stdClass Object
(
[id] => 596552
[title] => Slija je duša splitskog kvarta i urbana legenda, otkrio nam je pozadinu priče navijačke himne i čime se bavi zadnjih deset godina
[alias] => slija-je-dusa-splitskog-kvarta-i-urbana-legenda-otkrio-nam-je-pozadinu-price-navijacke-himne-i-cime-se-bavi-zadnjih-deset-godina
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Na Splitu 3 se danas dobro vide boje - kaže stih pjesme Slavena Sliškovića Slije. Premda su se toga dana dobro vidjele boje iz Ulice Marina Getaldića (bivše Ružice Markotić), pjesma vraća u prošlost i budi nostalgiju za vremenima rane mladosti kada se većina društvenog života odvijala na stepenicama pokraj kvartovske trgovine, na igralištu ili najpopularnijem zidiću.
Ako ste zaboravili na takav i slične osjećaje iz mladosti, dovoljno je poslušati album "Taj" splitske grupe "Mister No" koji se stvarao i slagao čak dvadeset godina.
- Vidi se da je sniman toliko dugo jer su svih trinaest pjesama hitovi - kratko će Slija, jedan od najpoznatijih stanovnika Splita 3. Generaciji njegovih sugrađana najvjerojatnije ga ne treba posebno predstavljati, oni koji su se rodili osamdesetih pamte njegove pjesme ili im samo nadimak Slija zvuči suviše poznato, ali novije generacije ovoga splitskoga glazbenika tek trebaju upoznati.
Nekadašnjeg sastava benda "Mister No" više nema, ali su ostale skladbe talentirane grupe ljudi predvođene Slavenom, čijim se pjesmama, današnjim mladima predstavlja nešto drukčiji zvuk.
- Sve su odsvirali prijatelji iz djetinjstva. Vladimir Garić gitara, Miodrag Spasić bas, Tomislav Dorić klavijature, Toni Silobrčić bubnjeve i Gordan Tudor na saksofonu. Bilo im je drago što sam konačno izbacio album, ali sada imam bend u Zagrebu i surađujem samo s jednom osobom, talentiranom glumicom i pjevačicom Klarom Mucci - kaže Slaven i planira već početkom godine izdavanje novog, duplog albuma s ukupno 26 pjesama.
Čini se da su mu odlične reakcije na "stare" pjesme dale novu energiju i inspiraciju.
- Album se razgrabio. Proda sam sto komada, a bija je sto kuna po komadu. Pa to ni TBF ne proda, ko će ti dat sto kuna za CD - uz osmijeh govori splitski glazbenik.
Kupovalo ga je društvo iz kvarta da ga imaju za uspomenu. Naručivalo ga se i preko granice, ali su fanovi većinom bili podrijetlom iz Splita.
- Prezadovoljan sam albumom. Nas samo treba čut, a kad se album počne slušat po školama, onda će bit dobro. Nek mi neko kaže je l’ ima jedna loša pjesma - otvoreno poziva Slija.
Možda najzanimljiviji podatak o albumu je da je cijeli posvećen jednoj Ivi iz Zaprešića.
- Pjesme su stare po petnaest godina i ja sam to morao čuvat u sebi sve ovo vrime. I šta mi sad 2019. vrijedi pozivat Ivu kad je ona sad u Londonu. To je trebalo izać 2007. godine. Onda bi se ona vratila. Ovako samo imam problem sa sadašnjom simpatijom šta ona jadna mora slušat da ja pjevam nekoj Ivi, al' razumi ona to - pozitivno će Slija dok se prisjeća zadnjeg poljupca s "muzom", znakovito naglašava da je to bila noć kada je uhićen general Ante Gotovina.
- Eto, ima točno zapisan datum u prosincu 2005. godine. I vidiš ti, Gotovina je svoje odrobija, a ja još nisam. Iva je ostala tako dugo muza jer sam ja to htio. Znao sam, ako nađem novu curu da neću više moć pisat o Ivi. Tija sam udrit rekord. Niko na svijetu nije napisao toliko pjesama o jednoj ženi. Postojalo je i drugih cura, ali njima bih napisao samo jednu-dvije pjesme i to je to. Ima sigurno tridesetak lipih cura koje imaju moju pjesmu napisanu na papir. Al to je bilo više prijateljski - priča naš sugovornik koji sada ima novu ljubav.
