Novosti Biznis

novi biznis

Profesija konzultant - oni godišnje "okrenu" dvije milijarde kuna

novi biznis
Još do prije koju godinu, ni naizgled sveznajući Mirko Miočić upitan za pojam konzultant u Hrvatskoj ne bi vjerojatno znao nabrojati nešto više od općepoznatog kruga imena koji čine Davor Štern, Jasminko Umićević, Damir Novotny, Željko Perić, Guste Santini, eventualno još i Boško Matković, Sanja Čižmar...

I to bi otprilike bilo to. E, da, prije dvije i pol godine u konzultantski biznis otišla je i nekadašnja SDP-ova ministrica Željka Antunović, otvorila je u Zagrebu vlastitu tvrtku “Nea pragmata” s planom savjetovanja investitora i poduzetnika suočenih s birokratskim preprekama.

Iako je činjenica da su u konzultantski posao ušli ona i bivši HDZ-ov ministar Mate Granić nekoga navela na zaključak da je to elegantna odstupnica za bivše, svojevoljno “umirovljene” ili otpisane političare, koji na ovaj način ipak kapitaliziraju svoje znanje, iskustvo i kontakte, mogućnost korištenja novca iz EU fondova iz temelja je revidirala shvaćanje pojma konzultant.

Nedostaje 500 stručnjaka

Iako se još uvijek može čuti da se ulazak Hrvatske u Europsku uniju još uvijek ne osjeća na svakom koraku, ima profesija kojima je taj događaj promijenio opis poslova. Kad je riječ o konzultantima, to je redefiniralo značenje njihova posla, tj. dalo mu je i prošireni smisao vezan uz povlačenje novca iz europskih izvora te promoviralo desetke novih profesionalaca.

Istina, pretpristupni fondovi su nam bili na raspolaganju i prije formalnog pristupanja Uniji, no u tom su razdoblju većinu poslova te vrste kod nas odrađivali - strani konzultanti. Paralelno, pod njihovom paskom, stasavale su prve generacije domaćih konzultanata za EU sredstva. Posla ima, bit će ga i u susjednim zemljama koje priželjkuju članstvo u EU, tako da možemo kazati kako je riječ o zanimanju (neposredne) budućnosti.

Ako bez problema mogu zaraditi od 500 do 700 ili 800 kuna po satu (to uključuje i fazu sastanaka), ili se recimo dogovoriti za honorar od 200 eura po danu, plus postotak od projekta, naravno, ako prođe, jasno je da svjedočimo rađanju unosnog biznisa.

Istina, daleko bolje su proteklih godina zarađivali spomenuti strani konzultanti, koji su u Hrvatskoj doslovno obučavali prve naraštaje domaćih konzultanata, pri čemu su najbolji od njih znali uprihoditi i više od 2200 kuna po satu, ili recimo 800 eura po danu. Ali, sutra će u tu poziciju doći i najbolji i najprobitačniji među domaćim stručnjacima.

Budući da se ulaskom u EU Hrvatskoj otvorio pristup fondovima sa 12 puta više sredstava nego u razdoblju kad smo koristili IPA pretpristupni program, prema procjeni konzultantice za EU projekte i fondove Ariane Vele, Hrvatska se suočila s alarmantnom nestašicom osposobljenog kadra za taj posao. Vela drži da nam nedostaje oko 500 stručnjaka za EU fondove s iskustvom, kako bi i javni i privatni sektor mogli uspješno povući europske milijune.

Uostalom, zato je upravo ona nedavno i otvorila “Učilište EU projekti”, prvu specijaliziranu i certificiranu obrazovnu instituciju za obrazovanje stručnjaka za povlačenje EU novca, nakon što je njezina tvrtka kroz interni program i razne tečajeve proteklih godina u osnove posla uputila više od 7500 ljudi.

Bijeg iz državnih službi

Iako je Vladin plan ovogodišnjeg zapošljavanja 349 novih državnih službenika koji bi se trebali baviti isključivo EU fondovima, izazvao i dosta kritika u stilu “hvalite se da ste smanjili broj državnih službenika za 6 posto, a uhljebljujete stranački podobne ljude”, činjenica je da stručnjaka u javnom sektoru – nedostaje i nakon posljednjeg “vala” zapošljavanja.

