stdClass Object
(
[id] => 627249
[title] => Splićani se spremaju 'zazeleniti' grad: akcija koju je pokrenula majka četvero djece prijeko je potrebna i Dalmaciji; Donosimo i priču o 'kopaču u trlišu' koji je svoj grad u tajnosti obogatio zelenim površinama
[alias] => splicani-se-spremaju-39-zazeleniti-39-grad-akcija-koju-je-pokrenula-majka-cetvero-djece-prijeko-je-potrebna-i-dalmaciji-donosimo-i-pricu-o-39-kopacu-u-trlisu-39-koji-je-svoj-grad-u-tajnosti-obogatio-zelenim-povrsinama
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Jedno drvo po stanovniku, cilj je neprofitne organizacije Woodland Trust prema kojemu bi svaki građanin Ujedinjenog Kraljevstva do 2025. godine trebao zasaditi jedno drvo i na taj se način boriti protiv klimatskih promjena. Beč je nedavno izdvojio osam milijuna eura za sadnju novih stabala, iako ih na području grada za sada ima čak 480 tisuća, a zelenijim izgledom mogu se pohvaliti i pariški trgovi, poput Place de la Nation na kojemu je ovog ljeta zasađeno sto pedeset stabala.
Iako se često čini da je "trava drugdje zelenija", sada su i naši građani dobili priliku prilagoditi se, odnosno boriti se protiv klimatskih promjena. Kako bi hrvatski gradovi postali ugodniji za život, a kvaliteta zraka bolja, iz Varaždina je krenula akcija "Dani kolektivne sadnje drveća" pod sloganom "Zasadi drvo, ne budi panj". Riječ je o prvoj građanskoj inicijativi ovog tipa koja ima za cilj veliku, trodnevnu kolektivnu sadnju diljem Lijepe naše, a sve je pokrenula dvadesetšestogodišnja Mateja Angelina Kramar.
– Ovakve su akcije prije odrađivale razne udruge, tvrtke, na kraju krajeva Hrvatske šume rade ovo godinama, ali nikada se nije okupilo društvo, građanska zajednica koja pokušava direktno biti uključena u rješavanje problema. Meni je cilj bio sve male udruge uključiti u jedno veliko društvo i na ovaj način dati i mlađim generacijama poticaj da sudjeluju, da imaju uspomenu, ali i da kasnije vide plod svoga rada – kaže nam Mateja Angelina Kramar, i sama majka četvero djece.
Podrška 'struke'
Inicijativu je pokrenula preko Facebook grupe koja za sada broji više od dvadeset tisuća članova, a akcija će se "uživo" održati od 25. do 27. listopada. Prijave su još uvijek otvorene, a sudjelovati mogu svi, bilo samom sadnjom drveća, savjetima, idejama ili donacijama u obliku sadnica. To je ujedno i jedini tip donacija koje prihvaćaju, kažu nam organizatori te ističu važnost ove akcije.
– Svjedočimo požarima u Amazoniji, Sibiru... Međutim, to nije problem samo izvan Hrvatske, i nama se događaju takve stvari – kaže Kramar te naglašava kako su se akciji pridružili i ljudi iz struke, što im je uvelike olakšalo rad.
Podržale su ih, među ostalim, i Hrvatske šume, a kako bi velika sadnja prošla što uspješnije, svaka županija ima svog koordinatora.
Za Splitsko-dalmatinsku zadužena je Marina Kuzmanić, po struci biologinja i ekologinja mora koja trenutačno radi u jednoj udruzi za ples i fitness. I inače se bavi dobrovoljnim radom, pa joj je ovaj zadatak došao prirodno, ali naglašava da joj se javilo još volontera koji su na sebe preuzeli angažmane u pojedinim gradovima i općinama.