- Obeća sam sadašnjoj simpatiji napisat još više pjesama od Ive pa me čeka dugogodišnji rad. Al' ja to volim radit pa mi nije problem. Uvijek moram imat jednu ženu koja me pokreće - iskreno će 45-godišnji glazbenik kojeg ljubavni problemi prate od najmlađih dana.
- Kada se prisjetim odrastanja u kvartu, prvo pomislim na jednu djevojčicu u koju sam bija zaljubljen i kako smo tu izlazili na igralište i gledali se. Ona mene, ja nju, a nikad se nismo upoznali. Od tada je krenula moja nesretna ljubav i pratila me kroz cili život - kaže Slija.
Misliš li da si zbog toga bolji pjesnik i tekstopisac?
- A može bit. Volija bi da mi se jedna ljubav uzvrati pa makar više nikad ne napisa ni jednu pjesmu. Dosta mi je pjesama, treba mi malo ljubavi - uz osmijeh govori Slaven, međutim, vjerojatno se nikada neće "ostaviti" pjesama i pisanja.
Uostalom, odrekao se i profesionalne vaterpolske karijere zbog gitare.
- Potpisao sam ugovor za kadetsku juniorsku vaterpolsku reprezentaciju Jugoslavije i prima pare sa šesnaest godina. Ali, nisam htio biti vaterpolist do tridesete, a posli di te voda odnese. Odmah sam se uhvatio knjige i gitare, i polako vježbao trenirajući. Kad sam shvatio da mogu uglazbit bilo koju pjesmu napisanu u škvari, to je prevagnulo - pripovijeda sugovornik i dodaje:
- Bolje mi je bilo to nego vaterpolo, a i ti ljudi u tom sportu, ti šminkeri, nisam spada u taj svijet. Ali kad sam doša među glazbenike, shvatio sam da ni to nije moj svijet - oni su još gori - ističe Slija i priznaje da bi mu ipak, možda bilo puno bolje da je ostao vaterpolist, ali onda ne bi bilo pjesama kao "Bijelo je bijelo", "Soba njene rodice", "Deminer", "Bježim se", "Ma hajde dođi Iva", "Zakon"... Objavio je četiri zbirke pjesama, "Šibe poznatih maćeha", "Prodavaonica lakog streljiva i optičkih ciljnika", "Tvoja nevinost je popularna u mojoj ulici", "Ženski petko" i dramu "Jelenova suza". Kaže da mu je u popularizaciji proze uvelike pomogla pojava interneta.
- Meni su moderna vremena puno pomogla jer ja sam bio pjesnik i kad nije bilo interneta. Onda bi mora vatat ljude poklanjat im svoje knjige. Doslovno moliš čovika da pročita. Danas objavim pjesmu na Fejsu za pet minuta je već sto ljudi pročita. Pišem duhovitu prozu da se ljudi malo nasmiju. Umiru od smija, jer ja vidim po sebi da kad se ja smijem, onda će bit dobro i drugima. Ne da mi se pisat ka i svi ostali o politici i tim nekim nebitnim stvarima za normalnu osobu - zaključuje Slija koji bi uskoro trebao objaviti i petu zbirku pjesama - "Pričao sam s pticama".
Otvoreno priznaje da će korice ugledati svjetlo dana kad prikupi 2000 kuna, a jednako je tako bilo i sa snimanjem albuma.
- Novac za snimanje albuma sam osigurao preko dobitaka iz kladionice i tako sam sve platija. Imam više od tisuću dobivenih tiketa od 2008. do 2018. godine - ozbiljan je naš sugovornik.
Traže li drugi od tebe da im osmisliš dobitnu kombinaciju?