U redu, možda je taj deficit dijelom i posljedica činjenice da, prema našim izvorima iz ministarstava koja su “dobila” nove službenike, među zaposlenima zaista ima onih koji su došli preko veze (čitaj: iskaznice SDP-a ili HNS-a) i bez potrebnog iskustva te predznanja, no manjak EU operativaca je i rezultat trenda odlaska iskusnih stručnjaka u privatni sektor.

Ne treba niti napominjati da je razlog prije svega – financijski; tj. mogućnost sklapanja unosnijih konzultantskih angažmana. Istina, novozaposleni u javnom sektoru i nisu toliki teret za državni proračun jer, to se često prešućuje u politikantski intoniranim kritikama, 85 posto njihovih plaća financirat će se iz sredstava EU-a, a samo 15 posto iz državnog proračuna.

Bijeg stručnjaka s iskustvom u privatnike pospješuju i primjeri poput nedavnog iz Ministarstva poljoprivrede, točnije, iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Jedna zaposlenica specijalizirana za EU sredstva dobila je otkaz jer je navodno na svoju ruku ponudila svoje usluge oko realizacije jednog EU projekta i u Srbiji. A to otvara pitanje isplativosti rada u javnom sektoru u trenucima dok se primamljivi poslovi jednostavno “nude”...

Mnogima je dao misliti i odlazak Matije Derka, bivšeg pomoćnika ministra regionalnog razvoja i EU fondova, koji je prije nešto više od pola godina procijenio da je konzultantski rad na EU projektima (kojima se bavio i ranije, kao zaposlenik međimurske Regionalne razvojne agencije REDEA) ipak perspektivniji od onoga u ministarstvu. Tako je ministar Branko Grčić ostao bez svog prvog operativca za povlačenje EU novca...

Neukim seljacima stižu odbijenice

Isto tako, da ne biste pomislili da je riječ o skoku u svojevrsni bunar želja, nije niti svaki odlazak u privatni sektor jamstvo uspjeha, pogotovo za konzultante na početku karijere.

“Ja sam imao svoju firmu, radio neke projekte, bio sav sretan kako se to razvija. Sjećam se koliko sam bio sretan kad sam dobio tri klijenta istodobno. Ja bih u prvoj fazi uzimao novac za osnovne, tj. realne troškove projekta. Nakon ugovaranja ide provizija. Obično se uzima od 5 do 20 posto od iznosa projekta, unaprijed eventualno nekih 2 posto, jer ne možeš više tražiti prije nego sve bude sigurno.

Međutim, znalo se dogoditi da natječaj težak milijun eura umjesto u lipnju, kako je bilo predviđeno, bude raspisan krajem godine. I mene klijent napusti jer ne želi čekati! Znate, i u ovom poslu morate imati jake veze i sreću da ti unaprijed plate postotak od projekta. Zato sam sad opet u državnoj službi”, kaže naš sugovornik koji iz razumljivih razloga želi ostati anoniman.

“U ministarstvima koja se bave povlačenjem EU novca stanje nije bajno. Puno kvalitetnih, obučenih ljudi je otišlo, što u privatni sektor, što u Srbiju i BiH. Trenutnu razinu uspješnosti rada bih ocijenio sa 4, u intervalu od 1 do 10. Srećom, posla ima.

U početku su mnogi poduzetnici mislili da im mi i nećemo trebati, ali su brzo shvatili da EU natječaje ne može raditi netko s ulice, i da na tome nema uštede. Jer, ne može svatko ispunjavati ni obrasce za EU natječaje na 10 stranica, treba striktno razlikovati stručne termine. Već je i sama prijava projekta kompleksna, a gdje je još sve ostalo, odobrenje, eventualna provedba. Zasad najviše teškoća vidim u poljoprivredi, tu pada puno projekata jer seljaci nemaju novca za pisanje projekata, što se vraća kroz odbijenice”, kaže naš sugovornik.