– Što se tiče prijava, odaziv je jako dobar. U suradnji s Gradom, te gradskim komunalnim poduzećem "Parkovi i nasadi" odlučit će se koje će se vrste stabala i na kojim lokacijama saditi. Trenutačno najviše radimo na skupljanju donacija u obliku sadnica – kaže Marina Kuzmanić. Kako nam objašnjava, bit akcije nije u pošumljavanju nego općenito u povećanju zelenih površina. Bit će, naime lokacija u Splitu gdje se neće saditi samo stabla nego i druge vrste zelenila – kaže Kuzmanić i dodaje kako "cilj nije samo nešto zasaditi i ostaviti, već kasnije to i održavati".
Krajem listopada rukave će, diljem Hrvatske, zasukati pojedinci, skupine građana, ali i cijeli razredi osnovnih škola, kao i vrtićke skupine koje će pokazati kako i oni najmlađi mogu dati svoj doprinos. Inicijativa je već dobila i reakcije iz inozemstva.
– Prvo su nam se javili iz Republike Sjeverne Makedonije gdje se jedna općina uključila u inicijativu i to pod našim logom i sloganom, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. Kasnije su se javile Srbija, Slovenija, Bosna i Hercegovina. Ne znam što se trenutačno događa s njihovom akcijom, ali pokazali su interes – kaže Kramar.
'Lijek' za klimu
Upravo je sadnja stabala, sudeći prema znanstvenicima sa švicarskog instituta Crowther Lab, najučinkovitiji način da se klimatske promjene zadrže pod kontrolom. Tamošnji profesor Tom Crowther u srpnju je uputio poziv svim onim učenicima koji sudjeluju u klimatskim pokretima (i zato su povremeno odsutni s nastave) da – zasade stablo.
– Svako drugo rješenje zahtijeva da svi promijenimo svoje ponašanje ili nam treba odluka političara koji možda i ne vjeruje u klimatske promjene ili nam, pak, treba znanstveno otkriće koje još nemamo. Ovo nije samo naše najmoćnije rješenje – ovo je rješenje u kojemu svi možemo sudjelovati – kazao je tada za Reuters.
Upravo je na svakog pojedinca apelirala i Kramar svojim sloganom "Zasadi drvo, ne budi panj".
– Neki bi mogli pomisliti da je naziv možda malo pogrdan, ali ja sam se htjela obratiti ljudima na osobnoj razini. Njime se na neki način upire prstom i poručuje "Nemoj biti panj jer i ti dišeš taj zrak i vrati ono što si uzeo" – zaključuje Kramar.
Čovjek koji zna što je hlad i zašto vrijedi posaditi drvo
"Desetljećima sam tajno sadio stabla. Sad je vrijeme da vraćanje duga Zemlji preuzmu mlađi"
Vladimir Dimić ustajao je u četiri ujutro kako bi negdje po Zagrebu posadio stablo ili održavao već zasađena 'umjetnička djela'. Priznaje da njegov rad nije uvijek bio u skladu s procedurama, ali morao je tako djelovati 'kako bi ubrzao stvar'
Jedno od najpoznatijih hrvatskih imena kada je sadnja drveća u pitanju zasigurno je Vladimir Dimić, čovjek koji pune trideset tri godine područje Zagreba u tajnosti obogaćuje zelenim površinama.
Gotovo tri desetljeća za njegov rad nije znao nitko osim prijatelja i obitelji, a onda je prošle godine postao jedna od glavnih vijesti u medijima, nakon čega je redatelj Dalibor Platenik o njemu snimio film "Čovjek i drvo", premijerno prikazan na ovogodišnjem Subversive Festivalu u zagrebačkom kinu Europa.
Dimić, inače inženjer prometa, kaže kako je došlo vrijeme da svoju strast prenese na mlađe generacije jer je odnedavno u mirovini. Tako je odlučio javnosti pokazati tko to stoji iza onih stabala koja su odjednom niknula u nekom zagrebačkom kvartu ili kako to da je osušeno drvo ispred njihove zgrade odjednom "živnulo".
