Novosti Hrvatska

jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Voćno pivo i šufigani pokojnici

 jučer, danas, malo sutra

U samo 24 sata naš je medijski prostor ispilio tri bizarne koliko i dramatične vijesti koje bacaju sasvim novo svjetlo na problem duboke, sveobuhvatne ekonomske krize kojoj se ne nazire kraj.

Prva je stigla iz Povljane na otoku Pagu, preciznije, iz lokalne mrtvačnice koja se drži jedva mrvicu bolje od vlastitih mušterija. Naime, dotična ustanova već neko vrijeme grca u ozbiljnim problemima - oprema kojom se služe mjesni picigamorti dotrajala je i stara, a zaposlenici već nekoliko mjeseci nisu dobili plaću. Svi uvjeti za odigravanje horora odavno su ispunjeni, pa je bilo samo pitanje dana kada će pitomo mjesto potresti jezovita priča. Dakle... nakon što je stanoviti pokojnik uredno i po protokolu pospremljen u hladnjak, vražja sprava se pokvarila. Da zlo bude još i veće, u mrtvačnici nije bilo nikoga da opazi što se dogodilo. Dežurni djelatnik, sit žgobavanja bez prebijene pare, toga dana naprosto nije došao na posao. Epilog? Tijelo pokojnika, šufigano na temperaturi od 40 stupnjeva, počelo se raspadati.

Druga priča zbila se nešto sjevernije, na lijepom plavom Kvarneru. Tvrtka “Kontinent” u vlasništvu Kostrenjanina ruskoga podrijetla Valerija Raskazova zapala je u poslovne probleme i blago preminula u Gospodinu. Za posrnulim poduzećem ostalo je, međutim, dvadeset paleta estonskoga voćnog piva. Tekući kapital nelikvidne tvrtke uskladišten je iza lokotom zatvorenih vrata, no kako taj prostor nitko ne čuva, svaki žedni namjernik lako se može osladiti bočicom, pače, cijelom gajbom.

Lokalna mlađarija u takvome je raspletu poduzetničke drame vidjela krasnu priliku za ekstenzivno lokanje, pa se, vele svjedoci, već mjesec dana nesmiljeno prepušta tome guštu. Činjenica što lijep broj maloljetnika iz dana u dan igra ruski rulet s vlastitom jetrom, i to pred očima šokiranih sugrađana, već je dovoljna za oglašavanje komunalne uzbune. No ova priča ima i dodatni sumorni akcent. Naime, napitku smućkanom od piva i soka od višnje rok trajanja istekao je prije dvije godine, što će reći da mladi pilci ne riskiraju samo cirozu nego i klasično trovanje.

Kolaps na sto načina

Konačno, treća priča stiže iz hrvatske žitnice, ravne nam Slavonije. Pokušavajući uštedjeti koju pinku, stanoviti broj tamošnjih seljaka zemlju je zasijao nedeklariranim sjemenom. Umjesto zlatnog uroda, snašla ih je smrdljiva snijet, boleština čije ime čitateljima koji nisu agroseksualci ne znači ništa, ali zato poljoprivrednim znalcima ledi krv u žilama. Pšenica poharana tom zarazom nije za prehranu ni ljudi ni stoke, a sva oprema koja se našla u doticaju s njom – od srpa do kombajna – mora se temeljito dezinficirati. Kolike su površine zatrovane, nitko ne želi službeno potvrditi. Neki, dapače, pokušavaju potpuno marginalizirati priču o snijeti, tvrdeći kako je riječ o spinu što ga plasira “sjemenarski lobi”.

Ponavljam, sve tri vijesti objavljene su u razmaku od samo 24 sata, pa je razložno prepostaviti da ćemo u danima što slijede čuti još poneku sličnu, manje ili više jezovitu, u izravnoj vezi s ekonomskim kolapsom kojemu svjedočimo.
Dok bizarne paško-kvarnersko-slavonske storije nisu doprle u javnost, na krizu se moglo gledati iz dvije optike. Prva je bila “privilegij” radnika čije su tvrtke propale, a oni se preko noći našli na ulici. Nakon što su ostali bez kruha, ostali su i bez ikakve nade da će im se u doglednoj budućnosti dogoditi išta lijepo. Bitno drukčije gledište zauzimali su oni koji još uvijek redovito primaju kakve-takve plaće. Ti su ljudi, naime, mogli podgrijavati ufanje da će ih belaj ipak nekako zaobići, da će uspjeti sačuvati svoja radna mjesta i pregrmjeti ove surove godine bez dubljih ožiljaka.

Široko nam minsko polje

Tri ljetna horora svjedoče, međutim, da razornim posljedicama krize ne možete uteći čak ni ako pripadate povlaštenoj klasi građana koji još uvijek mogu plaćati svoje račune. Jer, država je, očito, počela pucati po svim šavovima, pa prijetnje iskrsavaju i na mjestima gdje ih u civiliziranome svijetu nitko ne bi očekivao: u mrtvačnicama, skladištima, na oranicama...

Iz dana u dana raste broj propalih tvrtki, javni servisi sve ozbiljnije štekaju, špekulantski avanturizam poput virusa se širi svim porama društva... U takvim okolnostima cijela zemlja polako počinje sličiti minskome polju: na svakome koraku vrebaju opasnosti od kojih se ne možete zaštititi čak ni ako u novčaniku još uvijek imate poneku kintu.

ivica ivanišević

Naslovnica Hrvatska