Novosti Hrvatska

78-godišnji andrija pivčević svjedočio je kao dječak protiv zloglasnog generala, a danas je jedini preživjeli iz zločina što su ga Dražini sljedbenici počinili u Gatima 1. listopada 1942., koji se prisjeća svoje kalvarije:

SVJEDOČIO PROTIV DRAŽE 'Molija sam četnika da me poštedi, on me devet puta izboja nožen...'

78-godišnji andrija pivčević svjedočio je kao dječak protiv zloglasnog generala, a danas je jedini preživjeli iz zločina što su ga Dražini sljedbenici počinili u Gatima 1. listopada 1942., koji se prisjeća svoje kalvarije:

Pet uri san  se pravija da san mrtav. Leža san pokriven leševima. Nekih pesto metara san moga odat, a onda san, kad mi se iscidila krv, lega. Tu me naša Mijo Očašić koji mi je da tri kacijole mlika da se okripin i odveja me materi s kojon san doša

Mali dvanaestogodišnji dječak, Andrija Pivčević iz sela Gata blizu Splita, pred grupom stranih novinara zadigao je košulju i pokazao na trbuhu kružne ožiljke od uboda nožem:

 - Evo, ovdje su mi se crijeva vidjela. To su me oni, četnici, izboli. Na devet mjesta...

Zašto su četnici izboli toga malog plavokosog dječaka u siromašnim sandalama?

Nosio sam mlijeko drugovima partizanima...

Tako je svoje izvješće sa suđenja Draži Mihailoviću, zloglasnom Čiči, započeo novinar beogradske “Borbe” potpisan inicijalima M.B. Faksimil ćiriličnog članka, 66 godina kasnije, pokazuje nam upravo Andrija Pivčević, danas, hvala Bogu, zdrav 78-godišnjak, ujedno i jedini preživjeli čuvar teških uspomena na zločin što su ga Dražini četnici počinili u Gatima 1. listopada 1942. godine.

Stravičan pokolj

 - Na suđenju u Domu garde na Topčideru, protiv Draže smo svidočili ja i Marija Borovac kojoj su zaklali muža i sina. Tri smo dana bili u Beogradu, iako je samo suđenje trajalo, čini mi se, tri miseca, a Draža se branija da je za sve kriv Momčilo Đujić i da on ništa nije zna.

Sićan se da mu je tužilac reka da ga od počinjenih grija ne bi ni Dunav i Sava zajedno oprali. Cili svit je pratija kakva će bit presuda, pa san i ja sa svojon pričon izazva veliko zanimanje stranih medija, govori Andrija prebirući po dokumentima i bolničkim kartonima koji ga vraćaju u vrijeme koje se, sve i da hoćeš, ne može zaboraviti.

A tog 1. listopada 1942. u Gata su banuli četnici. Njih stotinjak. Talijani su ih doveli i ostavili da rade što ih je volja, a oni su radili ono što najbolje znaju.

- Bio je to stravičan pokolj. Ima san osan i po godina, ali se svega sićan ka da je jučer bilo. Četnike iz Knina i Popova polja vodija je pop Đujić i, šta metkon, šta nožen, ubili su 96 nevinih, nenaoružanih ljudi.

Nikoga nije bilo da nas brani, i partizani i ustaše su svoj vlastiti narod ostavili na milost i nemilost koljačima, pa ih zato podjednako krivin ka i Talijane za to šta nam se dogodilo, kaže Andrija.

Od pokolja se ovo poljičko mjesto godinama nije oporavilo. Bez jednoga roditelja ostala su 174 djeteta, a bez oca i majke 25 djece. Od gladi je, jer četnici nisu samo ubijali, nego i palili, potom umrlo još pet mještana. Andrija je, pak, čudom preživio. Filmska je to priča koju u Hrvatskoj, očito, nema tko snimiti.

Fotografija stara 66 godina - Andrija okružen novinarima

‘Biraj - metak ili nož’

 - Ja san bija u grupi od nas dvanest. Na svoje san oči gleda kako ubijaju ljude. Vidija san i kako su zaklali Danicu Miloš, njenoga sina od deset godina i kako su joj ćer od jedne godine bacili u zrak i nabili na bajunetu.

Mene su prvo pogodili iz puške u debelo meso, a onda je jedan četnik doša do mene i pita me šta mi je draže, da me dokrajči metkon ili nožen. Ja san ga molija da me poštedi jer san u matere jedinac, a onda me je on počeja bost. I devet puta me je uboja...

Andrija je, međutim, preživio. Drugog objašnjenja, izuzev Božjega čuda, liječnici nisu imali.

- Pet uri san se pravija da san mrtav. Leža san pokriven leševima. I odjedanput se leš do mene diga, kad vidin Miju Bašića koji je isto glumija da je mrtav. Nekih pesto metara san moga odat, a onda san, kad mi se iscidila krv, lega. Tu me naša Mijo Očašić koji mi je da tri kacijole mlika da se okripin i odveja me materi s kojon san doša do naše kuće di mi je mrtav leža otac i još njih pet, šest,  prisjeća se Andrija.

