Novosti BiH

drma mi se na šubari cvijeće

Mladen Grujičić, novi načelnik Srebrenice: Mladić je spasio Srbe, a genocida nije bilo

drma mi se na šubari cvijeće
Poklonit ću se žrtvama budem li poželjan. Majke Srebrenice poštujem kao i svoju baku koja je izgubila dva sina. Neće biti spomenika vojsci Republike Srpske ni mijenjanja naziva ulica. Ulice nisu bitne bez stanovnika. Želimo bolji život

Mladen Grujičić, nedavno izabrani načelnik općine Srebrenica, preuzima vođenje sredine opterećene genocidom koji je vojska bosanskih Srba počinila u srpnju 1995. godine nad Bošnjacima. Član je Stranke nezavisnih socijaldemokrata i, poput stranačkog lidera Milorada Dodika, nerijetko je davao izjave koje je teško tumačiti kao doprinos suživotu. Evo što nam je rekao u kraćem telefonskom intervjuu.

Koji su vam prvi planovi nakon preuzimanja mjesta načelnika?
– Formiranje skupštinske većine koja će vladati na bazi dogovora i u interesu svih građana Srebrenice. Nakon toga, ići ću u realizaciju onoga što smo obećali u kampanji, a to je proglašenje Srebrenice općinom od posebne ekonomske važnosti za Republiku Srpsku, pa pokretanje banje Guber, koja može postati okosnica razvoja čitave Srebrenice, i formiranje nacionalnog parka Sušica.

U srebreničkoj Skupštini srpske stranke imaju većinu?
– Većina će se formirati od srpskih i bošnjačkih stranaka, neće biti jednacionalna.

S kojim bošnjačkim strankama namjeravate surađivati?
– Pregovori su u toku pa ne mogu o tome govoriti. Još ništa nije definitivno ni s izborima, vidite da su stalno neke pritužbe, pritisci.

Namjeravate li se kao politički predstavnik Srba ispričati svima koji su stradali od Srba?
– Naravno, ja sam više puta rekao da uvažavam sve žrtve. I meni je otac poginuo u ratu, znam što su ti ljudi prošli. Naravno da ću se pokloniti žrtvama budem li poželjan. Neće mi biti problem budem li poželjan.

Hoćete li mijenjati imena ulica i trgova?
– Ne, neće se podizati ni spomenik vojsci Republike Srpske, o čemu su u kampanji govorili naši protivnici. Učinit ćemo sve da se ovdje pokrene ekonomski razvoj, ulice nam nisu uopće bitne ako u njima nema stanovnika. To će mi biti prioritet, a ne neko srbovanje. Želim biti načelnik svih Srebreničana. Dosad to nismo imali; Ćamil Duraković nije bio načelnik svih građana.

Kako gledate na ulogu Ratka Mladića u ratu?
– Da ga nije bilo, srpske žrtve bile bi mnogo veće. Smatram da je bilo grešaka, kao i u svakom ratu, ali sam rat je greška. Možemo ga gledati kao heroja, ali i kao nekoga tko je mogao bolje. A za sve što je počinio, treba odgovarati pred sudom.

Smatrate li da je u Srebrenici počinjen genocid?
Mislim da nije, ali to ne može biti konačan stav dok se svi procesi ne završe. Svatko tko je dokazivao istinu bio je izložen ovdje pritiscima. Stalno se mijenja i broj ljudi koji su poginuli. Ja sam spreman na svaku istinu.

Sud u Haagu utvrdio je da se radilo o genocidu.
– Haag je presuđivao za genocid, ali mijenjaju broj žrtava. Prije se govorilo o osam hiljada, sad ih se spominje četiri do pet. Više se ne govori o osam hiljada. Ni Bošnjaci ne znaju koliko je ljudi poginulo, osam hiljada ili četiri-pet.

To što govorite podsjeća na neka ovdašnja umanjivanja broja jasenovačkih žrtava.
– Slažem se da brojke nisu bitne.

Hoće li Općina pod vašim vodstvom podržavati Majke Srebrenice?
– Poštujem ih kao i svoju baku koja je izgubila dva sina a nikad nije stala pred kamere ili govorila za novine. Dok se bave žrtvama rata, ja ih poštujem. Ali ponekad promaše sferu baveći se nekom višom politikom. Uvijek ću ih gledati kao majke koje su izgubile sinove, a kako će one prihvatiti mene, to je već pitanje za njih. Za njih i za sve vrata će uvijek biti otvorena.

Namjeravate li posjetiti Memorijalni centar u Potočarima?
– Rekao sam odmah da bih to učinio, ali vidim neka oprečna razmišljanja da meni ne treba dozvoliti da tamo uđem. Ne budu li Bošnjaci imali problem.

Jesu li, po vašemu mišljenju, Karadžić i Mladić krivi za zločine nad Bošnjacima u Srebrenici?
– Mislim da nisu samo oni.

Tko jest?
– Nisu samo oni.

Otac poginuo na ognjištu​

Vaš otac poginuo je u Vojsci Republike Srpske?

– Da, poginuo je 24. 5. 1992. To je bilo na samom početku rata, još nije ni bilo vojske. Ubijen je tu na svom ognjištu. Imam sve moguće uvjete da mrzim Bošnjake, ali to ne radim. Njima je nametnut rat kao i Srbima. To moramo prevazići, a ono što se dogodilo ne može se zaboraviti.

Kokardu nose i mali Bošnjaci​

Fotografirali ste se s kokardom, a na svome Facebook profilu napisali ste "idemo dalje" uz fotografiju Radovana Karadžića.

– Problem je što je ta fotografija potekla iz vremena kad nisam bio ni u priči da ću biti gradonačelnik. A šajkaču i kokardu su nosili Bošnjaci i Srbi u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Kokarda koju imam u kući nosila je vojska Kraljevine Jugoslavije, nose je i bošnjačka djeca u Srebrenici u kulturno-umjetničkom društvu. Niti sam učesnik rata, niti sam četnik, to je nacionalno obilježje, slikao sam se s njim u kući. Ako sam nekog uvrijedio, ja se izvinjavam. A opet, zašto bih se izvinjavao, to je dio tradicije. I Bošnjaci nose fesove. Radovan Karadžić je, kao mnogi drugi Srbi, osuđen za ono što je počinio i što nije počinio. Ja sam napisao "idemo dalje" u smislu da život ide dalje, ali to je dobilo sasvim drugu dimenziju kad sam se kandidirao. Ne veličam ratne zločince, ako ih ima kod Srba, ima ih i kod drugih. Nikad nisam vidio Radovana Karadžića uživo.

Naslovnica BiH