– Odlučio sam više o tome govoriti kako bih entuzijazam prenio druge i objasnio da to nije neizvedivo ni komplicirano. Svatko u svom mjestu može pronaći lokaciju i zasaditi drvo. Kada vidi prvi list i prvi plod osjetit će zadovoljstvo, a kada sjedne u njegovu hladovinu, to nitko ne može platiti – kaže nam Dimić.
Ovaj rođeni Vinkovčanin veći dio života proveo je u Zagrebu, gdje je i posadio najviše stabala, iako se njegov pečat može naći i u Velikoj Gorici, gdje je proveo deset godina, te u Istri gdje često boravi.
Počelo s Černobilom
– Sve je započelo 1986. godine. Tada se dogodio Černobil, imao sam 33 godine, a to je razdoblje kada kao čovjek sazriješ. Pod šokom i dojmom svega što se događalo, shvatio sam da se moram nekako odužiti: mogućnost da se uništi planet jako je velika i ljudi moraju napraviti nešto, u okviru svojih mogućnosti. Dao sam sebi zadatak da svake godine posadim, u jesen i proljeće, jedno stablo.
To je bila prvotna ideja, ali vidjevši kako to dobro ide, onda sam malo povećao broj. Organizirao sam i nekakve akcije, te iste godine oko hotela "Porin" u Zagrebu posadili smo 114 stabala – objasnio nam je Dimić, koji će i tijekom akcije "Dani kolektivne sadnje drveća" posaditi jedno stablo, ali inicijativi se nije službeno priključio.
– Djevojke su me kontaktirale prije dva mjeseca, kazale su da bi voljele da se priključim akciji. Pozdravio sam to i rekao da ću i ja tog dana posaditi drvo, ali da se neću uključivati u akciju jer to nije moj koncept rada. Moj projekt je da čovjek individualno zasadi drvo na zelenoj površini.
Svoja stabla smatram skulpturama, koje su žive i koje rastu – veli Dimić, koji pomalo žali zbog toga što se nije fotografirao uz svako svoje stablo, a ima ih više od šesto. Ipak, naglašava da sam broj nije bitan. Ako uspije barem jednu osobu potaknuti da posadi jedno drvo, on je svoj zadatak ispunio.
– Želim da se kod ljudi probudi svijest o potrebi za vraćanjem duga planetu Zemlji, da se na neki način oduže za kisik koji troše, a kako će se najbolje odužiti nego da posade drvo, koje će apsorbirati ugljikov dioksid i tako stvoriti kisik, koji nam je neophodan – naglašava Dimić te dodaje kako materijal za sadnju nije jeftin (cijena sadnica je između tristo i tisuću petsto kuna), ali on se snalazio na zanimljive načine.
Kopač u trlišu
– Za jedan Božić svima u zgradi do svoga stana donio sam jelke i dogovorio se da će mi ih poslije dati i da ću ih ja posaditi. Čovjek uvijek može pronaći način – govori Dimić.
Tijekom svog radnog vijeka ustajao je u četiri ujutro kako bi posadio ili održavao već zasađena stabla, odnosno brinuo se o svojim "umjetničkim djelima". Priznaje, njegov rad nije uvijek bio u skladu s procedurama, ali, kako nam kaže, morao je tako djelovati kako bi ubrzao stvar.
– Kad bih išao saditi, odjenuo bih radničko odijelo te kada bi me netko pitao što to radim samo bih rekao "Pa, evo, ništa, kopam" – kroz smijeh će Dimić. Kada bi negdje vidio osušeno stablo, zamijenio bi ga istom vrstom. Ako je riječ o javoru, zasadio bi javor, ako je negdje propadala lipa Dimić bi kupio novu sadnicu i vlastitim je rukama postavio u zemlju.
