Novosti Hrvatska

SUPROTIVA

Josip Jović: Ravnatelj HRT-a guverner je partije na vlasti

SUPROTIVA

Foto: Ranko ŠUVAR / CROPIX

Konačno se na stranicama Ministarstva kulture pojavio Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o HRT-u, čiji se cijeli sadržaj i sav smisao svodi na to da garnitura na vlasti postavi svoje ljude na čelna mjesta javnog informativnog servisa od najveće nacionalne važnosti.

Izmjene zakona mogao bi spriječiti jedino Paul Vandoren, koji je zbog najavljenih promjena, kako doznajemo, već prosvjedovao kod potpredsjednika Vlade Nevena Mimice, budući da je postojeći zakon već usuglašen s Europskom komisijom kao dio paketa preuzetih obveza prije ulaska u Europsku uniju. Tako bi i promjene Zakona o HRT-u mogle doživjeti sudbinu namjeravanih izmjena Zakona o policiji.

Zemljani radovi


Čim je došlo do smjene vlasti, nova je ministrica Andrea Zlatar Violić kao svoj prvi korak najavila novi zakon o HRT-u, i to do Uskrsa, koji je, u međuvremenu, već prošao. Svih ovih mjeseci, međutim, ne prestaju “zemljani radovi”, betoniranje temelja, odnosno pripremanje terena i različite inicijative koje idu u tom pravcu i koje se odvijaju paralelno i koordinirano na javnoj i zakulisnoj sceni, u Vladinim krugovima i u nevladinim organizacijama.

Spomenuta gospođa Zlatar ocijenila je stanje na HRT-u, kao i u Hini i Vjesniku, gdje je stvar već sređena, katastrofalnim, Branko Vukšić, predsjednik Odbora za medije, alarmantnim i nikad gorim u zadnjih dvadeset i jednu godinu, pretenciozni Goran Beus Richmbergh mrcvarenjem, predsjednik države Ivo Josipović maskenbalom.

U “Esplanadi” je redovito zasjedala skupina koja okuplja bivše i sadašnje razvikane urednike s HTV-a, vođena ničim pozvanim Denisom Kuljišem i rečenim Richmerghom, pod okultnim nazivom Le cercle Esplanade, s uvijek istim dnevnim redom koji glasi: Kako preuzeti kontrolu nacionalne televizije. Svoj su obol dali HND, specijalno ogranak na samom HRT-u, zainteresirani potrošači TV pretplate organizirani kao Hrvatski audio vizualni centar te i dvadesetak nevladinih iliti civilnih udruga, što parazitiraju na državnom proračunu, od kojih većina ne okuplja više od pet ljudi, koji su se digli na noge potaknuti izborom novoga glavnog urednika i promjenom voditelja Dnevnika, vrišteći o ugroženom javnom interesu, kriminalu, nekompetenciji, nevjerodostojnosti i tako redom i tako sveudilj.

Prilikom svih ovih ocjena i kvalifikacija motiviranih ideološko-fundamentalističkim, pragmatično-političkim i interesno-osobnim razlozima, nedostaje makar pokušaj pružanja bilo kakvih dokaza, argumenata ili obrazloženja. Potreba promjene zakona objašnjena je navodnim problemima u financiranju i upravljanju, blokadom rada pojedinih tijela i nužnošću restrukturiranja.

Stvarno stanje, međutim, ne ide u prilog navedenoj slici. Upravo je u prošlu godinu dana došlo do upravljačke i financijske konsolidacije (izabrana su upravljačka tijela, tekući je gubitak smanjen na minimum), a blokada rada tijela došla je upravo zbog destrukcije Odbora za medije koji je iznudio ostavku nekoliko članova Programskog vijeća, odbijajući pokrenuti postupak imenovanja novih. Uprava, prvi put u povijesti ove kuće izabrana mimo političke volje, svjesna kako joj je nož pod grlom, odustala je od započetog procesa restrukturiranja. Činjenica je također da je došlo do porasta gledanosti televizije. Na program ima stotine primjedbi, no on makar nije lošiji nego što je bio niti je lošiji od onoga što će biti. On je onakav kakvi su ljudi koji ga proizvode.

Politička kontrola

Ključna izmjena zakona odnosila bi se na izbor glavnog ravnatelja, koji bi imao sve ovlasti i birao se na pet godina. On će odlučivati o svim pravnim i financijskim poslovima, uključujući prodaju nekretnina, predlagat će Statut, financijske planove i programe rada, postavljat će ravnatelje organizacijskih jedinica i glavne urednike. Iznad njega su samo Bog i Sabor, točnije partija na vlasti, danas Zoran Milanović, sutra Tomislav Karamarko.

Ravnatelj je neka vrsta gubernatora partije na vlasti, njezina produžena ruka, oficir za vezu koji izvršava zadatke, što je zaista povratak u duboku prošlost, ravno u vrijeme kad je Prisavljem vedrio i oblačio Veljko Knežević po nalozima Stanka Stojčevića.

Dakle, već i iz samoga sadržaja zakonskog prijedloga očita je politička tendencioznost predlagača, koju krajnje nevješto i gotovo cinično nastoji negirati sama ministrica Zlatar. Ona, naime, tvrdi kako glavnog ravnatelja neće imenovati Vlada pa se, prema tome, ne radi o političkom imenovanju!? Ali hoće Sabor. Kakva je onda razlika? Sabor će birati i Programsko vijeće i Nadzorni odbor običnom većinom bez obveze ravnoteže vlasti i oporbe, kako je bilo do sada.

No, da ne bi bilo nikakvih dilema, potrudili su se sami političari iz vladajuće strukture. Tako Ivo Josipović, krivo procjenjujući kako je sadašnje Programsko vijeće samo maska ispod koje se realizira politički utjecaj, jednostavno zaključuje: Skinimo maske, budimo izravni. Branko Vukšić izjavom kao postojeći Zakon onemogućuje intervenciju Sabora pa ga stoga treba mijenjati jasno daje do znanja kako je pravi cilj promjene intervencija, a posredno zapravo priznaje da je postojeći Zakon dobar, jer je brana od političkog uplitanja.

Potpredsjednik Sabora Nenad Stazić, zdvajajući kako “ovo programsko vijeće ne odgovara nikome”, priznaje kako je bio u zabludi, želeći da se politika makne s televizije! Tamo uvijek može računati na prilježne ministrante, trenutno na barikadama bitke za slobodu medija, za struku i za poštenje.

JOSIP JOVIĆ

Naslovnica Hrvatska