stdClass Object
(
[id] => 627394
[title] => Radni dan traje mu po 17 sati, i tako već 30 godina: poduzetnik iz Dalmacije jedan je od najbogatijih ljudi u državi, evo kako 'ne izgori' na poslu; Uspješni Hrvati otkrivaju svoju antistresnu terapiju
[alias] => radni-dan-traje-mu-po-17-sati-i-tako-vec-30-godina-poduzetnik-iz-dalmacije-jedan-je-od-najbogatijih-ljudi-u-drzavi-evo-kako-39-ne-izgori-39-na-poslu-uspjesni-hrvati-otkrivaju-svoju-antistresnu-terapiju
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Radite osam i više sati dnevno, zbog nakupljenog stresa na poslu osjećate se bespomoćno, razočarano, iscrpljeno? Uza sve to, donosite posao kući i slabo spavate? Ako ste se prepoznali u ovome, lako je moguće da imate burnout sindrom, odnosno sindrom izgaranja ili iscrpljenosti na radnome mjestu. Termin je to koji se u svijetu proučava još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a od njega pati sve više radnika.
Christoph Polder u svojim je tridesetim godinama, nekad je radio po 80 sati tjedno, vozio Jaguara i zarađivao sto tisuća eura godišnje. Deutsche Welle nedavno je donio priču kako je zbog svega kolabirao jer mu više ništa nije imalo smisla pa je spas potražio u šumi na sjeveru Bavarske, gdje živi u kamp-kućici i piše knjige. Prošle su tri godine otkako je napustio posao, sada je savjetnik studentima i investitorima u području nekretnina i tvrdi da se u potpunosti promijenio i riješio štetnih navika te da je sasvim drugi čovjek.
Burnout sindrom podrazumijeva stanje potpune fizičke, psihičke i emocionalne iscrpljenosti uzrokovane stresom. Glavni je uzrok nezadovoljstvo do kojeg dolazi zbog nemogućnosti usklađivanja svih obaveza, što za posljedicu ima nedostatak produktivnosti. Medijska kompanija Captivate Network prije nekoliko godina predstavila je istraživanje prema kojemu se muškarci više od žena brinu za svoje zdravlje i na poslu, pa stoga i manje izgaraju. Odlučuju uzeti više odmora i vremena za sebe, sve ne bi li mogli izbalansirati stres u radnim uvjetima.
Rezultati istraživanja pokazali su da 25 posto više muškaraca nego žena uzima pauze tijekom dana za privatne aktivnosti, sedam posto više ih uzima za šetnju, pet posto više uzima pauzu za ručak, a čak 35 posto više muškaraca uzima pauzu tek toliko da se odmore. Nameće se zaključak da žene prerano dožive burnout, pa ne mogu ni napredovati u tolikoj mjeri kao jači spol.
Supruga nosila tri kantuna kuće
Branko Roglić vlasnik je tvrtke "Orbico", koja posluje u 20 zemalja i zapošljava čak 8000 radnika s godišnjim prometom od gotovo 1,5 milijardi eura. Ovaj je Makaranin jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, a u svojoj poduzetničkoj karijeri, dugoj više od 30 godina, nikad se nije suočio s burnoutom unatoč tome što mu radni dan zna trajati i 17 sati dnevno.
– Nikad s time nisam imao problema. Štoviše, na posao idem i kad sam bolestan ako je u pitanju lagana temperatura ili prehlada. Uzmem lijek na poslu i osjećam se bolje. Zapravo mogu reći da nikad nisam ni ležao bolestan u krevetu. Veliki sam radoholičar, a stresa se rješavam ribolovom ili igrajući na balote, pogotovo ako sam preumoran. Nakon toga se na posao vraćam odmoran i primjetno drugačiji. Vrhunski se rezultati postižu samo ako čovjek voli svoj posao, jer drugačije ne može, a onda nema ni sreće. Kroz moj je život supruga nosila tri kantuna kuće, kako se kaže; osim što je radila prvo u "Dalmi", pa onda u mojoj tvrtki, uspješno se brinula za školovanje naših dvojice sinova i izvršavala obiteljske dužnosti. Bez nje bi mi bilo puno teže. Svima savjetujem da slušaju svoje tijelo, jer ako je ugroženo, trebaju ga štititi svojim ponašanjem. Tijelo uvijek prvo sve kaže – govori Roglić.