- Je, je. Svakodnevno, ali ne radim to. Nekad bi im dao da prepišu moje parove, ali nikad od nikoga nisam uzeo proviziju, jer kad dobije on, dobijem i ja. Nikad od nikoga nisam uzeo, pa valjda Bog sve vidi i nagradio me da češće dobivam - smije se Slaven, ali dodaje da videospotove ipak ne može priuštiti. Međutim, suradnju s Juricom Žuvelom Žuvijem u pjesmi "Soba njene rodice" koju je producirao Saša Antić, dodatno je začinio odličan spot koji je snimio Rino Barbir, kao i onaj za pjesmu "Bježim se". Tako Slija dodaje da mu se očito njegova dobrota vratila kroz spotove, čije kreatore poznaje od malih nogu.
- Oni su mene slušali u djetinjstvu, volili su moje pisme i sad mi pomažu. Bija sam dobar prema njima, davao sam im savjete i sad su oni na poziciji da oni mogu meni pomoć - sretan je zbog ekipe mladih ljudi koja je prepoznala njegovu glazbu.
Osim Barbira koji je osmislio dva originalna i neobična videospota, onaj za pjesmu "Ma hajde dođi Iva" napravio je mladi i talentirani student Umjetničke akademije Jure Knezović. No, bez obzira na to što sve "stvari" s albuma zaslužuju da ih se više puta presluša, "Bijelo je bijelo" još uvijek je jedna od najpoznatijih pjesama "Mister Noa". Naravno, i ta popularna navijačka pjesma ima svoju posebnu priču.
- Nastala je kad sam se ostavlja glazbe i rekao sam sebi da ću iz zezancije snimit pismu za Hajduka. Nisam ni skužija da je pjesma postala hit. Pokojni Bogo Šoić-Mirilović, klavijaturist "Daleke obale", napravio mi je aranžman za "Bijelo je bijelo". Snimija sam je u njegovoj garaži i otiša doma. Nisam izlazija više od deset godina. Nisam ni zna da se to počelo puštat sridom na trash večeri i kada je doša internet neko je stavija tu pismu i sad ima milijun pregleda - iznenađeno će naš sugovornik, ali osim svog talenta, uspjeh te pjesme pripisuje i ulici na Splitu 3, očito plodnom tlu za prave navijačke talente.
- Dakle, ja sam napisao pjesmu "Bijelo je bijelo" i živim u Getaldićevoj 9, Kuzma je napisao "Majstore s mora" i on je u "desetki", a Joke Bogavčić s legendarnom "Olujom sa sjevera" je na "jedanaestici" - iznosi važne podatke naš sugovornik i vidno je sretan da je dio te strastvene navijačke trojke iz "Ruže".
Kada ga pitamo o prošlosti i tih dvadeset godina koliko su se stvarale pjesme, kaže da ih se ne želi prisjećati.
- Ja ne spadam među te ljude i to nije moj svijet. Bila mi je grozna mladost. Okružen jebivjetrima i vucibatinama i nisam mogao prije izdat album. Oni su me vukli nazad. Tek kad sam se 2007. oslobodio tih ljudi. To su oni šta ništa ne znaju svirat, a misle da sve znaju o glazbi, pa on meni ide davat savjet - govori Slija koji više ne sluša nikakvu glazbu, osim svoje.
- Meni ovo sada smeta što u pozadini svira u kafiću. Zato imam slušalice. Ja radim originalnu glazbu. Masu glazbenika dođe u studio s deset CD-ova i sklapaju glazbu, a kod mene je obrnuto. Iz svoje glave slažem glazbu i melodiju - dodaje naš sugovornik i veselo obznanjuje da je trenutačno plodonosna faza u stvaranju pjesama i slaganju stihova. Napominje da zbog pojave interneta muzika nije postala kvalitetnija, čak suprotno, a njegov je zadatak da to promijeni.
- Ja sam odgojen na EKV-u, Azri, Balaševiću, nedostaje mi ovo što ja radim. Nedostaje mi takvih bendova, nigdi teksta, nigdi glazbe. Ili tamburice ili klape. Ajme. Ali to je prolazno, kao šta su bili danceri devedesetih. Ko više pamti Simpliciu i Kasandru ili Ilana Kabilja, a ja sam i onda ima pisme - znakovito zaključuje Slija.
