Novosti Biznis

JUROSLAV BULJUBAŠIĆ

'Čeka nas svijetla budućnost! Zbog dalmatinskog sunca' poznati poduzetnik nakon dugo vremena progovorio za 'Slobodnu', evo što jnam je ispričao o počecima karijere, politici, Todoriću...

JUROSLAV BULJUBAŠIĆ

Trebamo u skoroj budućnosti kazati i za to se izboriti da nam minimalna plaća, kao i mirovina nakon 65 godina, iznosi tisuću eura. Da je to minimum i kad radiš i kad si u mirovini, to je iznos koji je potreban za dostojan život

Juroslav Buljubašić još nije poletio u svemir, projekt Richarda Bransona i njegove kompanije "Virgin Atlantic" još je na čekanju, ali dok očekuje nove informacije o svemirskom putovanju, Buljubašić ne miruje, iako što se poduzetništva tiče više ne vodi poslove i svoje je firme i većinske udjele prodao djeci i drugima na tržištu. Reći će za sebe da je poduzetnik u miru, makar je onima koji ga poznaju to teško zamisliti.

Veći dio godine putuje svijetom, Malta mu je, uz Split, jedno od najčešćih boravišta, a u međuvremenu nema gdje nije bio. Osim u svemiru, ali i to će jednom. I dalje je počasni konzul Čilea.

Sreli smo se u Splitu i tijekom razgovora prisjetili se da je prvi put za novine razgovarao s potpisnicom ovih redaka. U vrijeme dok je bio aktivan u poduzetništvu bilo je raznih prigoda za istupanje u novinama, sad je to nešto rjeđe, ali Buljubašić uvijek ima što reći.

Poduzetničku karijeru započeli ste još u doba samoupravnog socijalizma, sredinom 80-ih godina prošloga stoljeća, u vrijeme kad ste među prvima krenuli u poduzetničke vode, a sada kažete da ste u mirovini, dok vaši vršnjaci imaju još godina do mirovine.

- Kad smo prvi put razgovarali, mislim da je to bilo vezano za "Amorellu" i "Isabellu", već smo se na tržištu bili prezentirali sa sklapanjem satelitskih prijamnika i telefaxa, što je tada bila novina. Danas bi nas zvali da smo startup i IT-ovci. Tada smo na "Amorelli" i "Isabelli", koje su proglašene najboljim brodovima te godine u Europi, radili telefoniju, videonadzor i vatrodojavu, što je u to vrijeme bilo izazovno jer su investitori Skandinavci inzistirali na najboljoj svjetskoj opremi.

A danas možemo samo govoriti o uspomenama na uspjehe hrvatskih brodograditelja i svih koji su radili za škverove, poput vas.

- Ne samo da nema više takve brodogradnje nego nema ni ostale industrije, koja je pokleknula pod pritiskom globalizaciije.

Došlo je neko novo vrijeme, je li sve stvar globalizacije ili smo mogli i drukčije?

- Mislim da je od '90. naovamo 90 posto onoga što se dogodilo, kako u politici, tako i u gospodarstvu, bilo isplanirano da bude kako je i provedeno, a 10 posto smo sami krivi jer nismo bili spremni odgovoriti na izazove koje dolaze s demokracijom i globalizacijom.

I vi ste bili u politici, HNS-u i Listi Velog mista, i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) i u poslovnim vodama, bili ste u krugovima u kojima ste mogli utjecati na sva ta događanja?

- Da, istina je. Neću kazati da smo bili malo naivni. Uzet ću primjer HUP-a, koji je zamišljen da brani interese hrvatskih poslodavaca, a vidite u što se pretvorio. On ne da ne brani hrvatske poslodavce, već je to društvo menadžera, većinom stranih kompanija ili kompanija koje rade na uvozu stranih proizvoda i oni jednostavno nemaju osjećaj za hrvatskog poduzetnika, ako ih je još što ostalo, pogotovo malih i srednjih.

Po broju firmi najviše je malih i srednjih.

- Da, to ste u pravu, po broju ih je najviše u vlasništvu hrvatskih poduzetnika, ali većinu kapitala u Hrvatskoj drže stranci u velikim firmama i bankama. Sredinom 2000-ih, kad sam bio dopredsjednik HUP-a, upozoravao sam da će nas menadžment tih stranih kompanija istisnuti i naše ideje marginalizirati, a baš njima smo našom greškom omogućili statutom HUP-a da uđu direktno u predsjedništvo.

Danas se vidi da isključivo brane interese velikih kompanija i mogu kazati, da me se krivo ne shvati, interese stranih vlasnika. To se najbolje vidi na primjeru Agrokora, kad HUP nije dao mogućnost da vlasnik Agrokora, koji je jedan od osnivača, kaže svoju istinu.

A kakvo je vaše mišljenje o Agrokoru i Ivici Todoriću?

- Poznajem ga još od osnutka HUP-a, da nije bilo njega, mislim da bi se teško i osnovali. Znam da je živio i radio 24 sata za taj Agrokor. I kao korisnik usluga i proizvoda Agrokora, mogu reći da je to vrhunska firma. Vi se sjećate na što je sličio Tisak prije njega, prodavaonice Konzuma, Jana, Belje, da ne nabrajam sve pozitivne stvari koje je napravio.

Ali se prezadužio, i mali i srednji poduzetnici su morali dugo čekati na naplatu svojih potraživanja, a u javnosti prevladava mišljenje da mu je politika dobrim dijelom sve to omogućila.