Politička reporterka RTL-a Damira Gregoret Bobić izgara na stresnom poslu koji obožava, a kad se osjeti iscrpljenom, baterije puni u obiteljskom okruženju.
– S obzirom na to da sam perfekcionist, a radim u news redakciji i pratim politiku, "idealan" sam kandidat za burnout, ali ga do sada nisam doživjela. Mada, sada kada razmišljam o tome, možda i jesam detektirala neke simptome, ali to sebi nisam priznala jer uz obitelj i ovaj posao ni nemaš vremena za samog sebe. Zadnjih godina na političkoj sceni nije bilo "sezone kiselih krastavaca", ni ljeto nije bilo mirno, a iako je tek neslužbena, prljava kampanja za predsjedničke izbore je krenula. Iduće godine održavaju se i izbori u HDZ-u, a onda i parlamentarni izbori.
Zato mislim da je važno, kao zaštita od burnouta, mentalno ostat jak, na čemu treba raditi. Rad političkog reportera na televiziji podrazumijeva uglavnom cjelodnevni teren i/ili putovanje, sklapanje priče, beskrajno telefoniranje, razgovor s gostom uživo, javljanje ili analizu, u čemu moraš biti potpuno koncentriran, pitati sva relevantna pitanja, pravovremeno reagirati i – izgledati odmorno (iako nikad nisi) – uz smiješak će vrsna RTL-ova novinarka.
– Nerealno je da uvijek sve od toga bude idealno, u mojoj ili bilo čijoj izvedbi, a jedini način na koji sam samoj sebi naučila pomoći jest da ne pravim dramu i da, i kad nisam zadovoljna, sve shvaćam kao još jednu naučenu lekciju. Uza sve, koliko god obitelj, posebno petogodišnja kći, zahtijevaju i dodatnu organizaciju, upravo mi je vrijeme uz nju, supruga i roditelje najbolja antistresna terapija – kaže Damira.
Burnout prisutan i u braku
Što se sindrom izgaranja prije uoči i detektira, to je lakše riješiti problem i prepoznati vlastite prioritete, ali i pogreške. U liječenju se primjenjuju psihoterapija i savjetovanje, a najvažnije je otkriti stresove koji su doveli do razvoja burnout sindroma. Splitski psihijatar Ivan Urlić ističe kako je burnout došao do izražaja posebno kada se intenzivno počelo raditi s braniteljima i izbjeglicama u vrijeme Domovinskog rata.
– Oni koji su najviše suosjećali sa stradalima napunili bi se traumom i izgarali. Toliko su duboko suosjećali da bi se izbrisala granica između osobe koja pati i one koja bi trebala pomoći. Zbog toga smo znali gubiti najbolje suradnike. Burnout se u novije vrijeme ne javlja samo na poslu, prisutan je u braku, obiteljskim odnosima i u drugim životnim situacijama. Ljudi se godina crpe u teškim odnosima i trpe to godinama. U trenutku kad više ne mogu izdržati mobing, buling, pritiske, podmetanja i laži, potraže pomoć. U ovakvim slučajevima najvažnija je psihologija i ona je u prvom planu. Važno je sačuvati razuman odnos, nisu dovoljni samo lijekovi.
Kroz razgovor s ljudima treba pomoći da im se smanji tjeskoba, malaksalost, bezumnost, osjećaj krivnje, srama, ovisno o tome koje su posljedice burnouta. Što se tiče izgaranja na radnome mjestu, tu treba vidjeti postoji li objektivna potreba da se toliko radi u smislu fine kompenzacije (plaće), pa se kao posljedica javlja iscrpljenost, ili je riječ o radoholičarima koji u poslu pronalaze bijeg od drugih nepovoljnih životnih situacija kojih se boje. Kroz razgovore s tim osobama treba ih navesti da se zamisle nad životom i prošire svoje vidike i na druge aspekte osim posla. Više se žene nego muškarci susreću s ovim sindromom, jer oni imaju neke obrambene mehanizme, dok su žene sklonije trpjeti, pogotovo u Dalmaciji. Obrasci ovog podneblja nameću da je zdravo patiti jer nemate kud – zaključuje Urlić.
