Novosti BiH

BROJNI VJERNICI IZ CIJELE HRVATSKE DOSLOVCE PADAJU S NOGU NAKON MISE KOD KARIZMATIKA IZ MJESTA ŠURKOVAC KOD PRIJEDORA

Splićanka Marica: Preboljela sam rak nakon seanse kod fra Ive

BROJNI VJERNICI IZ CIJELE HRVATSKE DOSLOVCE PADAJU S NOGU NAKON MISE KOD KARIZMATIKA IZ MJESTA ŠURKOVAC KOD PRIJEDORA

Nakon izlaska  iz crkve gospođa Marica kaže kako je, zahvaljujući fra Ivi Paviću, dobila bitku s opakom bolešću. Danijela Miškić: Obišla sam cijeli svijet, ali tek sam ovdje pronašla put do Isusa...

Kad mi je urednik kazao da trebam otići u Šurkovac kraj Ljubije, selo za koje nikada nisam čuo, prvo sam pomislio da se tamo dogodila neka rudarska nesreća. U glavi mi je iz osnovne škole ostalo da Ljubija ima neki veliki rudnik.

Onda mi urednik objasni da je Šurkovac najveća katolička župa u prijedorskom kraju, u kojoj kao župnik djeluje karizmatični svećenik fra Ivo Pavić, koji liječi molitvom i na čije mise dolaze ljudi sa svih strana.

Iskreno rečeno, ne poklanjam puno pozornosti karizmaticima, pa mi je i fra Ivino ime iz medijskih priča mutno ostalo u glavi. Na internetu razbistrim stvar. Radi se o zanimljivu čovjeku.

Rođen je 1965. godine u Hrvatskoj Tišini kraj Bosanskog Broda, tamo je završio srednju školu i radio u tvornici. A onda je 1988. godine (u 24. godini života) čuo glas Gospodina koji mu je kazao: Bit ćeš moj svećenik!

Poslušao je Ivo taj glas, otišao na postulaturu u Visoko, pa na studije u Sarajevo, da bi ga kardinal Puljić 1997. godine zaredio za svećenika. Bio je potom vikar u Rumbocima, Uskoplju, Tuzli i Tolisi. Tada je spoznao da ga je Bog obdario sposobnošću liječenja molitvom.

U Šurkovac, pred novu crkvu bez prozora i vrata, stignem nešto prije podne. Iz crkve čujem pjesmu. Unutra 87 vjernika (pobrojio sam ih) koji pozorno slušaju svećenika (fra Ivu).

Kasnije mi fra Ivo reče da je prije rata Šurkovac imao 1100 župljana, a sad ih je oko stotinu. Nakon mise vidim da se vjernici okupljaju oko oltara. Onda je fra Ivo krenuo s molitvom od jednog do drugog, napravio znak križa na čelu, a vjernici su padali na leđa kao snoplje.

Blaženo stanje

Iza leđa svakog od njih stajali su muškarci i žene koji bi ih prihvatii i prizemljili kako se ne bi ozlijedili. I ostajali bi vjernici “pacijenti” ležati na podu od minute do nekoliko minuta, kao mrtvi, ali s blaženim izrazom na licu. Oni što bi se budili, ustajali bi i bez teturanja ustupali mjesto novim “bolesnicima” koji bi opet padali u “nesvjesticu”.

- Nije to nesvjestica, nego jedno blaženo stanje sreće, čega li, jedan sasvim svjestan susret s nepoznatim…, s Bogom - kazala mi je kasnije Sanja Ravlić iz Osijeka koja fra Ivinu duhovnu posjećuje već deseti put. I uspostavila je prijateljstvo s domaćim curicama Marijom, Anđelkom, Milanom i Slađanom.

- Ja sam imao ravna stopala, anginu pectoris i druge bolesti - kaže fra Ivo.

Ali su mi sada nalazi odlični. Bog je mene izliječio i dao mi dar liječenja. Još kao svećenik bio sam skeptik. Nikada nisam zaozbiljno uzimao Isusove riječi da će oni koji će u njegovo ime “polagati ruke na bolesnike, i sami ozdravljati”. Nisam mogao ni sanjati da se te riječi odnose i na mene. Gospodin je najprije ozdravio mene, a onda mi dao dar da ja ozdravljam druge.

Karizmatici su po pravilu pompozni i patetični. Kod fra Ive ni traga od toga. Još mi je kazao da se i ja mogu staviti među one što ih liječi molitvom i dodirom. Stoga ostanem čekati autobuse hodočasnika iz Splita i Mostara. I uključiti se među bolesnike koje će fra Ivo dodirom i molitvom izliječiti.

- Nema gdje nisam tražila smisao svoga života - kaže mi mlada, lijepa i obrazovana Splićanka Danijela Miškić.