Pretpostavlja se da se u “klasičnom” konzultantskom biznisu u Hrvatskoj godišnje okrene između 1,5 i dvije milijarde kuna. I satnica “klasičnih” konzultanata kreće se od 50 do oko 100 eura, ovisno o referencama. Pritom nije moguće “matematički” razgraničiti tradicionalno pojmljen konzultantski posao od onog koji obavljaju tvrtke koje u opisu poslova, osim financijskog savjetovanja, imaju recimo i revizorsku djelatnost (kao Deloitte ili Ernst&Young...).

Velike opslužuje 400 tvrtki

Konzultanti su u počecima hrvatske verzije kapitalizma radili gotovo isključivo za velike, multinacionalne kompanije, potom i za manje ulagače i domaće tvrtke koje su imale ambiciju širiti posao i izvan Hrvatske. Njihove savjete treba i javna uprava, kod velikih reformi, a bez njih nije moguća privatizacija ni jednog državnog poduzeća. Traže ih i oni koji sudjeluju na natječajima javne nabave, akteri predstečajnih nagodbi, zainteresirani za burzovna preuzimanja i spajanja, poslovnjaci koji imaju problema s upravljanjem financija ili izradom poslovnih planova, tvrtke koje trebaju restrukturiranje...

Velike tvrtke poput Plive, Agrokora, Atlantic Grupe odavno koriste usluge konzultantskih tvrtki, čije su informacije i savjeti neophodni kod velikih investicija ili ulaganja. U Hrvatskoj djeluje više od 400 konzultantskih firmi, a među najvećima je McKinsey&Company, američka tvrtka koja ima ured u Zagrebu od 2003. i počela je sa savjetima u financijskom sektoru i osiguranju, dok danas ima i klijente koji se bave telekomunikacijama, robom široke potrošnje i komunalnim uslugama.

Zatim, tu je i PricewaterhouseCoopers Savjetovanje (PwC). Oni pružaju usluge računovodstvenog, poreznog i poslovnog savjetovanja, specifičnog za pojedine industrije. U najveće “igrače” svakako spada i hrvatski ogranak KPMG-a, međunarodne korporacije koja se proširila na 155 zemalja, savjetujući poduzetnicima-ulagačima kako unaprijediti poslovne aktivnosti, izbjeći administrativne i druge probleme.

Visoko kotira i Sense Consulting, koji je ugledni “Financial Times” još 2012. predstavio kao “najveću tvrtku za poslovno savjetovanje u Hrvatskoj”, Sense Consulting, zatim Conceptio Razvoj, Investco, Emporion usluge, Roland Berger Strategy Consultants, redom sa sjedištem u Zagrebu...

Sjetimo se, konzultantske usluge zatražila je i Vlada na početku mandata, za tzv. Clean Start, kako bi “snimila” stanje u ministarstvima, agencijama i državnim tvrtkama. Angažirani su zagrebački Ekonomski institut i Inženjerski biro, koji su se zajednički prijavili na natječaj, kao i KPMG te BDO Savjetovanje. Iako se u javnosti spekuliralo da će Vlada taj posao platiti između pet i šest milijuna kuna, iz Vlade je objavljeno da je ukupna vrijednost sva tri ugovora iznosila 2.328.750 kuna s PDV-om.

Samo konzorciju Erste i tvrtkama Erste Grupe te tvrtkama Deloitte i Wolf Theiss Rechtsanwalte plaćeno je 50,8 milijuna kuna za savjetovanje oko monetizacije autocesta (otud prvotna ideja o davanju autocesta u koncesiju na 50 godina, za što je država trebala dobiti tri milijarde eura), a Confidi 10,4 milijuna kuna za savjetovanje oko privatizacije HPB-a, od čega se u međuvremenu također odustalo. Barem zasad.

Vlada je potrošila 300 milijuna na konzultante

Iako ne postoji zbirni podatak koliko je Vlada ukupno potrošila na usluge konzultanata, upućeni u biznis procjenjuju da taj iznos “nije manji od 300 milijuna kuna”. Državna revizija drži da se u nekim slučajevima trošilo – previše. Kao u slučaju angažiranju savjetnika za privatizaciju Croatia osiguranja.