Hrvoje Marušić, poduzetnik
– Čovjek koji se bavi poduzetništvom trebao bi, po mojem mišljenju, imati neki prirodni instinkt kako bi se znao sačuvati. Poduzetništvo nema radno vrijeme. Znam da mnogi ne vole poduzetnike, misle o njima svašta, nekad s pravom, nekad s krivom. Ali poduzetnik se u 15 sati ne isključuje iz rada tvrtke i kaže: "Sutra do šest sati ništa me ne zanima." To je prilično naporno... Ali to je i stil života.
Svaki bi se čovjek, barem u nekom idealnom svijetu, trebao baviti onim što mu odgovara. Mogu reći da sam te sreće da radim ono što mi odgovara, da sam poduzetnik 30 godina i da imam nekakav instinkt u sebi da znam granicu. I u ta tri desetljeća nije mi se dogodilo da sam "pukao". Treba se znati dozirati, trošiti se u granicama svojih mogućnosti. Čovjek je najsavršeniji stroj na Zemlji, ali i on ima svoje limite. Naravno da sam i ja znao osjetiti zamor materijala, zasićenje, dekoncentraciju...
A kad dođe do zasićenja, potrebno je napraviti stanku, znati osjetiti kad je nastupio taj trenutak. To je isto kao kad vozite automobil bez lampice za gorivo – morate po osjećaju znati s koliko goriva u spremniku raspolažete do sljedeće pumpe. Ako zakasnite, ostat ćete na cesti, bez goriva, u mraku, na stranputici. A ako ga prerano dođete napuniti, prepunit ćete ga. Prirodni instinkt za prepoznavanje takvih situacija imaju i sportaši i ljudi koji se bave visokostresnim zanimanjima, jer ako ga nemaju, vrlo brzo puknu kao cvrčci. Pomete ih vrijeme, dođu drugi...
Smatram da je uistinu u pitanju instinkt, da se to ne uči na fakultetima ni u školama. Kao što ni jedan Messi ne može naučiti nogomet na bilo kojoj akademiji, jer ga on ima u sebi. A biti cijeli život poduzetnik, biti cijelo vrijeme na rubu, a ne prijeći ga... To vam priroda ili da ili ne da. U trenucima kad je bilo najgušće, najluđe, pa čak i najkritičnije, a što možda spada u rubriku "vjerovali ili ne", ustao bih sa sastanka tijekom kojega su se donosile važne odluke, izišao van i 24 sata nikome se ne bih javio niti bih se pojavio.
I, vjerujte mi, sve je funkcioniralo, nikad ništa nije propalo niti stalo. Sve ima svoj prirodni tijek gibanja, zato treba znati stati i povući ručnu. Zato su, barem meni, potrebna ta 24 sata. Isključiti se, biti u nekom svom zenu i gotovo. Po cijenu bilo čega, jer najgore je kad čovjek "pukne".
Dražen Zečić, pjevač
– Smatram da u svakom poslu čovjek treba naći mjeru. Bog mi je dao da radim nešto što je puno lakše nego kopati. Svaki posao donosi stres, važno je kako se čovjek s time nosi i koliko je sposoban odrediti mjeru. A to se odnosi na sve u životu...
Nikad nisam osjetio zasićenje, ne bih to tako nazvao, ali naravno da mi je organizam, s vremena na vrijeme, znao poslati signal kako bi bilo dobro malo usporiti ili zastati. Logično je to ako ne spavate dovoljno, neprestano stižete i ovamo i onamo, a što više stižete, zahtjeva je još više i pokušavate sve to "zatvoriti" i ljudski i profesionalno.