LJUBOMOR
U ljubavi našoj djevojčice moja
Postoji lud, nesputani stvor
Nalik je na nemir, modernog je kroja
Zove se po ocu, Ljubomor
Kroz latentne sate osjećaj ti prati
Zamotan u pruge, sve promjene spozna
Zna on vrlo dobro gdje ti osmijeh svrati
Dok se vraćaš kući, u doba slatka, pozna
U maglenom mnoštvu pogan je taj malac
Izaziva mi pigment, komeša se i rže
Nadjevenim dahom guši me tih žalac
Iz raslinja membrana trag sumnje se trže
Na kog oči dižeš, koji su to ljudi?
Prijatelje tvoje Ljubomor ne trpi
Prije grešnog čina on uvijek sudi
Podsmijehom me davi, suzdržljivost mi crpi
I vjernost mi tvoju spominje često
Pred susjedima, društvom, pravi me dječakom
Među nas je pao na presudno mjesto
Pobjeć' ćemo sutra od njega prvim vlakom
Ne želiš nikud, dosta ti je svega
Kažeš da sam čudan, bolestan do srži
Zašto mene kriviš, to je sve od njega
Grozne lance skepse on presjeca i drži
Ni meni nije draga ta netjelesna njuška
Želim ga uklonit, ali čime, kako?
Možda salvom topa il' je dovoljna puška
Ma čeličnim stiletom probost ću ga lako
I bez njeg' ćemo uživat u voštanoj romansi
Provlačit se kroz pečat zagrobnoga grada
Prebrojat tišine i uzaludnost farsi
Al' bez njeg' ću te voljet manje nego sada
SOBA NJENE RODICE
Na ulicama su djevojke
mlade,
vesele
Sve mirišu na "uzmi me"
i odvezimo se odavde
Na Splitu 3 se danas dobro vide boje
Djeca sjede u busu, a penzioneri stoje
Razvukao sam kabel preko cijele ulice
Spajam se na njene sne
i u sobu njene rodice
Znat ću koga sanja
i koga jutrom zove
Ako to nisam ja
presnimit ću joj snove
Instant sreću bacam u poluvlažno more
Stavio sam punjač za istegnuće zore
Nobles klasa spontano se na cesti okuplja
USB dodatak za tri nova poriva
Našli su tabletu koja mladost čuva
Popiješ je
i letiš u trafiku po duvan
Na Splitu 3 se danas dobro vide boje
Djeca sjede u busu, a penzioneri stoje
Malo sam pijan parin talijan
Vidimo se posli, slomit ću ti kosti
Vani sija sunce, zakida sam mulce
Totalna san koma, trizan iden doma
Svrbi me pupak, boli me drob
Poist ću brokvu, posrat ću brod
Živim život jadan, bijedan
Tučem Shamrock Rovers F. C. iz dva u jedan
PORUKE
Ponekad uzmem dah i želim ići odavde
Onda putujem u sebe
Mračnim hodnikom
Žar cigarete mi je svjetlo
Kirurški precizno pomišljam na tebe
Škaklju me strojnicom sa leđa
Ozbiljni tipovi
Face s promotivnog bedža
Sjekao sam mnoge oklade i drva
Od svih bivših ljubavi najgora je prva
Vjetar nosi poruku da hladno je
Visibabe da će proljeće
Preko prijateljice ti šaljem pozdrave
Čitaj me i budi bez brige
Dani mi liče kao jajetu jaje
Ruka se ne pruža da se nešto daje
Nego da udara
i da te gura nazad
Pravda pobjeđuje
Ma, to je samo fraza
Eto Crni je uvijek uzdizao sebe
Drpao piplice,
pravio im bebe
Na Splitu 3 se danas dobro vide boje - kaže stih pjesme Slavena Sliškovića Slije. Premda su se toga dana dobro vidjele boje iz Ulice Marina Getaldića (bivše Ružice Markotić), pjesma vraća u prošlost i budi nostalgiju za vremenima rane mladosti kada se većina društvenog života odvijala na stepenicama pokraj kvartovske trgovine, na igralištu ili najpopularnijem zidiću.