Jedno drvo po stanovniku, cilj je neprofitne organizacije Woodland Trust prema kojemu bi svaki građanin Ujedinjenog Kraljevstva do 2025. godine trebao zasaditi jedno drvo i na taj se način boriti protiv klimatskih promjena. Beč je nedavno izdvojio osam milijuna eura za sadnju novih stabala, iako ih na području grada za sada ima čak 480 tisuća, a zelenijim izgledom mogu se pohvaliti i pariški trgovi, poput Place de la Nation na kojemu je ovog ljeta zasađeno sto pedeset stabala.
Iako se često čini da je "trava drugdje zelenija", sada su i naši građani dobili priliku prilagoditi se, odnosno boriti se protiv klimatskih promjena. Kako bi hrvatski gradovi postali ugodniji za život, a kvaliteta zraka bolja, iz Varaždina je krenula akcija "Dani kolektivne sadnje drveća" pod sloganom "Zasadi drvo, ne budi panj". Riječ je o prvoj građanskoj inicijativi ovog tipa koja ima za cilj veliku, trodnevnu kolektivnu sadnju diljem Lijepe naše, a sve je pokrenula dvadesetšestogodišnja Mateja Angelina Kramar.
– Ovakve su akcije prije odrađivale razne udruge, tvrtke, na kraju krajeva Hrvatske šume rade ovo godinama, ali nikada se nije okupilo društvo, građanska zajednica koja pokušava direktno biti uključena u rješavanje problema. Meni je cilj bio sve male udruge uključiti u jedno veliko društvo i na ovaj način dati i mlađim generacijama poticaj da sudjeluju, da imaju uspomenu, ali i da kasnije vide plod svoga rada – kaže nam Mateja Angelina Kramar, i sama majka četvero djece.
Podrška 'struke'
Inicijativu je pokrenula preko Facebook grupe koja za sada broji više od dvadeset tisuća članova, a akcija će se "uživo" održati od 25. do 27. listopada. Prijave su još uvijek otvorene, a sudjelovati mogu svi, bilo samom sadnjom drveća, savjetima, idejama ili donacijama u obliku sadnica. To je ujedno i jedini tip donacija koje prihvaćaju, kažu nam organizatori te ističu važnost ove akcije.
– Svjedočimo požarima u Amazoniji, Sibiru... Međutim, to nije problem samo izvan Hrvatske, i nama se događaju takve stvari – kaže Kramar te naglašava kako su se akciji pridružili i ljudi iz struke, što im je uvelike olakšalo rad.
Podržale su ih, među ostalim, i Hrvatske šume, a kako bi velika sadnja prošla što uspješnije, svaka županija ima svog koordinatora.
Za Splitsko-dalmatinsku zadužena je Marina Kuzmanić, po struci biologinja i ekologinja mora koja trenutačno radi u jednoj udruzi za ples i fitness. I inače se bavi dobrovoljnim radom, pa joj je ovaj zadatak došao prirodno, ali naglašava da joj se javilo još volontera koji su na sebe preuzeli angažmane u pojedinim gradovima i općinama.
– Što se tiče prijava, odaziv je jako dobar. U suradnji s Gradom, te gradskim komunalnim poduzećem "Parkovi i nasadi" odlučit će se koje će se vrste stabala i na kojim lokacijama saditi. Trenutačno najviše radimo na skupljanju donacija u obliku sadnica – kaže Marina Kuzmanić. Kako nam objašnjava, bit akcije nije u pošumljavanju nego općenito u povećanju zelenih površina. Bit će, naime lokacija u Splitu gdje se neće saditi samo stabla nego i druge vrste zelenila – kaže Kuzmanić i dodaje kako "cilj nije samo nešto zasaditi i ostaviti, već kasnije to i održavati".
Krajem listopada rukave će, diljem Hrvatske, zasukati pojedinci, skupine građana, ali i cijeli razredi osnovnih škola, kao i vrtićke skupine koje će pokazati kako i oni najmlađi mogu dati svoj doprinos. Inicijativa je već dobila i reakcije iz inozemstva.
