Novosti Hrvatska

međunarodni arheološki skandal zbog garduna

Mirjana Sanader otkopavala legionare i "zakopala" 40 milijuna kuna

međunarodni arheološki skandal zbog garduna

Arheološko nalazište Gardun kod Trilja / Fotomontaža: PSD

Ukupno prokockanih 40 milijuna kuna, što je iznos jednak desetogodišnjem proračunu Ministarstva kulture za arheološka istraživanja, međunarodni znanstveni i diplomatski skandal, te dobrim dijelom devastirani arheološki lokaliteti na području Cetinske krajine, od prethistorijskih do kasnoantičkih, rezultat je inicijative koja je, da je uspjela, u posljednjih 10 godina trebala preporoditi hrvatsku arheologiju.

Umjesto preporoda, dogodilo se pustošenje: istraživanja u dolini Cetine, u kojem su trebali sudjelovati i arheolozi s Instituta za arheologiju i antiku Sveučilišta u Birminghamu, te sa Sveučilišta u Ljubljani, nakon sjajnih preliminarnih rezultata 2004. naprasno su prekinuta, a na hrvatskom arheološkom nebu naglo su osvanule nove zvijezde, pripadnici Sedme rimske legije, odnosno njihov logor u selu Gardunu kod Trilja.

Nakon što su se posljednjih godina prošetali hrvatskim medijima uzdignuti do razine arheološke senzacije, legionari i ostaci njihova logora pomalo se vraćaju u zaborav. Ove je godine Ministarstvo kulture za istraživanje Tilurija izdvojilo 70 tisuća kuna, a iako se još ne zna kakav će biti proračun za 2013., neke senzacionalne promjene ne treba očekivati.

Ugovor s IBM-om

Stvari se opet pomalo vraćaju na svoje mjesto, pa je tako za istraživanja na području Salone u ovoj godini izdvojeno gotovo 700.000 kuna. Još prije neku godinu, stvari su bile obrnute. Toliko obrnute da upućeni podsjećaju da su legionari Sedme legije poharali hrvatsku arheologiju, ostavivši štetu koja se neće moći popraviti još dugo vremena.

Neposredni materijalni iznos te štete je, dakle, poznat - riječ je najmanje o 40 milijuna kuna koje su u zadnjih deset godina trebale biti investirane u domaću arheologiju i zauvijek je promijeniti, ali je posao propao uz neviđene sabotaže. Sabotaže zbog kojih je, u jednom trenutku, čak cijelo Sinjsko polje proglašeno vojnom zonom, sa zabranom letenja iznad tog područja.

Cijela priča počela je 2002., kada je Upravno vijeće Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS) usvojilo projekt suradnje s Britancima. Sklopljen je i ugovor po kojem su se samo u pripremu projekta Britanci obvezali uložiti 560.000 eura - više od ukupnog godišnjeg proračuna koje naše Ministarstvo kulture ulaže u slične projekte. Već su i rezultati tog istraživanja odjeknuli kao senzacija u cijelom svijetu.

Pronađeni su arheološki tragovi temeljem kojih se mogao rekonstruirati - praktički do detalja - svakodnevni život ljudi u ovom kraju od prije čak 10.000 godina, jer je Cetinsko polje arheološki bilo gotovo netaknuto. Primjerice, nekih 500 metara uzvodno od mosta u Trilju, utvrđeno je postojanje naselja starijeg neolitika, a nešto poviše, na sutoku Cetine i Rude, ostaci prapovijesnog naselja iz brončanog doba s vidljivim ostacima sojenica.

Ti i slični nalazi, poput naselja ilirskog plemena Delmata, pa do brojnih artefakata grčke i rimske vojne opreme, odmah su, početkom 2004., Cetinsko polje lansirali u sam vrh svjetskih arheoloških lokaliteta. U trenucima kada je stvar dospjela do šire javnosti, MHAS, kao nositelj međunarodnog projekta, već je imao sa Sveučilištem u Birminghamu sporazum o njihovim ulaganjima u projekt.