Išla sam i do Indije, tražila neke transcendentne putokaze, ali me pokosio fra Ivo. Išla sam u Tolisu, a sada dolazim redovno u Šurkovac, na njegove propovijedi. On je naprosto otkrio komunikaciju s Bogom, s Isusom Kristom. Ja sam ovdje, netko bi kazao u bosanskoj zabiti, Bogu iza leđa, veoma sretna. Nadam se da će tu istu sreću doživjeti moja majka Marija i moja susjeda Marija Martinić, koje prvi put dolaze.

Vođa puta Splićana, gospođa Marica, kazala nam je da je odlaskom u Međugorje i fra Ivi preboljela rak. A na moju primjedbu da sam vidio kako ljudi pred fra Ivom padaju kao snoplje, kazala je da bih i ja trebao stati pred njega.

Odmah sam se konzultirao s našim snimateljem Rankom Šuvarom. Kad je kazao da je sin Stipe Šuvara, u šali sam kazao da njemu nema spasa prije Pape. Stojim u drugom redu, a ispred mene, na molitvu i dodir fra Ivin, ljudi padaju u trans, nesvjesticu…

Uzbuđen sam i nastojim biti iskren u razmišljanju. Mnogi žele Boga prevariti, a ja znam da On zna više od mene. I padaju ljudi na leđa. Dođe fra Ivo i do mene, jesi li spreman, reče mi, ja kazah da sam spreman, on učini znak križa na čelu.

A ja ostaj na nogama, tek sam mali strujni udar osjetio. Fra Ivu je uznemirilo manje nego mene, a moj prijatelj Vinko kasnije mi je kazao da fra Ivo može biti sretan što sam nije legao na leđa čim je stao ispred mene. Kao, moji su grijesi veći od njegove Božje milosti.

Švercerske namjere

Nakon svega razmišljam da je Bog prepoznao moje švercerske namjere. Naime, kao što Marica reče, ja sam došao praviti reportažu o fra Ivi, a to znači da ću naplatiti putne troškove i dnevnice, pa mi je usput ispalo da i dušu spasim.

Ne može to tako, kazala mi je Marica. A ja se složio. Naprosto ću otići kod fra Ive samo zato da ga sretnem i saslušam njegovu misu i propovijed. Zna on nešto što ja ne znam.

piše Petar Miloš
SNIMIO RANKO ŠUVAR/CROPIX

Djevojke iz Dalmacije stižu ‘Božjem čovjeku’

Starija čeljad zazire od snimanja i razgovora pa smo nagovorili dvije splitske ljepotice, Katarinu Bulić i Ivanu Plazonju, da kažu zašto dolaze u to bosansko selo Šurkovac.

- Ja tu dolazim osmi put, a Katarina četvrti - veli Ivana. Ne dolazimo mi u “neko selo”, mi dolazimo Božjem čovjeku koji nam tako jednostavno otvara pute života. Fra Ivina misa je oda radosti, njegove riječi naše životno uporište. Gotovo nevjerojatno da ljepotice s Jadrana, kada sav svijet tamo putuje, dolaze u neki Šurkovac usred Bosne.

Papa Ivan Pavao II. blagoslovio crkvu

Fra Ivo i Šurkovac imaju i svoju praktičnu stranu. Naime, u ratu su šurkovački Hrvati prognani pa su desetkovani. Tek ih je stotinjak. Ali sam tu zapazio mnogo hrvatskih i slovenskih registracija.

- Papa Ivan Pavao II. blagoslovio je kamen temeljac za našu crkvu 2003. godine - kaže fra Ivo.

I nije se ništa radilo. Ja sam počeo graditi crkvu i za godinu dana ona je izrasla…

Čudesno ozdravljenje pacijenata u Tolisi

Nakon mise fra Ivo me pozva u župni ured. Dogovorismo se da ću podatke za reportažu koristiti iz njegove knjige ‘Molitvom do zdravlja’, koja je njegov dorađeni magistarski rad na vatikanskom sveučilištu Gregoriana. Još mi veli da sada sprema doktorsku disertaciju s istom temom. A ima toliko autentičnih primjera ozdravljenja po molitvi. Uostalom, na njegovoj duhovnoj obnovi nađe se više tisuća ljudi. U Tolisi se nalaze stotine štaka njegovih ‘pacijenata’ koji su ozdravili na čudesan način.

Restoran, prijevoznik i dresovi

Od fra Ivine karizme korist su imali splitski prijevoznik Ante Farić i šurkovački ugostitelj Mirko Pandža. Mirko je otvorio restoran preko puta crkve gdje Ante odsjeda. Sprijateljili se, naravno. Ante zeza Mirka da je prikriveni dinamovac, jer ‘Hajdukov’ dres oblači kada dođu hodočasnici iz Splita, ali ga skida pred Zagrepčanima.

Naslovnica BiH
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last