Koncert je najmanja stavka u svemu tome – nastup je nešto najslađe i najljepše, ali sve ostalo odnosi puno više energije. Putovanja, neprospavane noći, kontakti s puno ljudi... Ali ne žalim se, to sam izabrao jer to volim. No, treba pronaći mjeru... Sport mi je oduvijek najviše pomagao kad bih osjetio da mi treba regeneracija.
Svatko treba uzeti barem deset dana u godini i isključiti se od svega i od svih, biti u krugu bližnjih. U takvim se situacijama brzo vratite u tračnice. Nekad su možda potrebna samo tri dana da dođete k sebi. Uvijek govorim: "Dok si tu, radi koliko možeš, ali ako želiš trajati, moraš naći mjeru." To vrijedi za svaki posao. Ne može se s 20 godina trčati podjednako kao u 50-ima. Jednostavno ne ide.
Savjeti za izbjegavanje burnouta na poslu:
1. Ograničiti poslovne zadatke na radno vrijeme. Posložiti prioritete.
2. Uzeti godišnji odmor i otići na putovanje. Ako se ni na godišnjem odmoru ne možete opustiti, to može biti znak za uzbunu.
3. Naučiti reći "ne"! Jasno postaviti svoje granice i držati ih se. Budite kreativni.
4. Argumentirati svoje mišljenje i dokazati da ste u pravu.
5. Pokušati promijeniti posao.
6. Izbjegavati poslove u kojima neprestano sebe morate davati drugima.
7. Ne raditi prekovremeno jer takav rad negativno utječe na radne navike.
8. Otvoreno razgovarati s kolegama i s njima podijeliti svoje strahove. Ograničiti kontakte s negativnim i frustriranim ljudima.
9. Nemojte se odricati svojih hobija.
10. Pomno i pažljivo organizirajte svaki radni dan. Naučite redovito uzimati pauzu i odmoriti se od virtualnog svijeta.
Radite osam i više sati dnevno, zbog nakupljenog stresa na poslu osjećate se bespomoćno, razočarano, iscrpljeno? Uza sve to, donosite posao kući i slabo spavate? Ako ste se prepoznali u ovome, lako je moguće da imate burnout sindrom, odnosno sindrom izgaranja ili iscrpljenosti na radnome mjestu. Termin je to koji se u svijetu proučava još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a od njega pati sve više radnika.
Christoph Polder u svojim je tridesetim godinama, nekad je radio po 80 sati tjedno, vozio Jaguara i zarađivao sto tisuća eura godišnje. Deutsche Welle nedavno je donio priču kako je zbog svega kolabirao jer mu više ništa nije imalo smisla pa je spas potražio u šumi na sjeveru Bavarske, gdje živi u kamp-kućici i piše knjige. Prošle su tri godine otkako je napustio posao, sada je savjetnik studentima i investitorima u području nekretnina i tvrdi da se u potpunosti promijenio i riješio štetnih navika te da je sasvim drugi čovjek.
Burnout sindrom podrazumijeva stanje potpune fizičke, psihičke i emocionalne iscrpljenosti uzrokovane stresom. Glavni je uzrok nezadovoljstvo do kojeg dolazi zbog nemogućnosti usklađivanja svih obaveza, što za posljedicu ima nedostatak produktivnosti. Medijska kompanija Captivate Network prije nekoliko godina predstavila je istraživanje prema kojemu se muškarci više od žena brinu za svoje zdravlje i na poslu, pa stoga i manje izgaraju. Odlučuju uzeti više odmora i vremena za sebe, sve ne bi li mogli izbalansirati stres u radnim uvjetima.
Rezultati istraživanja pokazali su da 25 posto više muškaraca nego žena uzima pauze tijekom dana za privatne aktivnosti, sedam posto više ih uzima za šetnju, pet posto više uzima pauzu za ručak, a čak 35 posto više muškaraca uzima pauzu tek toliko da se odmore. Nameće se zaključak da žene prerano dožive burnout, pa ne mogu ni napredovati u tolikoj mjeri kao jači spol.