Ako ste zaboravili na takav i slične osjećaje iz mladosti, dovoljno je poslušati album "Taj" splitske grupe "Mister No" koji se stvarao i slagao čak dvadeset godina.
- Vidi se da je sniman toliko dugo jer su svih trinaest pjesama hitovi - kratko će Slija, jedan od najpoznatijih stanovnika Splita 3. Generaciji njegovih sugrađana najvjerojatnije ga ne treba posebno predstavljati, oni koji su se rodili osamdesetih pamte njegove pjesme ili im samo nadimak Slija zvuči suviše poznato, ali novije generacije ovoga splitskoga glazbenika tek trebaju upoznati.
Nekadašnjeg sastava benda "Mister No" više nema, ali su ostale skladbe talentirane grupe ljudi predvođene Slavenom, čijim se pjesmama, današnjim mladima predstavlja nešto drukčiji zvuk.
- Sve su odsvirali prijatelji iz djetinjstva. Vladimir Garić gitara, Miodrag Spasić bas, Tomislav Dorić klavijature, Toni Silobrčić bubnjeve i Gordan Tudor na saksofonu. Bilo im je drago što sam konačno izbacio album, ali sada imam bend u Zagrebu i surađujem samo s jednom osobom, talentiranom glumicom i pjevačicom Klarom Mucci - kaže Slaven i planira već početkom godine izdavanje novog, duplog albuma s ukupno 26 pjesama.
Čini se da su mu odlične reakcije na "stare" pjesme dale novu energiju i inspiraciju.
- Album se razgrabio. Proda sam sto komada, a bija je sto kuna po komadu. Pa to ni TBF ne proda, ko će ti dat sto kuna za CD - uz osmijeh govori splitski glazbenik.
Kupovalo ga je društvo iz kvarta da ga imaju za uspomenu. Naručivalo ga se i preko granice, ali su fanovi većinom bili podrijetlom iz Splita.
- Prezadovoljan sam albumom. Nas samo treba čut, a kad se album počne slušat po školama, onda će bit dobro. Nek mi neko kaže je l’ ima jedna loša pjesma - otvoreno poziva Slija.
Možda najzanimljiviji podatak o albumu je da je cijeli posvećen jednoj Ivi iz Zaprešića.
- Pjesme su stare po petnaest godina i ja sam to morao čuvat u sebi sve ovo vrime. I šta mi sad 2019. vrijedi pozivat Ivu kad je ona sad u Londonu. To je trebalo izać 2007. godine. Onda bi se ona vratila. Ovako samo imam problem sa sadašnjom simpatijom šta ona jadna mora slušat da ja pjevam nekoj Ivi, al' razumi ona to - pozitivno će Slija dok se prisjeća zadnjeg poljupca s "muzom", znakovito naglašava da je to bila noć kada je uhićen general Ante Gotovina.
- Eto, ima točno zapisan datum u prosincu 2005. godine. I vidiš ti, Gotovina je svoje odrobija, a ja još nisam. Iva je ostala tako dugo muza jer sam ja to htio. Znao sam, ako nađem novu curu da neću više moć pisat o Ivi. Tija sam udrit rekord. Niko na svijetu nije napisao toliko pjesama o jednoj ženi. Postojalo je i drugih cura, ali njima bih napisao samo jednu-dvije pjesme i to je to. Ima sigurno tridesetak lipih cura koje imaju moju pjesmu napisanu na papir. Al to je bilo više prijateljski - priča naš sugovornik koji sada ima novu ljubav.
- Obeća sam sadašnjoj simpatiji napisat još više pjesama od Ive pa me čeka dugogodišnji rad. Al' ja to volim radit pa mi nije problem. Uvijek moram imat jednu ženu koja me pokreće - iskreno će 45-godišnji glazbenik kojeg ljubavni problemi prate od najmlađih dana.
