenih lista.

Uoči izbora za EU-parlament nitko se, međutim, previše ne trudi razgorjeti u javnosti svijest o potrebi glasovanja. Doduše, tu i tamo poneko se zna oglasiti kakvim prigodnim animir-sloganom, ali stječe se dojam da se građane nagovara više onako reda radi i preko volje. Tome se zapravo i nije čuditi. Kako, naime, palamuditi o fundamentalnoj važnosti ovih izbora a ne ispasti smiješan kad je i zadnjim naivcima jasno kako utrka za EU-parlament može eventualno promijeniti nešto u životima duzine izabranih zastupnika, ali neće ni najmanje utjecati na prilike u zemlji.

Uloga komarca u Europarlamentu

Svi koji su minulih dana imali prilike vidjeti dojmljive info-grafike na kojima je prikazan raspored snaga u bruxelleskom visokom domu znaju o čemu pričam. Čitav naš patuljasti nacionalni klub u usporedbi s, primjerice, gorostasnim njemačkim, doima se kao pomoćno sjedište. Da me kojim slučajem izaberu i posjednu u zastupnički stolac, osjećao bih se odsječeno kao Sava Kovačević na Ljubinu grobu.

Biti parlamentarac iz malešne zemlje znači biti osuđen na ulogu komarca. Možete zujati do mile volje i svojim replikama nervirati kolege iz megadržava, ali tu otprilike počinju i završavaju svi vaši “pothvati”. Sve odluke, presudne i one manje važne, donose krupni igrači, a mi, liliputanci, tu smo tek da im osiguramo dojmljiv dekor.

Nemojte me krivo razumjeti, ovim recima ne želim raspirivati eurofobiju niti drukati za izolacioniste. Uostalom, dilemu “hoćemo li u EU ili nećemo” oduvijek sam smatrao potpuno promašenom. No ako priključenje Uniji jest naša, kažimo to pompozno, sudbina, to ne znači da smo kupujući ulaznicu za elitni klub stekli i cijeli paket VIP pogodnosti. Naprosto, tako nam je pao grah: dok se veliki budu širili u business klasi, mi ćemo se stiskati u ekonomskoj, sretni što smo uopće uspjeli ugrabiti kartu za let.

Ne muči mene, dakle, Europska unija takva kakva jest, nego trošak našeg pristajanja na sudjelovanje u kvazidemokratskom teatru. Ili da budem do kraja precizan: zašto arčiti ozbiljne pare na savršeno beznačajne izbore koji ništa neće promijeniti u našim životima?! Ako već trebamo poslati tucet zastupnika u Bruxelles, to se valjda može učiniti i na neki jeftiniji način.

Na primjer, umjesto DIP-a koji je dobio zadatak izgraditi složenu strukturu biračkih odbora u cijeloj zemlji, cijelu je stvar bez prevelikih napora mogla odraditi Hrvatska lutrija: u bubanj (ili računalo) ubaciti imena svih punoljetnih građana, pa onda sačekati nekoliko sekundi da se izbistri popis dvanaest sretnih dobitnika sjajno plaćene sinekure. Porezne obveznike to ne bi koštalo ništa, bili bismo pošteđeni neproduktivne galame koja se službeno naziva “predizbornom kampanjom”, a rezultat bi bio navlas isti: Hrvatska bi dobila svoju fikus-satniju eurozastupnika.

Cijena privida demokracije

Izborna fertutma još je apsurdnija znamo li da biramo čeljad čiji će mandati trajati samo jednu godinu. Tek što se uz pomoć kompasa, mahovine i pučkih mudrosti (“kartu čitaj, belgijskog seljaka pitaj”) budu naučili kretati u labirintu parlamentarnih hodnika, već će morati pakirati kufere za povratak. Sve što će u Bruxellesu dospjeti reći bit će: “Ikskjuz mi, veri iz d tojlet?” A njihova će pustolovina traženja nusprostorija stajati građane ove zemlje paprene milijune.

Demokracija ima svoju cijenu, vole ponavljati naši političari. Ima, fakat, ali zašto masno naplaćivati i njezin privid?!

IVICA IVANIŠEVIĆ

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last