Novosti Hrvatska

ZONA SUMRAKA

Zlatko Gall: Pljuni pa za pojas kulturni zadjeni

 ZONA SUMRAKA

U tjednu u kojem su i površni novinari i ekspertne “picajzle” zbrajali pluseve i minuse “Kukuriku” Vlade nakon isteka njezinih prvih 100 dana mandata, medijska pažnja je ipak pripala samo dvama ministarstvima. Ne, nije riječ o Ostojićima, o novoj aferi traljavog kadroviranja prinova u ministarstvima i javnim poduzećima, o odlasku Komadine, niti nekim novim “ne-znam-dal-da-se-smijem-ili-plačem” mega-giga projektima i zamislima Radimira Čačića.

Pažnju im je naprosto oteo Željko Jovanović, već redovan gost političkih tekstova, ali i onih “rubnih” rubrika koje se bave trivijalijama, žutilom i prepucavanjima, te – ni kriva ni dužna - ministrica kulture Andrea Zlatar - Volarić. Jovanoviću i Zlatarovoj, baš kao i temama zbog kojih su se našli na medijskom tapetu, malo je i ništa toga zajedničko.

U klinču s Mamićem

Od prvog dana u ministarskoj fotelji Željko Jovanović, ministar sporta & svega i svačega, ostvario je zapanjujuće velik medijski promet uz apsolutno nikakvu zaradu. Osim što je tijekom proteklih stotinjak dana pokazao da ga resor znanosti apsolutno ne zanima, a u onom se drugom resoru obrazovanja, u kojem sve škripi do bola, ne snalazi, Jovanović se uglavnom samo svađao s HNS-ovim dvoglavnicima Markovićem i Srebrićem te Mamićem i njegovom kamarilom.

Učinivši baš sve da najavljeno “isušivanje močvare hrvatskog nogometa”, Mamićevim i Jovanovićevim rječnikom rečeno, postane prava borba “usre i posre”. Friški skandal kojem je Jovanović glavni protagonist, a pljuvanje u ogledalo metafora verbalnog obračuna s dvojcem iz Rusanove, apsolutni je poraz ministra, a pobjeda Zdravka Mamića.

Koji možda nije uspio dokazati da je šport-ministar nesportski tip s poštedom za tjelesni i dvije lijeve noge, ali je svakako dokazao da su gospodin ministar i izvršni dopredsjednik mnogo bliži negoli bi to Jovanović želio pokazati. Posebice kao zagađivači medijskog prostora!

Slučaj ministrice kulture Andree Zlatar posve je drugačiji. Jer, dok Jovanović brblja, Zlatarova šuti ili daje više no odmjerene izjave; dok riječki spitfire (koji je u Saboru zamijenio preminulog bombardera Bebića) i dalje kao i u oporbenim danima riga vatru balansirajući na samom rubu ridikuloznosti i s onu stranu čak i elementarne građanske pristojnosti, Andrea Zlatar uglavnom tiho radi. Naravno, kultura, ona “hard core”, ali i ona u “light” verziji, mnogo manje zanima javnost od loptanja; čak i kad se ono odvija u besmislenoj hrvatskoj nogometnoj ljigi (lj – naravno, nije tipfeler, već dijagnoza!).

A opet, eto hrvatskog apsurda, upravo je Andrea Zlatar – osoba kojoj ni najljući neprijatelji ne mogu zamjeriti stručnost - u nevjerojatnoj medijskoj “kontraofenzivi” jednog uvrijeđenog ega, nakon legalnog i posve razumljivog kadrovskog poteza, prozvana kao nekompetentna i neprincipijelna politikantica uhvaćena s rukom u pekmezu dok je, eto, namještala natječaj i imenovanje svojoj bliskoj prijateljici.

Tako barem tvrdi Vesna Kusin, donedavna ravnateljica zagrebačkih Klovićevih dvora, čiji program, ali i ponovna kandidatura za rukovodeće mjesto nakon isteka mandata polovinom travnja, nisu prošli u Ministarstvu kulture. Uzgred rečeno, jedinom nadležnom za ravnateljevo imenovanje.

Činjenica da je Vesna Kusin na mjesto ravnateljice Klovićevih dvora došla iz kulturne rubrike “Vjesnika” ukazom i ministarskom voljom dugogodišnjeg HDZ-ova svemoćnoga gazde u kulturi Bože Biškupića očito je nije spriječila da svoj odlazak s tog istog mjesta drži politikanstvom i političkim obračunom. Doduše, nakon što ta priča baš i nije nešto prošla čak ni kod desno orijentiranih medija, Vesna Kusin promijenila je retoriku pa u brojnim i žučnim medijskim istupima danas tvrdi da je žrtva namještaljke. Točnije, želje ministrice Zlatar da na njezino mjesto posjedne svoju blisku prijateljicu Marinu Viculin.

Neupućenima u zbivanja u kulturi, a posebice djelovanju Klovićevih dvora, zacijelo je to dovoljan razlog za sumnju. Onima bolje upućenima u stanje stvari i - ne baš. Naime, Marina Viculin dugogodišnja je zaposlenica Klovićevih dvora, gdje je prošla sve faze rada: od studentskog volontiranja do mjesta više kustosice i muzejske savjetnice s doktoratom koji, uzgred rečeno, nedostaje njezinoj donedavnoj “šefici”.

Besmisleno kenjkanje

Marina Viculin doista nije nikakav uljez niti stranački birokrat kojeg udomljuju u kulturi, već cijenjeni stručnjak i autorica mnogih prestižnih izložbenih projekata u Klovićevim dvorima. Među ostalima, i mega posjećene izložbe Dore Maar i Pabla Picassa, kulturnog zgoditka sezone izložbe Marca Chagalla ili aktualne hit izložbe Degasa.

Riječ je o izložbama koje su među najuspješnijim projektima osmogodišnjeg mandata Vesne Kusin te i te kako zaslužne za brojku od milijun i tristo tisuća posjetitelja kojom se bivša ravnateljica, podcjenjujući zasluge i rad ekipe koja ih je osmislila i realizirala, javno hvasta.

Da se razumijemo, ona je bila uspješna ravnateljica, no ne i jedina zaslužna za rad Klovićevih dvora i izložbi koje su realizirali i vanjski suradnici i “vlastite snage”, među kojima je svakako i njezina bivša bliska suradnica Marina Viculin.

Besmislenim kenjkanjem o “političkoj smjeni”, gardom uvrijeđene veličine baš dostojnim Jadranke Kosor nakon što je shvatila da će imati protukandidate na izbornoj konvenciji stranke te besmislenim i suštinski nimalo korektnim “sukobom” s bivšom suradnicom, a sadašnjom šeficom s kojom je promijenila uloge, Vesna Kusin se, nažalost, više približila maniru Željka Jovanovića negoli Andrei Zlatar. Jebi ga. Kultura je kultura, no i ego je ego...

ZLATKO GALL
Naslovnica Hrvatska