- Kada se prisjetim odrastanja u kvartu, prvo pomislim na jednu djevojčicu u koju sam bija zaljubljen i kako smo tu izlazili na igralište i gledali se. Ona mene, ja nju, a nikad se nismo upoznali. Od tada je krenula moja nesretna ljubav i pratila me kroz cili život - kaže Slija.
Misliš li da si zbog toga bolji pjesnik i tekstopisac?
- A može bit. Volija bi da mi se jedna ljubav uzvrati pa makar više nikad ne napisa ni jednu pjesmu. Dosta mi je pjesama, treba mi malo ljubavi - uz osmijeh govori Slaven, međutim, vjerojatno se nikada neće "ostaviti" pjesama i pisanja.
Uostalom, odrekao se i profesionalne vaterpolske karijere zbog gitare.
- Potpisao sam ugovor za kadetsku juniorsku vaterpolsku reprezentaciju Jugoslavije i prima pare sa šesnaest godina. Ali, nisam htio biti vaterpolist do tridesete, a posli di te voda odnese. Odmah sam se uhvatio knjige i gitare, i polako vježbao trenirajući. Kad sam shvatio da mogu uglazbit bilo koju pjesmu napisanu u škvari, to je prevagnulo - pripovijeda sugovornik i dodaje:
- Bolje mi je bilo to nego vaterpolo, a i ti ljudi u tom sportu, ti šminkeri, nisam spada u taj svijet. Ali kad sam doša među glazbenike, shvatio sam da ni to nije moj svijet - oni su još gori - ističe Slija i priznaje da bi mu ipak, možda bilo puno bolje da je ostao vaterpolist, ali onda ne bi bilo pjesama kao "Bijelo je bijelo", "Soba njene rodice", "Deminer", "Bježim se", "Ma hajde dođi Iva", "Zakon"... Objavio je četiri zbirke pjesama, "Šibe poznatih maćeha", "Prodavaonica lakog streljiva i optičkih ciljnika", "Tvoja nevinost je popularna u mojoj ulici", "Ženski petko" i dramu "Jelenova suza". Kaže da mu je u popularizaciji proze uvelike pomogla pojava interneta.
- Meni su moderna vremena puno pomogla jer ja sam bio pjesnik i kad nije bilo interneta. Onda bi mora vatat ljude poklanjat im svoje knjige. Doslovno moliš čovika da pročita. Danas objavim pjesmu na Fejsu za pet minuta je već sto ljudi pročita. Pišem duhovitu prozu da se ljudi malo nasmiju. Umiru od smija, jer ja vidim po sebi da kad se ja smijem, onda će bit dobro i drugima. Ne da mi se pisat ka i svi ostali o politici i tim nekim nebitnim stvarima za normalnu osobu - zaključuje Slija koji bi uskoro trebao objaviti i petu zbirku pjesama - "Pričao sam s pticama".
Otvoreno priznaje da će korice ugledati svjetlo dana kad prikupi 2000 kuna, a jednako je tako bilo i sa snimanjem albuma.
- Novac za snimanje albuma sam osigurao preko dobitaka iz kladionice i tako sam sve platija. Imam više od tisuću dobivenih tiketa od 2008. do 2018. godine - ozbiljan je naš sugovornik.
Traže li drugi od tebe da im osmisliš dobitnu kombinaciju?
- Je, je. Svakodnevno, ali ne radim to. Nekad bi im dao da prepišu moje parove, ali nikad od nikoga nisam uzeo proviziju, jer kad dobije on, dobijem i ja. Nikad od nikoga nisam uzeo, pa valjda Bog sve vidi i nagradio me da češće dobivam - smije se Slaven, ali dodaje da videospotove ipak ne može priuštiti. Međutim, suradnju s Juricom Žuvelom Žuvijem u pjesmi "Soba njene rodice" koju je producirao Saša Antić, dodatno je začinio odličan spot koji je snimio Rino Barbir, kao i onaj za pjesmu "Bježim se". Tako Slija dodaje da mu se očito njegova dobrota vratila kroz spotove, čije kreatore poznaje od malih nogu.