– Prvo su nam se javili iz Republike Sjeverne Makedonije gdje se jedna općina uključila u inicijativu i to pod našim logom i sloganom, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. Kasnije su se javile Srbija, Slovenija, Bosna i Hercegovina. Ne znam što se trenutačno događa s njihovom akcijom, ali pokazali su interes – kaže Kramar.
'Lijek' za klimu
Upravo je sadnja stabala, sudeći prema znanstvenicima sa švicarskog instituta Crowther Lab, najučinkovitiji način da se klimatske promjene zadrže pod kontrolom. Tamošnji profesor Tom Crowther u srpnju je uputio poziv svim onim učenicima koji sudjeluju u klimatskim pokretima (i zato su povremeno odsutni s nastave) da – zasade stablo.
– Svako drugo rješenje zahtijeva da svi promijenimo svoje ponašanje ili nam treba odluka političara koji možda i ne vjeruje u klimatske promjene ili nam, pak, treba znanstveno otkriće koje još nemamo. Ovo nije samo naše najmoćnije rješenje – ovo je rješenje u kojemu svi možemo sudjelovati – kazao je tada za Reuters.
Upravo je na svakog pojedinca apelirala i Kramar svojim sloganom "Zasadi drvo, ne budi panj".
– Neki bi mogli pomisliti da je naziv možda malo pogrdan, ali ja sam se htjela obratiti ljudima na osobnoj razini. Njime se na neki način upire prstom i poručuje "Nemoj biti panj jer i ti dišeš taj zrak i vrati ono što si uzeo" – zaključuje Kramar.
Čovjek koji zna što je hlad i zašto vrijedi posaditi drvo
"Desetljećima sam tajno sadio stabla. Sad je vrijeme da vraćanje duga Zemlji preuzmu mlađi"
Vladimir Dimić ustajao je u četiri ujutro kako bi negdje po Zagrebu posadio stablo ili održavao već zasađena 'umjetnička djela'. Priznaje da njegov rad nije uvijek bio u skladu s procedurama, ali morao je tako djelovati 'kako bi ubrzao stvar'
Jedno od najpoznatijih hrvatskih imena kada je sadnja drveća u pitanju zasigurno je Vladimir Dimić, čovjek koji pune trideset tri godine područje Zagreba u tajnosti obogaćuje zelenim površinama.
Gotovo tri desetljeća za njegov rad nije znao nitko osim prijatelja i obitelji, a onda je prošle godine postao jedna od glavnih vijesti u medijima, nakon čega je redatelj Dalibor Platenik o njemu snimio film "Čovjek i drvo", premijerno prikazan na ovogodišnjem Subversive Festivalu u zagrebačkom kinu Europa.
Dimić, inače inženjer prometa, kaže kako je došlo vrijeme da svoju strast prenese na mlađe generacije jer je odnedavno u mirovini. Tako je odlučio javnosti pokazati tko to stoji iza onih stabala koja su odjednom niknula u nekom zagrebačkom kvartu ili kako to da je osušeno drvo ispred njihove zgrade odjednom "živnulo".
– Odlučio sam više o tome govoriti kako bih entuzijazam prenio druge i objasnio da to nije neizvedivo ni komplicirano. Svatko u svom mjestu može pronaći lokaciju i zasaditi drvo. Kada vidi prvi list i prvi plod osjetit će zadovoljstvo, a kada sjedne u njegovu hladovinu, to nitko ne može platiti – kaže nam Dimić.
Ovaj rođeni Vinkovčanin veći dio života proveo je u Zagrebu, gdje je i posadio najviše stabala, iako se njegov pečat može naći i u Velikoj Gorici, gdje je proveo deset godina, te u Istri gdje često boravi.
Počelo s Černobilom
– Sve je započelo 1986. godine. Tada se dogodio Černobil, imao sam 33 godine, a to je razdoblje kada kao čovjek sazriješ. Pod šokom i dojmom svega što se događalo, shvatio sam da se moram nekako odužiti: mogućnost da se uništi planet jako je velika i ljudi moraju napraviti nešto, u okviru svojih mogućnosti. Dao sam sebi zadatak da svake godine posadim, u jesen i proljeće, jedno stablo.