Osim direktnog financiranja, osigurani su i sponzorski ugovori, poput ugovora s IBM-om, dok je serijal o istraživanjima najavio “National Geographic”. No, tada je sve krenulo po zlu. Vlast se mijenja, a kada su Britanci iskazali zanimanje da se u projekt uključe i istraživanja u Gardunu, koja je provodila Mirjana Sanader, supruga tadašnjeg premijera Ive Sanadera, oduševljenje u Ministarstvu kulture za projekt istraživanja Cetinskog polja naglo je splasnulo.

Revizija izložaka

Kao prvi dio istraživanja tako je bilo dogovoreno 3D snimanje područja avionom Natural Environment Research Councila iz Velike Britanije. Riječ je o tehnologiji kojom se snimanjem iz zraka s nekoliko različitih tehnologija dobije 3D slika prostora, a iz koje se onda dobiju podaci temeljem kojih se detektiraju arheološki zanimljive lokacije. I inače, kako je tada bilo pojašnjavano po medijima, u cijelom projektu bi invazivna arheologija, dakle kopanje na lokalitetima, bila minimalno korištena - cilj je, kako je i osnovna tendencija u suvremenoj arheologiji, zaštita područja, a ne njegovo raskapanje.

Nakon što su pribavljene sve suglasnosti za let zrakoplova, od Geodetske uprave i Ministarstva obrane, došlo je do neočekivanog obrata. Ministarstvo obrane 21. travnja 2004. ukida dozvolu za snimanje. Zrakoplov, koji je već letio prema Hrvatskoj, slijeće u Pescaru, gdje posada čeka da se riješe birokratske prepreke. One, međutim, nikada nisu riješene: nakon tjedan dana čekanja, pokazalo se da je Ministarstvo obrane cijelo polje proglasilo vojnom zonom.

Avion je stoga produžio na Kretu, gdje oko takvog besplatnog snimanja za potrebe arheologije nitko nije radio probleme. Bio je to znak da su stvari krenule nizbrdo. U MHAS-u dolazi do smjene ravnatelja, a cijeli projekt nestaje u ladicama Ministarstva kulture. Nemuštim objašnjenjima pokušavalo se prikazati kako nije osiguran reciprocitet u stručnjacima.

U Hrvatskoj je pokrenuta kampanja kako je riječ o “pljački hrvatskih arheoloških lokaliteta”. Pri tome, u isto je vrijeme arheolozima sa Sveučilišta u Ljubljani, koje je trebalo sudjelovati i u Projektu Cetina, prepušteno isključivo istraživanje na Hvaru, bez sudjelovanja domaćih arheologa.

Teza o pljački artefakata potkrijepljena je fotografijom s web sitea Sveučilišta u Birminghamu na kojem je tekst o projektu ilustriran grčkom kacigom za koju su domaći protivnici projekta ustvrdili da je nezakonito iznesena iz Hrvatske - premda je bila samo riječ o ilustraciji za koju je iskorištena fotografija učinjena u splitskom muzeju. Zbog ovog podmetanja čak je provedena i revizija izložaka u MHAS-u, te je utvrđeno da su svi eksponati na broju.

Tu su stvari već počele odmicati kontroli, pa se prozvanim našao i sam dr. Vincent Gaffney, direktor Instituta za arheologiju i antiku na Sveučilištu u Birminghamu, a koji se i sam posljednjih 15 godina bavio dalmatinskim arheološkim lokalitetima.

Uza svu britansku uljuđenost, u pismu Ministarstvu kulture pokušao je zaustaviti negativnu kampanju i podmetanja, no ni to, kao ni intervencija sir Johna Ramsdena, tadašnjeg britanskog veleposlanika, koji je hrvatsku stranu pokušao uvjeriti kako zaštita hrvatskih arheoloških interesa ničim nije ugrožena, te da Britanci ne vole da ih se etiketira kao lopove, nije dalo ploda. Projekt je zaustavljen, a kada smo ovih dana pokušali doznati zašto, nitko se od tadašnjih aktera nije mogao sjetiti.

