Novosti Hrvatska

JUČER, DANAS, MALO SUTRA

Ivica Ivanišević: Od stupa srama do obeliska bahatosti

JUČER, DANAS, MALO SUTRA
Sa stvaranjem moderne Europe dogodio se prijelaz iz kulture sazdane na kazni u kulturu sazdanu na stidu; vanjska kontrola zamijenjena je istom takvom unutarnjom u vidu neprestane grižnje savjesti. A s njom je, u polusvjesni sumrak koji nazivamo našom unutrašnjošću, usađen nemir kojega se mi više nikada nećemo sasvim, baš sasvim osloboditi.”

Nitko se ne crveni od stida

Nepoznati krstitelj popisa poreznih dužnika, koji ga je nazvao “stupom srama”, možda nikada nije čuo za ovdje citiranog povjesničara Petera Englunda. Nema, međutim, nikakve sumnje da je dijelio duboko uvjerenje švedskog akademika kako zebnja da ćemo biti javno osramoćeni tinja u svakoj civiliziranoj osobi. Nakon što su objavljene prve reakcije prokazanih dužnika, postalo je jasno kako “Englundov teorem” na ovim prostorima naprosto ne drži vodu. Ama baš nitko od poreznih neplatiša nije se zacrvenio od stida niti glasno ispovjedio svoju muku javnog sramoćenja.

Manjina je, doduše, pokušala promrsiti koju riječ u svoju obranu, tražeći krivca za nastali dug u poslovično kvarnoj državi, famoznoj nepoduzetničkoj klimi, globalnoj krizi, peguli kao takvoj... Zapravo svuda osim u sebi, vlastitoj gramzivosti i hladnome preziru prema zakonima koji bi nas sve trebali jednako obvezivati. Većina je, pak, drsko odbrusila kako su dužni, pa šta, ne’š ti, velika stvar, ko vas šiša...

“Stup srama” tako se izvrgnuo u vlastitu suprotnost – obelisk bahatosti koja će, da zlo bude još veće, ostati nekažnjena, jer su nam poreznici već stavili do znanja kako je barem polovina evidentiranih dugovanja nenaplativa. Onima, pak, čije se ime nije našlo na popisu, jer i dalje gaje budalastu vjeru kako pošten i odgovoran čovjek mora uredno plaćati vlastite račune, “stup srama” udario je zvonku pljusku po obrazu, podsjećajući ih kako su naivčine i magarci, osuđeni na ulogu luzera.

Sve nabrojeno vodi zaključku kako ovakav popis nije trebalo ni objavljivati. Jednom kada (akobogda) ovrha sjedne na račune i imovinu dama i gospode dužnika, kada (i ako), dakle, pravna država odradi svoj posao, tek tada će publiciranje liste dobiti svoj puni smisao i razlog.

Poirot sa Svilaje

Priča o famoznome “stupu” znakovita je i za bolje razumijevanje skandala koji u našoj javnosti periodično izbijaju čim neko spomene mogućnost publiciranja Registra hrvatskih branitelja. Da ne bude nikakve zabune, nimalo mi nisu simpatični oni koji se grčevito propinju na zadnje noge čim netko nagovijesti da bi popis mogao osvanuti u javnosti. Naprosto, teško mi je vjerovati da iza tako paničnog zagovora diskrecije stoje časne namjere.

Unatoč svemu, ne vidim ni jedan razlog zašto bi Registar u kojemu su, rame uz rame s pravim braniteljima, popisane i cijele divizije hohštaplera, trebao biti publiciran. Da bi potaknuo, recimo, kojega Poirota sa Svilaje da se upusti u istražiteljski pothvat odvajanja domovinskog žita od kukolja? Pa, pobogu, poreze i plaćamo zato da bi kvalificirani profesionalci detektirali mufljuze i mutikaše, a ne da taj posao odrađuje ulica!

Jedini registar koji mene zanima jest onaj pročešljani i konačni: popis osoba koji su se ogrebale za privilegije premda nisu ni omirisale baruta. A da bi takva lista dospjela u javnost, potrebna je prije svega politička volja. Netko bi trebao udariti šakom o stol i pokrenuti uspavanu vojsku birokrata koji će onda temeljito pretresti svaki pojedini slučaj i jednom za svagda dokrajčiti groteskni mit da je ovu zemlju branila oružana sila veća od Crvene armije.

Sve i kada bi famozni Registar dospio u javnost, ni za milimetar se ne bismo približili konačnom raščišćavanju nereda koji porezni obveznici već godinama masno plaćaju. Javni prostor samo bi se pretvorio u veliku peškariju gdje se bubnja po patriotskim prsima i operira retorikom iz davnih dana mitingaškog ponosa i strave na splitskoj Rivi.

Mahati Registrom i od prilike do prilike prijetiti njegovim publiciranjem može samo onaj tko nema petlje uhvatiti se u koštac s problemom, nego bi svoju odgovornost za otkrivanje negativaca rado delegirao na široku javnost koja će tjednima spremno razvlačiti bačenu kost kontroverznog popisa, da bi, na posljetku, šačicu falših branitelja uistinu namazala katranom i perjem. Svi ostali fantomski gardisti, cijele divizije virtualnih soldata, ostat će u istome, nezasluženome statusu narodnih heroja, premda im je cijeli ratni put išao krivudavom linijom od jedne do druge birtije ili, još kraće, od šanka do pisoara.

IVICA IVANIŠEVIĆ

Naslovnica Hrvatska