To je bila prvotna ideja, ali vidjevši kako to dobro ide, onda sam malo povećao broj. Organizirao sam i nekakve akcije, te iste godine oko hotela "Porin" u Zagrebu posadili smo 114 stabala – objasnio nam je Dimić, koji će i tijekom akcije "Dani kolektivne sadnje drveća" posaditi jedno stablo, ali inicijativi se nije službeno priključio.
– Djevojke su me kontaktirale prije dva mjeseca, kazale su da bi voljele da se priključim akciji. Pozdravio sam to i rekao da ću i ja tog dana posaditi drvo, ali da se neću uključivati u akciju jer to nije moj koncept rada. Moj projekt je da čovjek individualno zasadi drvo na zelenoj površini.
Svoja stabla smatram skulpturama, koje su žive i koje rastu – veli Dimić, koji pomalo žali zbog toga što se nije fotografirao uz svako svoje stablo, a ima ih više od šesto. Ipak, naglašava da sam broj nije bitan. Ako uspije barem jednu osobu potaknuti da posadi jedno drvo, on je svoj zadatak ispunio.
– Želim da se kod ljudi probudi svijest o potrebi za vraćanjem duga planetu Zemlji, da se na neki način oduže za kisik koji troše, a kako će se najbolje odužiti nego da posade drvo, koje će apsorbirati ugljikov dioksid i tako stvoriti kisik, koji nam je neophodan – naglašava Dimić te dodaje kako materijal za sadnju nije jeftin (cijena sadnica je između tristo i tisuću petsto kuna), ali on se snalazio na zanimljive načine.
Kopač u trlišu
– Za jedan Božić svima u zgradi do svoga stana donio sam jelke i dogovorio se da će mi ih poslije dati i da ću ih ja posaditi. Čovjek uvijek može pronaći način – govori Dimić.
Tijekom svog radnog vijeka ustajao je u četiri ujutro kako bi posadio ili održavao već zasađena stabla, odnosno brinuo se o svojim "umjetničkim djelima". Priznaje, njegov rad nije uvijek bio u skladu s procedurama, ali, kako nam kaže, morao je tako djelovati kako bi ubrzao stvar.
– Kad bih išao saditi, odjenuo bih radničko odijelo te kada bi me netko pitao što to radim samo bih rekao "Pa, evo, ništa, kopam" – kroz smijeh će Dimić. Kada bi negdje vidio osušeno stablo, zamijenio bi ga istom vrstom. Ako je riječ o javoru, zasadio bi javor, ako je negdje propadala lipa Dimić bi kupio novu sadnicu i vlastitim je rukama postavio u zemlju.
Splićani se spremaju 'zazeleniti' grad: akcija koju je pokrenula majka četvero djece prijeko je potrebna i Dalmaciji; Donosimo i priču o 'kopaču u trlišu' koji je svoj grad u tajnosti obogatio zelenim površinama
Jedno drvo po stanovniku, cilj je neprofitne organizacije Woodland Trust prema kojemu bi svaki građanin Ujedinjenog Kraljevstva do 2025. godine trebao zasaditi jedno drvo i na taj se način boriti protiv klimatskih promjena. Beč je nedavno izdvojio osam milijuna eura za sadnju novih stabala, iako ih na području grada za sada ima čak 480 tisuća, a zelenijim izgledom mogu se pohvaliti i pariški trgovi, poput Place de la Nation na kojemu je ovog ljeta zasađeno sto pedeset stabala.
Iako se često čini da je "trava drugdje zelenija", sada su i naši građani dobili priliku prilagoditi se, odnosno boriti se protiv klimatskih promjena. Kako bi hrvatski gradovi postali ugodniji za život, a kvaliteta zraka bolja, iz Varaždina je krenula akcija "Dani kolektivne sadnje drveća" pod sloganom &quo...