Supruga nosila tri kantuna kuće
Branko Roglić vlasnik je tvrtke "Orbico", koja posluje u 20 zemalja i zapošljava čak 8000 radnika s godišnjim prometom od gotovo 1,5 milijardi eura. Ovaj je Makaranin jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, a u svojoj poduzetničkoj karijeri, dugoj više od 30 godina, nikad se nije suočio s burnoutom unatoč tome što mu radni dan zna trajati i 17 sati dnevno.
– Nikad s time nisam imao problema. Štoviše, na posao idem i kad sam bolestan ako je u pitanju lagana temperatura ili prehlada. Uzmem lijek na poslu i osjećam se bolje. Zapravo mogu reći da nikad nisam ni ležao bolestan u krevetu. Veliki sam radoholičar, a stresa se rješavam ribolovom ili igrajući na balote, pogotovo ako sam preumoran. Nakon toga se na posao vraćam odmoran i primjetno drugačiji. Vrhunski se rezultati postižu samo ako čovjek voli svoj posao, jer drugačije ne može, a onda nema ni sreće. Kroz moj je život supruga nosila tri kantuna kuće, kako se kaže; osim što je radila prvo u "Dalmi", pa onda u mojoj tvrtki, uspješno se brinula za školovanje naših dvojice sinova i izvršavala obiteljske dužnosti. Bez nje bi mi bilo puno teže. Svima savjetujem da slušaju svoje tijelo, jer ako je ugroženo, trebaju ga štititi svojim ponašanjem. Tijelo uvijek prvo sve kaže – govori Roglić.
Politička reporterka RTL-a Damira Gregoret Bobić izgara na stresnom poslu koji obožava, a kad se osjeti iscrpljenom, baterije puni u obiteljskom okruženju.
– S obzirom na to da sam perfekcionist, a radim u news redakciji i pratim politiku, "idealan" sam kandidat za burnout, ali ga do sada nisam doživjela. Mada, sada kada razmišljam o tome, možda i jesam detektirala neke simptome, ali to sebi nisam priznala jer uz obitelj i ovaj posao ni nemaš vremena za samog sebe. Zadnjih godina na političkoj sceni nije bilo "sezone kiselih krastavaca", ni ljeto nije bilo mirno, a iako je tek neslužbena, prljava kampanja za predsjedničke izbore je krenula. Iduće godine održavaju se i izbori u HDZ-u, a onda i parlamentarni izbori.
Zato mislim da je važno, kao zaštita od burnouta, mentalno ostat jak, na čemu treba raditi. Rad političkog reportera na televiziji podrazumijeva uglavnom cjelodnevni teren i/ili putovanje, sklapanje priče, beskrajno telefoniranje, razgovor s gostom uživo, javljanje ili analizu, u čemu moraš biti potpuno koncentriran, pitati sva relevantna pitanja, pravovremeno reagirati i – izgledati odmorno (iako nikad nisi) – uz smiješak će vrsna RTL-ova novinarka.
– Nerealno je da uvijek sve od toga bude idealno, u mojoj ili bilo čijoj izvedbi, a jedini način na koji sam samoj sebi naučila pomoći jest da ne pravim dramu i da, i kad nisam zadovoljna, sve shvaćam kao još jednu naučenu lekciju. Uza sve, koliko god obitelj, posebno petogodišnja kći, zahtijevaju i dodatnu organizaciju, upravo mi je vrijeme uz nju, supruga i roditelje najbolja antistresna terapija – kaže Damira.
Burnout prisutan i u braku
Što se sindrom izgaranja prije uoči i detektira, to je lakše riješiti problem i prepoznati vlastite prioritete, ali i pogreške. U liječenju se primjenjuju psihoterapija i savjetovanje, a najvažnije je otkriti stresove koji su doveli do razvoja burnout sindroma. Splitski psihijatar Ivan Urlić ističe kako je burnout došao do izražaja posebno kada se intenzivno počelo raditi s braniteljima i izbjeglicama u vrijeme Domovinskog rata.