- Odgovorit ću na ovo da se prezadužio. Zasigurno znam, dok su drugi strani trgovački lanci u svojim zemljama dobivali skrivene poticaje i kredite s kamatnim stopama od dva posto, neki i manje, da je on u svojoj državi, kao i svi mi drugi, plaćao kamate od 10 posto pa i više. Je li morao, jesmo li morali? Da, morali smo ako smo se htjeli širiti jer nismo imali drugih izvora.

Ovo drugo što ste rekli da je kasnio dobavljačima, dopuštam mogućnost da se i to događalo, ali Konzum, Mercator i Idea na području bivše Jugoslavije su većinom prodavali hrvatske proizvode od tih istih koje ste spomenuli i koji su željeli ući na police i pristajali na te uvjete. Ne znam kolika je danas njihova zastupljenost na policama u bivšoj Jugoslaviji i Europi, možete ih pitati, mislim da im je onda bilo bolje.

Što se tiče politike, da je država bila uz Todorića kao što govorite, on bi i danas bio vlasnik Agrokora, ali kako je Lijepa naša maćeha prema svojoj djeci, a to su umirovljenici, radnici, dragovoljci, generali, obavještajci, ha, ha, u tom košu smo i mi poduzetnici, malo tko je zadovoljan kako nam se sve ovo rasplelo ovih skoro 30 godina.

A valjda zadovoljnih ima, od onih koji sjede u foteljama ili posluju s državom.

- Sigurno da su tu uhljebi, općinski, županijski i državni i rodbina koja s njima radi. Naravno da ima iznimaka, kako pozitivnih tako i negativnih. Dok Grad Split radi loše, koliko vidim u Županiji se radi vrlo dobro.

I poduzetnici koji rade s državom. Dio njih ne mora se boriti na tržištu.

- Da, i oni, ali je nažalost poduzetnika sve manje, ali još uvijek, na što sam stalno upozoravao, klima je antipoduzetnička, osobito prema malim i srednjim firmama u domaćem vlasništvu.

Da ne ispadne da kao poduzetnik u miru, ha, ha, branim samo Hrvate, navest ću primjer poduzetnika koji je po meni pozitivan, a to je ulaganje u vjetropolje koje je zgotovio austrijski investitor, koji u Austriji radi u području ekoindustrije. Na svojoj prvoj investiciji u Hrvatskoj vjetroelektrani Kom - Orjak - Greda, o kojoj ste pisali, naletio je na prepreku, ne može prodavati struju iz obnovljivih izvora energije jer netko kaže da mu turist koji dođe dva dana i donese prihod od 500 eura, ako i toliko, ne može spavati jer da zuje vjetroturbine i tako ugrožava investiciju od 20 milijuna eura.

Znam da je Austrijanac u pravu jer sam bio dioničar tvrtke SEM koja je radila pripremu za to vjetropolje i gdje su morali godinama čekati sve suglasnosti, a jedna je bila i ta da vjetroturbine ne smiju uznemiravati šišmiše. Normalno da treba suživot i siguran sam da bi austrijski investitor riješio taj problem koji su mještani iznijeli da problem postoji. Danas su te vjetroturbine i softveri moderni te se isključuju prilikom velikog vjetra i prilikom nekog velikog nedostatka koji se eventualno pojavi.

Vi ste pobornik zelene energije, vozite vespu i auto na baterije?

- Da, mislim da je u tome budućnost i zato mi je žao kad se investitori koji ulažu u nešto pozitivno na ovako grub način zaustavljaju. Pogotovo jer je Dalmacija europska Kalifornija te bi uz hidrocentrale, koji su također obnovljivi izvori energije, mogla imati toliko solarnih elektrana i vjetropolja, ne samo da pokriju Dalmaciju po potrošnji električne energije nego cijelu Hrvatsku, i još da izvozimo vani.

Uz turizam koji treba staviti na neki način pod kontrolu, odnosno bolje usmjeriti da bude ekološki prihvatljiv, da se ide u smjeru zdravstvenog turizma, kulturološkog, s boljom kvalitetom smještaja i pomiriti ga sa suživotom građana, budućnost Dalmacije i Hrvatske bi bila neupitna.

I uz to, normalno, proizvodnja zdrave hrane, za što imamo potencijal, legalizacija proizvodnje konoplje u medicinske svrhe, ali isto tako proizvodnja ekološke trave, poput većine država u SAD-u koje su to legalizirale da ih građani mogu koristiti u rekreativne svrhe.

Ne smijemo ići u masovni turizam ni u masovnu poljoprivrednu proizvodnju, Englezi bi rekli “malo je lijepo”. U Dalmaciji je toliko krša da ga možemo pokriti solarnim panelima i izvoziti energiju budućnosti.

A jesmo li kao društvo dovoljno pametni da koristimo sve te tehnologije budućnosti? Tu prije svega mislim na politiku, koja treba imati viziju i donijeti odluke?

- Mislim da nam budućnost može biti dobra jer više ne trebamo kompromise s međunarodnom zajednicom, da kažemo da smo morali nešto napraviti da bismo ušli u EU i NATO, sad smo u Europskoj uniji i u NATO-u i trebamo se okrenuti sami sebi i u skoroj budućnosti, kazati i za to se izboriti da nam je minimalna plaća i mirovina nakon 65 godina tisuću eura, bez obzira što je tko i gdje radio. Da je to minimum i kad radiš i kad si u mirovini, to je iznos koji je potreban za dostojan život. Imamo primjere u Australiji i nekim skandinavskim zemljama, država to garantira.

Ima li hrvatska država sredstava za isplatu tih mirovina?

- Država bi mogla imati ta sredstva ako krene u poticanje solara, vjetropolja, IT sektora, ekološke proizvodnje hrane i konoplje za medicinske svrhe, a ne da im bude prepreka.

 

Naslovnica Biznis