Majka mu je rane isprala rakijom, a potom ga je, skrivenog pod Mosorom, nekoliko puta došao previti doktor Buljević. Sve dok, uz pomoć tetka, nije tajno prebačen u splitsku bolnicu gdje je konačno, uz pomoć liječnika koji su radili pod talijanskom okupacijom, ozdravio te postao dječak koji će četiri godine kasnije presuditi Draži Mihailoviću.

                                                              vinko vuković / ante čizmić / cropix

Muka mi dođe od pomisli na rehabilitaciju

Iman četvero dice, sedan unučadi i troje praunučadi i nikad nikome od njih nisan reka da mrzi Srbe. Divin se i svojin Gaćanima koji su priživili strašno zlo, ali su ostali ponosni i nikad se nikome nisu osvećivali. Kad sad čujen da bi Draža Mihailović moga bit rehabilitiran, dođe mi, međutin, muka. Žalosno je da neko uopće ima tu ideju, a kamoli da se to stvarno dogodi.

Mediji rehabilitirali generala Dražu, sud sve demantirao

Četnički zapovjednik, “đeneral” Dragoljub Draža Mihailović, nije rehabilitiran pred Višim sudom u Beogradu. Ovaj sud je, naime, bio prisiljen o tome obavijestiti javnost i izdati priopćenje, jer su se neki mediji u Srbiji požurili i već “rehabilitirali” četničkog vođu, ili to najavili. Sud u priopćenju kaže da je postupak u tijeku i da 23. ožujka neće donijeti odluku o rehabilitaciji generala Draže, kako su to neki beogradski mediji najavili.

Traži se grob

Sud će, kako stoji u priopćenju, 23. ožujka tek nastaviti saslušavanje svjedoka i razmatranje “ostalih dokaza koji su dostavljeni sudu”. Zbog svega toga Viši sud u Beogradu u svojem priopćenju upozorava medije da se zbog velikog interesa za ovaj postupak, kako domaće, tako i strane javnosti, “suzdrže od neistinitog i proizvoljnog obavještavanja javnosti”.

Ocjenjuje se da se bez provjere u kojoj je fazi postupak “nezakonito utječe na njegov daljnji tijek, ali i njegovo okončanje”. Poništenje presude od 15. siječnja 1946., kojom je Draža Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem, kao i vraćanje građanskog prava i zahtjev za rehabilitaciju podnio je svojevremeno unuk četničkog zapovjednika Vojislav Mihailović, a pridružili su mu se Srpska liberalna stranka s akademikom Kostom Čavoškim na čelu, Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruga političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima kao i profesorica međunarodnog prava Smilja Avramov, koja je sada jedan od članova tima obrane ratnog zločinca Ratka Mladića.

Predlagači zahtjeva posebno su skrenuli pažnju da četnički zapovjednik za vrijeme suđenja nije imao pravo na obranu i na nepristran sud. Postupku rehabilitacije četničkog zapovjednika ispriječila se potvrda o njegovoj smrti. Sud, naime, inzistira na takvoj potvrdi, a nju ne posjeduju predlagači njegove rehabilitacije.

Čak ni Dražin unuk kojega, izgleda, pretjerano i ne zanima pitanje rehabilitacije, budući da se ni na jednom ročištu do sada nije pojavio. Njegova je formalna dužnost bila pokrenuti postupak i očito se na tome zaustavio. Neki to pripisuju i činjenici da otac Vojislava Mihailovića, Branko, nije slijedio Dražu Mihailovića, nego je bio u partizanima.

Oglasila se svojevremeno i BIA, srpska tajna policija, koja je sudu dostavila dopis po kojem u njezinim arhivima ne postoji dokument o Dražinoj smrti, zbog čega se još uvijek traga za njegovim grobom.

Navodno je nakon strijeljanja pokopan na Adi Ciganliji, ali je dosadašnja potraga bila neuspješna. Posljednji put kada su pronađene kosti na mjestu gdje se pretpostavljalo da je Draža pokopan, nada je brzo ugašena, jer se ubrzo ispostavilo da su kosti bile - životinjske.

Dražin pakleni plan

U rujnu 1941. Mihailović je dostavio izbjegličkoj vladi u Londonu program četničkog pokreta tijekom i po završetku Drugoga svjetskog rata. U njemu, među ostalim, stoji:

- Omeđiti ‘defakto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj; - U srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti ga riješiti u ovoj fazi; - Izraditi plan čišćenja ili pomicanja seoskog stanovništva s ciljem homogenosti srpske državne zajednice; - Posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo punjenje svježim srpskim elementom.

Jovo Paripović


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last