- Oni su mene slušali u djetinjstvu, volili su moje pisme i sad mi pomažu. Bija sam dobar prema njima, davao sam im savjete i sad su oni na poziciji da oni mogu meni pomoć - sretan je zbog ekipe mladih ljudi koja je prepoznala njegovu glazbu.
Osim Barbira koji je osmislio dva originalna i neobična videospota, onaj za pjesmu "Ma hajde dođi Iva" napravio je mladi i talentirani student Umjetničke akademije Jure Knezović. No, bez obzira na to što sve "stvari" s albuma zaslužuju da ih se više puta presluša, "Bijelo je bijelo" još uvijek je jedna od najpoznatijih pjesama "Mister Noa". Naravno, i ta popularna navijačka pjesma ima svoju posebnu priču.
- Nastala je kad sam se ostavlja glazbe i rekao sam sebi da ću iz zezancije snimit pismu za Hajduka. Nisam ni skužija da je pjesma postala hit. Pokojni Bogo Šoić-Mirilović, klavijaturist "Daleke obale", napravio mi je aranžman za "Bijelo je bijelo". Snimija sam je u njegovoj garaži i otiša doma. Nisam izlazija više od deset godina. Nisam ni zna da se to počelo puštat sridom na trash večeri i kada je doša internet neko je stavija tu pismu i sad ima milijun pregleda - iznenađeno će naš sugovornik, ali osim svog talenta, uspjeh te pjesme pripisuje i ulici na Splitu 3, očito plodnom tlu za prave navijačke talente.
- Dakle, ja sam napisao pjesmu "Bijelo je bijelo" i živim u Getaldićevoj 9, Kuzma je napisao "Majstore s mora" i on je u "desetki", a Joke Bogavčić s legendarnom "Olujom sa sjevera" je na "jedanaestici" - iznosi važne podatke naš sugovornik i vidno je sretan da je dio te strastvene navijačke trojke iz "Ruže".
Kada ga pitamo o prošlosti i tih dvadeset godina koliko su se stvarale pjesme, kaže da ih se ne želi prisjećati.
- Ja ne spadam među te ljude i to nije moj svijet. Bila mi je grozna mladost. Okružen jebivjetrima i vucibatinama i nisam mogao prije izdat album. Oni su me vukli nazad. Tek kad sam se 2007. oslobodio tih ljudi. To su oni šta ništa ne znaju svirat, a misle da sve znaju o glazbi, pa on meni ide davat savjet - govori Slija koji više ne sluša nikakvu glazbu, osim svoje.
- Meni ovo sada smeta što u pozadini svira u kafiću. Zato imam slušalice. Ja radim originalnu glazbu. Masu glazbenika dođe u studio s deset CD-ova i sklapaju glazbu, a kod mene je obrnuto. Iz svoje glave slažem glazbu i melodiju - dodaje naš sugovornik i veselo obznanjuje da je trenutačno plodonosna faza u stvaranju pjesama i slaganju stihova. Napominje da zbog pojave interneta muzika nije postala kvalitetnija, čak suprotno, a njegov je zadatak da to promijeni.
- Ja sam odgojen na EKV-u, Azri, Balaševiću, nedostaje mi ovo što ja radim. Nedostaje mi takvih bendova, nigdi teksta, nigdi glazbe. Ili tamburice ili klape. Ajme. Ali to je prolazno, kao šta su bili danceri devedesetih. Ko više pamti Simpliciu i Kasandru ili Ilana Kabilja, a ja sam i onda ima pisme - znakovito zaključuje Slija.
LJUBOMOR
U ljubavi našoj djevojčice moja
Postoji lud, nesputani stvor
Nalik je na nemir, modernog je kroja
Zove se po ocu, Ljubomor
Kroz latentne sate osjećaj ti prati
Zamotan u pruge, sve promjene spozna
Zna on vrlo dobro gdje ti osmijeh svrati
Dok se vraćaš kući, u doba slatka, pozna
U maglenom mnoštvu pogan je taj malac
Izaziva mi pigment, komeša se i rže
Nadjevenim dahom guši me tih žalac
Iz raslinja membrana trag sumnje se trže
Na kog oči dižeš, koji su to ljudi?