Na udaru kradljivaca

Zašto je projekt obustavljen, i kakva je bila pri tome uloga Mirjane Sanader, koja je vodila istraživanja u Gardunu, upitali smo aktere ove priče. Arheolog Krešimir Filipec nerado se prisjetio ovih događaja.

- Mislim da je bio problem u prezentaciji projekta. Postavljalo se pitanje oko zastupljenosti naših stručnjaka... Ali bilo je to davno, zaista se ne sjećam detalja. Uostalom, u Ministarstvu kulture bio sam kratko vrijeme - kaže Filipec.

U to je vrijeme bio pomoćnik ministra kulture Bože Biškupića za zaštitu spomenika kulture i kulturnu baštinu, i njegova je Uprava bila nadležna za mišljenje o tome je li sve u skladu s hrvatskim zakonima i pravilnicima. No, kako je u to vrijeme izjavio “Globusu”, njegova uprava projekt nikad nije dobila na uvid - zapeo je kod ministra i njegova tadašnjeg tajnika Jadrana Antolovića. Filipec je uskoro dao ostavku, o čijim razlozima nikada nije progovorio.

I tako je Projekt Cetina nestao u povijesnim izmaglicama. Istraživanje rimskog vojnog logora postaje glavni projekt hrvatske arheologije, u Gardunu se kopa i obnavlja, u planu je bio i arheološki park... Sve do odlaska Ive Sanadera. Legionari su se uputili nazad u povijest, oko obnovljenih zidova vojnog logora opet pasu ovce, a predviđena sredstva ukazuju na to da je Tilurij prestao biti toliko važna točka domaće arheologije.
U međuvremenu, rijeka, vrijeme i ljudi čine svoje.

Prethistorijsko naselje na poluotoku na ušću Rude u Cetinu više se ne vidi s obale, piloni koji su tu stali tisućljećima otplavljeni su ili uništeni radovima na obali. Svoj su obol dali i kradljivci arheoloških nalaza: već je i mali fragment istraživanja koji je dospio u javnost bio dovoljan da privuče pljačkaše od kojih su poneki stvorili prave kolekcije neprocjenjivih artefakata. Jedan dio uspio je otkupiti Muzej Cetinske krajine, nešto i MHAS, no prave razmjere štete nitko ne može procijeniti.

MARIJO KAVAIN

Nemjerljiva šteta

Da je uspio Projekt doline rijeke Cetine, u ovim trenucima hrvatska arheologija izgledala bi bitno drugačije, uz usvojene nove znanstvene metode istraživanja i nove tehnologije, te uz generacije arheologa za koje je već bilo dogovoreno profesionalno usavršavanje na nekim od najuglednijih svjetskih sveučilišta. Nematerijalnu štetu sabotaže ovog projekta i općenito pustošenja domaće arheologije u posljednjih deset godina stoga je nemoguće procijeniti.

Božo Biškupić se ničega ne sjeća

Bivši ministar kulture Božo Biškupić se također ničega nije mogao sjetiti oko ovog projekta, koji je u znanstvenoj zajednici označen najznačajnijim u posljednjih 50 godina, premda je početkom 2004., u Saboru, na pitanje postavljeno od strane sinjskog saborskog zastupnika Jure Bitunjca, na aktualnom satu o projektu govorio u superlativima.

Tomislav Šeparović, koji je u to vrijeme postao ravnateljem MHAS-a, rekao nam je samo da nikakvog ugovora s Britancima nije bilo, nazvavši čitav projekt “osobnim projektom tadašnjeg ravnatelja Ante Miloševića”. Sam Milošević, već odavno zasićen ovom pričom, nije želio govoriti za novine.


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last