– Oni koji su najviše suosjećali sa stradalima napunili bi se traumom i izgarali. Toliko su duboko suosjećali da bi se izbrisala granica između osobe koja pati i one koja bi trebala pomoći. Zbog toga smo znali gubiti najbolje suradnike. Burnout se u novije vrijeme ne javlja samo na poslu, prisutan je u braku, obiteljskim odnosima i u drugim životnim situacijama. Ljudi se godina crpe u teškim odnosima i trpe to godinama. U trenutku kad više ne mogu izdržati mobing, buling, pritiske, podmetanja i laži, potraže pomoć. U ovakvim slučajevima najvažnija je psihologija i ona je u prvom planu. Važno je sačuvati razuman odnos, nisu dovoljni samo lijekovi.
Kroz razgovor s ljudima treba pomoći da im se smanji tjeskoba, malaksalost, bezumnost, osjećaj krivnje, srama, ovisno o tome koje su posljedice burnouta. Što se tiče izgaranja na radnome mjestu, tu treba vidjeti postoji li objektivna potreba da se toliko radi u smislu fine kompenzacije (plaće), pa se kao posljedica javlja iscrpljenost, ili je riječ o radoholičarima koji u poslu pronalaze bijeg od drugih nepovoljnih životnih situacija kojih se boje. Kroz razgovore s tim osobama treba ih navesti da se zamisle nad životom i prošire svoje vidike i na druge aspekte osim posla. Više se žene nego muškarci susreću s ovim sindromom, jer oni imaju neke obrambene mehanizme, dok su žene sklonije trpjeti, pogotovo u Dalmaciji. Obrasci ovog podneblja nameću da je zdravo patiti jer nemate kud – zaključuje Urlić.
Hrvoje Marušić, poduzetnik
– Čovjek koji se bavi poduzetništvom trebao bi, po mojem mišljenju, imati neki prirodni instinkt kako bi se znao sačuvati. Poduzetništvo nema radno vrijeme. Znam da mnogi ne vole poduzetnike, misle o njima svašta, nekad s pravom, nekad s krivom. Ali poduzetnik se u 15 sati ne isključuje iz rada tvrtke i kaže: "Sutra do šest sati ništa me ne zanima." To je prilično naporno... Ali to je i stil života.
Svaki bi se čovjek, barem u nekom idealnom svijetu, trebao baviti onim što mu odgovara. Mogu reći da sam te sreće da radim ono što mi odgovara, da sam poduzetnik 30 godina i da imam nekakav instinkt u sebi da znam granicu. I u ta tri desetljeća nije mi se dogodilo da sam "pukao". Treba se znati dozirati, trošiti se u granicama svojih mogućnosti. Čovjek je najsavršeniji stroj na Zemlji, ali i on ima svoje limite. Naravno da sam i ja znao osjetiti zamor materijala, zasićenje, dekoncentraciju...
A kad dođe do zasićenja, potrebno je napraviti stanku, znati osjetiti kad je nastupio taj trenutak. To je isto kao kad vozite automobil bez lampice za gorivo – morate po osjećaju znati s koliko goriva u spremniku raspolažete do sljedeće pumpe. Ako zakasnite, ostat ćete na cesti, bez goriva, u mraku, na stranputici. A ako ga prerano dođete napuniti, prepunit ćete ga. Prirodni instinkt za prepoznavanje takvih situacija imaju i sportaši i ljudi koji se bave visokostresnim zanimanjima, jer ako ga nemaju, vrlo brzo puknu kao cvrčci. Pomete ih vrijeme, dođu drugi...
Smatram da je uistinu u pitanju instinkt, da se to ne uči na fakultetima ni u školama. Kao što ni jedan Messi ne može naučiti nogomet na bilo kojoj akademiji, jer ga on ima u sebi. A biti cijeli život poduzetnik, biti cijelo vrijeme na rubu, a ne prijeći ga... To vam priroda ili da ili ne da. U trenucima kad je bilo najgušće, najluđe, pa čak i najkritičnije, a što možda spada u rubriku "vjerovali ili ne", ustao bih sa sastanka tijekom kojega su se donosile važne odluke, izišao van i 24 sata nikome se ne bih javio niti bih se pojavio.