Prijatelje tvoje Ljubomor ne trpi
Prije grešnog čina on uvijek sudi
Podsmijehom me davi, suzdržljivost mi crpi
I vjernost mi tvoju spominje često
Pred susjedima, društvom, pravi me dječakom
Među nas je pao na presudno mjesto
Pobjeć' ćemo sutra od njega prvim vlakom
Ne želiš nikud, dosta ti je svega
Kažeš da sam čudan, bolestan do srži
Zašto mene kriviš, to je sve od njega
Grozne lance skepse on presjeca i drži
Ni meni nije draga ta netjelesna njuška
Želim ga uklonit, ali čime, kako?
Možda salvom topa il' je dovoljna puška
Ma čeličnim stiletom probost ću ga lako
I bez njeg' ćemo uživat u voštanoj romansi
Provlačit se kroz pečat zagrobnoga grada
Prebrojat tišine i uzaludnost farsi
Al' bez njeg' ću te voljet manje nego sada
SOBA NJENE RODICE
Na ulicama su djevojke
mlade,
vesele
Sve mirišu na "uzmi me"
i odvezimo se odavde
Na Splitu 3 se danas dobro vide boje
Djeca sjede u busu, a penzioneri stoje
Razvukao sam kabel preko cijele ulice
Spajam se na njene sne
i u sobu njene rodice
Znat ću koga sanja
i koga jutrom zove
Ako to nisam ja
presnimit ću joj snove
Instant sreću bacam u poluvlažno more
Stavio sam punjač za istegnuće zore
Nobles klasa spontano se na cesti okuplja
USB dodatak za tri nova poriva
Našli su tabletu koja mladost čuva
Popiješ je
i letiš u trafiku po duvan
Na Splitu 3 se danas dobro vide boje
Djeca sjede u busu, a penzioneri stoje
Malo sam pijan parin talijan
Vidimo se posli, slomit ću ti kosti
Vani sija sunce, zakida sam mulce
Totalna san koma, trizan iden doma
Svrbi me pupak, boli me drob
Poist ću brokvu, posrat ću brod
Živim život jadan, bijedan
Tučem Shamrock Rovers F. C. iz dva u jedan
PORUKE
Ponekad uzmem dah i želim ići odavde
Onda putujem u sebe
Mračnim hodnikom
Žar cigarete mi je svjetlo
Kirurški precizno pomišljam na tebe
Škaklju me strojnicom sa leđa
Ozbiljni tipovi
Face s promotivnog bedža
Sjekao sam mnoge oklade i drva
Od svih bivših ljubavi najgora je prva
Vjetar nosi poruku da hladno je
Visibabe da će proljeće
Preko prijateljice ti šaljem pozdrave
Čitaj me i budi bez brige
Dani mi liče kao jajetu jaje
Ruka se ne pruža da se nešto daje
Nego da udara
i da te gura nazad
Pravda pobjeđuje
Ma, to je samo fraza
Eto Crni je uvijek uzdizao sebe
Drpao piplice,
pravio im bebe
Na Splitu 3 se danas dobro vide boje - kaže stih pjesme Slavena Sliškovića Slije. Premda su se toga dana dobro vidjele boje iz Ulice Marina Getaldića (bivše Ružice Markotić), pjesma vraća u prošlost i budi nostalgiju za vremenima rane mladosti kada se većina društvenog života odvijala na stepenicama pokraj kvartovske trgovine, na igralištu ili najpopularnijem zidiću.
Ako ste zaboravili na takav i slične osjećaje iz mladosti, dovoljno je poslušati album "Taj" splitske grupe "Mister No" koji se stvarao i slagao čak dvadeset godina.
- Vidi se da je sniman toliko dugo jer su svih trinaest pjesama hitovi - kratko će Slija, jedan od najpoznatijih stanovnika Splita 3. Generaciji njegovih sugrađana najvjerojatnije ga ne treba posebno predstavljati, oni koji su se rodili osamdese...
