Novosti Hrvatska

ŠPURTILOM I OSTIMA

Davor Krile: Fred Matić u raljama Štefice Cvek

 ŠPURTILOM I OSTIMA

CROPIX

Nezgodno je to i krajnje delikatno kad ljudi iz vaše generacije – susjedi, prijatelji, školski kolege, dugogodišnji poznanici – jednoga dana osvanu kao državni dužnosnici, funkcionari. Problem datira još iz prahistorije: i onda se vjerojatno jednako očekivalo da pogled na člana čopora korigirate sukladno njegovu hijerarhijskom statusu, a želja da mu se prizna važnost, genijalnost i dominacija te vaša podređena pozicija bila je jednako žarka i velika. Stvar je svojedobno prilično plastično ilustrirao Miljenko Smoje pišući o zvekanima koji, kad dođu na vlast, odmah povjeruju da su puno važni i pametni ljudi, vizionari i enciklopedisti: - “Trista puti gluplji od mene, ništa nisu znali, a čin bi seli na požicjun, ne smiš ih više oslovljavat Jere, Frane, Marko, nego druže Jere, druže Frane, druže Marko. Triba ji čekat na feratu i aerodrome, klanjat jin se, da bi te oni s visoka pitali: A šta radiš, je li još pišeš pizdarije?”

To je isti Fred, vjerujte

Na svu sreću, ima i potpuno suprotnih primjera. Jesu rijetki i djeluju prilično anakrono u današnjem političkom svijetu PR-ova, medijskih manipulacija, stranačkih kadroviranja, školovane glume i komunikacijskih spinova, ali su zato još dragocjeniji. Ministar branitelja Predrag Matić Fred, na primjer, jedan je od takvih ministara i takvih ljudi. Gledam ga zadnjih mjeseci na televiziji, slušam ga što i kako poručuje, pratim mu intonaciju, verbalni koncept i tjelesni gard spram sugovornika te pod punom materijalnom i drugom odgovornošću mogu reći: da, to je onaj isti Fred bez funkcije kojega znam otprije nekoliko godina, s malog nogometa. Priča iste stvari i izgovara ih na isti način.

Da bi slika bila potpuna, nedostaje, doduše, da aktualne polemike o problemima veteranske populacije ili novim odličjima ministar tu i tamo presiječe kakvim sočnim vicem ili anegdotom iz Stajićeva i Sremske Mitrovice. Ili da se kao šilo sjuri po sredini terena od umjetne trave, vikne suborcu i zemljaku Šangiju na desnom krilu “Kućo!”, primi njegovu loptu u for i efektno zabije brzi, mesijevski, gol.

Bez obzira na lišavanje ministrovih javnih nastupa od tih dekorativnih elemenata, Fred Matić je definitivno od onih kojima funkcija nije udarila u šufit. Ne vjerujem da će me vrijeme u ocjeni demantirati, jer je poznat kao čovjek kojemu ni puno gore životne kušnje nisu uspjele izvitoperiti karakter, skinuti osmijeh s lica ili u srce usaditi prezir i mržnju.

To što je sam sebi, kao jedinstven slučaj u novijoj hrvatskoj povijesti, revidirao invaliditet i odrekao se u korist države vlastitih materijalnih prava, njegovo je najviše mirnodopsko odličje i njegova zastava časti. Nekoga svaka muka oplemeni, a nekoga i najmanje dobro uništi.

Zato i ne dajem velike šanse ovim zatrovanim dušama, bezbrojnim Hvidrinim glavama, čuvarima lažnih invalidnina i drugim hrvatskim solunašima što ga od prvog dana grizu nisko, po gležnjevima, kao bijesni psi. Njihova je motivacija tek strah od gubitka privilegija, dok su naspram njih apsolutne kategorije: pravda i istina. Moglo bi se reći da su dvadeset i jednu godinu nakon rata u Vukovaru idejnu poziciju JNA nesvjesno preuzeli ti hrvatski nesretnici, a da je Fred Matić ostao nepomičan, u istom rovu, s istim oružjem, na istoj strani.

Da ovo ne ispadne neprilična hagiografija - jer čovjek je ipak ministar – evo na kraju i jedne kritičke opaske zbog njegova već pomalo iritantnog ponavljanja starog, ali ključnog predizbornog obećanja. Svaki put u zadnje vrijeme kad ministar Matić iznova najavi objavu registra branitelja, meni nekako na pamet padne slavna rola Bate Živojinovića iz Grlićeva filma “U raljama života”.

Izistinski, kad ti kažem

Znate ono kad Bata u legendarnom monologu obećava Štefici Cvek: “Sad ću da te karam. Karat ću te izistinski, bez fuliranja. Karat ću te dva sata u cugu. Karat ću te cijelu noć! Karat ću te dok ti se ne vrati tetka iz Banja Luke. Ovo je bila predigra, a sad ću da te karam u cugu sve do jutra...”

Na kraju, nažalost, ne bude ništa od seksa. Frede, kućo, ili ih odmah karaj, ili objavu tog nesretnog registra više ne obećavaj! Stotinu dana najava je bilo više nego dovoljno: već pomalo prijeti opasnost da dobar broj lažnih branitelja umre prirodnom smrću prije nego im se obznani identitet.

DAVOR KRILE

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last