I, vjerujte mi, sve je funkcioniralo, nikad ništa nije propalo niti stalo. Sve ima svoj prirodni tijek gibanja, zato treba znati stati i povući ručnu. Zato su, barem meni, potrebna ta 24 sata. Isključiti se, biti u nekom svom zenu i gotovo. Po cijenu bilo čega, jer najgore je kad čovjek "pukne".
Dražen Zečić, pjevač
– Smatram da u svakom poslu čovjek treba naći mjeru. Bog mi je dao da radim nešto što je puno lakše nego kopati. Svaki posao donosi stres, važno je kako se čovjek s time nosi i koliko je sposoban odrediti mjeru. A to se odnosi na sve u životu...
Nikad nisam osjetio zasićenje, ne bih to tako nazvao, ali naravno da mi je organizam, s vremena na vrijeme, znao poslati signal kako bi bilo dobro malo usporiti ili zastati. Logično je to ako ne spavate dovoljno, neprestano stižete i ovamo i onamo, a što više stižete, zahtjeva je još više i pokušavate sve to "zatvoriti" i ljudski i profesionalno.
Koncert je najmanja stavka u svemu tome – nastup je nešto najslađe i najljepše, ali sve ostalo odnosi puno više energije. Putovanja, neprospavane noći, kontakti s puno ljudi... Ali ne žalim se, to sam izabrao jer to volim. No, treba pronaći mjeru... Sport mi je oduvijek najviše pomagao kad bih osjetio da mi treba regeneracija.
Svatko treba uzeti barem deset dana u godini i isključiti se od svega i od svih, biti u krugu bližnjih. U takvim se situacijama brzo vratite u tračnice. Nekad su možda potrebna samo tri dana da dođete k sebi. Uvijek govorim: "Dok si tu, radi koliko možeš, ali ako želiš trajati, moraš naći mjeru." To vrijedi za svaki posao. Ne može se s 20 godina trčati podjednako kao u 50-ima. Jednostavno ne ide.
Savjeti za izbjegavanje burnouta na poslu:
1. Ograničiti poslovne zadatke na radno vrijeme. Posložiti prioritete.
2. Uzeti godišnji odmor i otići na putovanje. Ako se ni na godišnjem odmoru ne možete opustiti, to može biti znak za uzbunu.
3. Naučiti reći "ne"! Jasno postaviti svoje granice i držati ih se. Budite kreativni.
4. Argumentirati svoje mišljenje i dokazati da ste u pravu.
5. Pokušati promijeniti posao.
6. Izbjegavati poslove u kojima neprestano sebe morate davati drugima.
7. Ne raditi prekovremeno jer takav rad negativno utječe na radne navike.
8. Otvoreno razgovarati s kolegama i s njima podijeliti svoje strahove. Ograničiti kontakte s negativnim i frustriranim ljudima.
9. Nemojte se odricati svojih hobija.
10. Pomno i pažljivo organizirajte svaki radni dan. Naučite redovito uzimati pauzu i odmoriti se od virtualnog svijeta.
Radni dan traje mu po 17 sati, i tako već 30 godina: poduzetnik iz Dalmacije jedan je od najbogatijih ljudi u državi, evo kako 'ne izgori' na poslu; Uspješni Hrvati otkrivaju svoju antistresnu terapiju
Radite osam i više sati dnevno, zbog nakupljenog stresa na poslu osjećate se bespomoćno, razočarano, iscrpljeno? Uza sve to, donosite posao kući i slabo spavate? Ako ste se prepoznali u ovome, lako je moguće da imate burnout sindrom, odnosno sindrom izgaranja ili iscrpljenosti na radnome mjestu. Termin je to koji se u svijetu proučava još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a od njega pati sve više radnika.
Christoph Polder u svojim je tridesetim godinama, nekad je radio po 80 sati tjedno, vozio Jaguara i zarađivao sto tisuća eura godišnje. Deutsche Welle nedavno je donio priču kako je zbog svega kolabirao jer mu više ništa nije imalo smisla pa je spas potražio u šumi na sjeveru Bavarske, gdje živi u kamp-kućici i piše knjige. Prošle su tri godine otkako je napustio posao...