Naime, Vlada je za projekt privatizacije i dokapitalizacije Croatia osiguranja odabrala ponudu KPMG-a i njegovih partnera, koji su u svojoj ponudi zatražili 29,4 milijuna kuna s PDV-om. No, Državna revizija je u svom nalazu konstatirala da su “određene poslove vezane uz privatizaciju društva mogla obaviti i nadležna državna tijela (Agencija za upravljanje državnom imovinom, Državni ured za upravljanje državnom imovinom i Ministarstvo financija) u suradnji s društvom koje svake godine priprema revidirane financijske izvještaje, godišnje izvještaje i druge dokumente o poslovanju, čime bi rashodi za usluge savjetnika bili značajno manji”.

Čitav posao Vlada je na kraju platila 27,1 milijun kuna, ili tri posto iznosa koji je državi uplatio Adris. Posao pronalaženja investitora za Veliki Brijun, odnosno 6,5 milijuna kuna, dobili su zagrebački Horwath&Horwath Consulting i Raiffeisen Centrobank iz Beča. Milijunski je bio i aranžman Vlade s američkom odvjetničko-lobističkom tvrtkom Squire Patton Boggs, u slučaju međunarodne arbitraže zbog spora Ine s mađarskim MOL-om. Premijer Zoran Milanović je, doduše u ime SDP-a, a ne Vlade, angažirao i američkog PR konzultanta Alexandera Brauna, čiji godišnji predizborni angažman stoji između 2,3 i tri milijuna kuna...

Jer, ono što je za neke rasipanje novca, za druge je jamstvo ozbiljnog posla, iako je u čitavoj priči jedino sigurno - da stopostotne garancije da će neki posao biti zaista uspješan jednostavno nema.

hrvoje prnjak


NAJPOZNATIJI KONZULTANTI

DAVOR ŠTERN, Trade Consulting: energetika, turizam građevinarstvo
BORIS TEŠKI, Instar: poslovno preuzimanje, restrukturiranje prehrambene industrije i maloprodaje
JASMINKO UMIĆEVIĆ, Oil&Gas Consulting: energetika, nafta i plin
MARIJA ZUBER, RiF: porezno savjetovanje
VELIMIR ŠONJE, Arhivaanalitika: bankarsko-monetarni sustav
ANA FRESL, Projekt jednako razvoj (PJR): fondovi EU-a
ŽELJKO PERIĆ, Caper: restrukturiranje, preuzimanje i spajanje, strategije
DAMIR NOVOTNY, T&MC: IT consulting, menadžment, financijsko savjetovanje
BOŠKO MATKOVIĆ, Analitiko grupa: investicije,
NIKOLA NIKŠIĆ, Bisnone: strateški menadžment, razvoj organizacije
DRAGAN MUNJIZA, Jakov Viktor: savjetovanje i coaching rukovoditelja u industriji
MARIJAN KOSTRENČIĆ, Intel: investicije, dioničarstvo
GUSTE SANTINI, Rifin: restrukturiranje, poslovne strategije
SANJA ČIŽMAR, Horwath HTL: turizam, hotelijerstvo
KATARINA PAVLOVIĆ, Crowe Horwath: financije, knjigovodstvo, porezi
MIRJANA SAMARDŽIĆ NOVOSELEC, Razbor: EU projekti i fondovi
HRVOJE STIPIĆ, BDO Savjetovanje: revizija, porezi i financije
HRVOJE ZGOMBIĆ, Zgombić i Partneri: porezni savjeti
VLADIMIR PREVEDEN, Roland Berger: telekomunikacije, turizam
MATE GRANIĆ, Magra: strateško konzultiranje
TONČI BARBIĆ, Coface: osiguranja potraživanja, IT savjetovanje
DEJAN LJUŠTINA, PwC: telekomunikacije
BRANKO ŽIBRET, A.T. Kearney savjetovanje: javni i financijski sektor, izrade strategija
ARIANA VELA, EU Projekti: EU fondovi, edukacija


Naslovnica Biznis