stdClass Object
(
[id] => 592627
[title] => Poznati hrvatski sportaš otkrio da je godinu dana živio kao svećenik: Nisam išao na vjeronauk, ali otac nam je donio molitvenik i rekao koje molitve moramo naučiti
[alias] => poznati-hrvatski-sportas-otkrio-da-je-godinu-dana-zivio-kao-svecenik-nisam-isao-na-vjeronauk-ali-otac-nam-je-donio-molitvenik-i-rekao-koje-molitve-moramo-nauciti
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
U dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici održana je prva korizmena tribina s temom 'Vjera i spot' koju je otvorio naš proslavljeni skijaš Ivica Kostelić (39). Sve je prenijela katolička televizija Laudato TV, a premda Janičin brat svoju vjeru ne voli isticati javno sada je učinio iznimku i objasnio zašto su sportaši najčešće veliki vjernici.
- 1990. je otac u svojem dnevniku nacrtao jedan 12-godišnji plan s ciljem osvajanja olimpijske medalje na Olimpijskim igrama 2002. godine. To sada zvuči dosta čudno, mnogi se sjećaju kakva je bila situacija zbog dolaska rata, bilo je dosta toga neizvjesno, a čovjek je napravio 12-godišnji plan da njegova djeca osvoje olimpijsku medalju u sportu s kojim Hrvatska nema nekih resursa ni tehnoloških mogućnosti da se njime bavi na nekakvom vrhunskom nivou - rekao je na samom početku Ivica i nastavio.
- Nevjerojatno jer je Janica 2002. godine osvojila u Salt Lake Cityju tri zlatne i jednu srebrnu medalju. Ispalo je da je plan bio dobar. Ljudi danas i ne vjeruju da je takav plan postojao, no Ante od 1988. godine vodi takav dnevnik. Što se tiče vjere, ja sam oduvijek bio okružen vjerom. Morate znati, obitelj moje supruge je težačka obitelj, naravno, oni su bili čvrsti vjernici. Ja nisam išao na vjeronauk, ali sve molitve sam naučio iz molitvenika jer je otac donio molitvenik i rekao koje molitve moramo naučiti.
Druga stvar, kao dijete ti polagano otkrivaš te puteve prema vjeri. Privrženi smo u obitelji svetom Anti. Moj otac je Ante, moja baka Dalmatinka, sveti Ante se posebno štovao u našoj obitelji. Moja privrženost je najveća prema Majci Božjoj jer je ipak majka, njoj se možeš uvijek utjecati. Imao sam oduvijek takav osjećaj i jako često sam joj se molio, od djetinjstva - rekao je Kostelić priznaši da mu je duhovnost pomogla u trenucima kad se oporavljao od teških ozljeda, a jedno je vrijeme čak mislio postati i svećenik.
- 2001. sam se u siječnju ozlijedio i to je bila treća teška ozljeda za redom, ljudi oko mog oca su mu govorili da treba odustati od mene i posvetiti se više sestri, ali ja sam bio čvrsto uvjeren da to dolazi, da moram čekati. Na kraju te 2001. je za mene bilo biti ili ne biti. Bio sam na dnu. Malo ljudi je vjerovalo u mene. Kao pustinjak sam živio godinu dana, 24 sata dnevno sam mislio kako da se vratim natrag, kako da pobijedim. Završilo je to u Aspenu. Bila je to jedna katarza - prisjetio se bivši skijaš.
Sportaši otkrili Boga
Posljednjih smo godina svjedoci priznanja mnogih osoba iz svijeta sporta koji se ne libe kazati koliko su im duhovnost i vjera promijenili život. Splitska atletičarka Blanka Vlašić vjeri se posvetila 2013. kad joj se dogodila teška ozljeda zbog koje je morala operirati Ahilovu tetivu.
Na tribini u crkvi svetog Ante u Ljubuškom svojedobno je u potresnom i emotivnom svjedočanstvu ispričala kako je pala u veliku depresiju, nije mogla hodati ni trenirati, a volja za životom bila je toliko mala sve dok nije upoznala Gospodina. Nakon što se ozljedila prijatelj joj je kazao da je na Poljudu zapalio svijeću pomolivši se za nju svetom Antu, dok joj se brat Marin u to vrijeme povjerio kako je pronašao smisao u vjeri i da se moli za nju.
Na Blanku je taj razgovor toliko djelovao da je iduća tri dana samo plakala što je smatrala svojim pročišćenjem. Isplakala je, kako kaže, svoj prijašnji život, počela odlaziti na svete mise i duhovne obnove, a kad se pričestila ističe da se osjećala kao da lebdi.
Bivši nogometni reprezentativac Dario Šimić zov za vjerom osjetio je u svojoj 25 godini kad je u Italiji igrao za Milan i osjećao veliki pritisak, potištenost i anksioznost.
- Tada su mi pomogle knjige Marije Valtorte, mističarke koja je dosta detaljno prema svojim viđenjima opisivala Isusov zemaljski život. Osjetio sam da Bog, ako mu se čovjek otvori, pomaže u konkretnim situacijama života. Meni je konkretno počeo pomagati u mojoj situaciji. Spoznao sam i to je ono što mi je najljepše bilo, svjetlo na kraju tunela, neko rješenje, put... I bilo mi je bolje. Onda sam htio produbiti svoju vjeru da vidim što se nudi kako bih mogao sam sebi pomoći da mi bude bolje. A to želi svaki čovjek, kazao je Šimić.
Proslavljeni vratar Stipe Pletkosa također je u jednom razdoblju svog života spoznao Boga.
- 2009. godine dogodila mi se tragedija kada mi je umro otac. Nedugo nakon toga, sjećam se baš kao da je jučer bilo, na Sv. Antu me nazvala supruga i kazala mi da je trudna. Bio je to znak da se približimo Bogu, jer on je taj koji nam pokazuje put, jednom je rekao Pletikosa.
U dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici održana je prva korizmena tribina s temom 'Vjera i spot' koju je otvorio naš proslavljeni skijaš Ivica Kostelić (39). Sve je prenijela katolička televizija Laudato TV, a premda Janičin brat svoju vjeru ne voli isticati javno sada je učinio iznimku i objasnio zašto su sportaši najčešće veliki vjernici.
- 1990. je otac u svojem dnevniku nacrtao jedan 12-godišnji plan s ciljem osvajanja olimpijske medalje na Olimpijskim igrama 2002. godine. To sada zvuči dosta čudno, mnogi se sjećaju kakva je bila situacija zbog dolaska rata, bilo je dosta toga neizvjesno, a čovjek je napravio 12-godišnji plan da njegova djeca osvoje olimpijsku medalju u sportu s kojim Hrvatska nema nekih resursa ni tehnoloških mogućnosti da se njime bavi na nekakvom vrhunskom nivou - rekao je na samom početku Ivica i nastavio.
- Nevjerojatno jer je Janica 2002. godine osvojila u Salt Lake Cityju tri zlatne i jednu srebrnu medalju. Ispalo je da je plan bio dobar. Ljudi danas i ne vjeruju da je takav plan postojao, no Ante od 1988. godine vodi takav dnevnik. Što se tiče vjere, ja sam oduvijek bio okružen vjerom. Morate znati, obitelj moje supruge je težačka obitelj, naravno, oni su bili čvrsti vjernici. Ja nisam išao na vjeronauk, ali sve molitve sam naučio iz molitvenika jer je otac donio molitvenik i rekao koje molitve moramo naučiti.
Druga stvar, kao dijete ti polagano otkrivaš te puteve prema vjeri. Privrženi smo u obitelji svetom Anti. Moj otac je Ante, moja baka Dalmatinka, sveti Ante se posebno štovao u našoj obitelji. Moja privrženost je najveća prema Majci Božjoj jer je ipak majka, njoj se možeš uvijek utjecati. Imao sam oduvijek takav osjećaj i jako često sam joj se molio, od djetinjstva - rekao je Kostelić priznaši da mu je duhovnost pomogla u trenucima kad se oporavljao od teških ozljeda, a jedno je vrijeme čak mislio postati i svećenik.
- 2001. sam se u siječnju ozlijedio i to je bila treća teška ozljeda za redom, ljudi oko mog oca su mu govorili da treba odustati od mene i posvetiti se više sestri, ali ja sam bio čvrsto uvjeren da to dolazi, da moram čekati. Na kraju te 2001. je za mene bilo biti ili ne biti. Bio sam na dnu. Malo ljudi je vjerovalo u mene. Kao pustinjak sam živio godinu dana, 24 sata dnevno sam mislio kako da se vratim natrag, kako da pobijedim. Završilo je to u Aspenu. Bila je to jedna katarza - prisjetio se bivši skijaš.
Sportaši otkrili Boga
Posljednjih smo godina svjedoci priznanja mnogih osoba iz svijeta sporta koji se ne libe kazati koliko su im duhovnost i vjera promijenili život. Splitska atletičarka Blanka Vlašić vjeri se posvetila 2013. kad joj se dogodila teška ozljeda zbog koje je morala operirati Ahilovu tetivu.
Na tribini u crkvi svetog Ante u Ljubuškom svojedobno je u potresnom i emotivnom svjedočanstvu ispričala kako je pala u veliku depresiju, nije mogla hodati ni trenirati, a volja za životom bila je toliko mala sve dok nije upoznala Gospodina. Nakon što se ozljedila prijatelj joj je kazao da je na Poljudu zapalio svijeću pomolivši se za nju svetom Antu, dok joj se brat Marin u to vrijeme povjerio kako je pronašao smisao u vjeri i da se moli za nju.
Na Blanku je taj razgovor toliko djelovao da je iduća tri dana samo plakala što je smatrala svojim pročišćenjem. Isplakala je, kako kaže, svoj prijašnji život, počela odlaziti na svete mise i duhovne obnove, a kad se pričestila ističe da se osjećala kao da lebdi.
Bivši nogometni reprezentativac Dario Šimić zov za vjerom osjetio je u svojoj 25 godini kad je u Italiji igrao za Milan i osjećao veliki pritisak, potištenost i anksioznost.
- Tada su mi pomogle knjige Marije Valtorte, mističarke koja je dosta detaljno prema svojim viđenjima opisivala Isusov zemaljski život. Osjetio sam da Bog, ako mu se čovjek otvori, pomaže u konkretnim situacijama života. Meni je konkretno počeo pomagati u mojoj situaciji. Spoznao sam i to je ono što mi je najljepše bilo, svjetlo na kraju tunela, neko rješenje, put... I bilo mi je bolje. Onda sam htio produbiti svoju vjeru da vidim što se nudi kako bih mogao sam sebi pomoći da mi bude bolje. A to želi svaki čovjek, kazao je Šimić.
Proslavljeni vratar Stipe Pletkosa također je u jednom razdoblju svog života spoznao Boga.
- 2009. godine dogodila mi se tragedija kada mi je umro otac. Nedugo nakon toga, sjećam se baš kao da je jučer bilo, na Sv. Antu me nazvala supruga i kazala mi da je trudna. Bio je to znak da se približimo Bogu, jer on je taj koji nam pokazuje put, jednom je rekao Pletikosa.
Poznati hrvatski sportaš otkrio da je godinu dana živio kao svećenik: Nisam išao na vjeronauk, ali otac nam je donio molitvenik i rekao koje molitve moramo naučiti
U dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici održana je prva korizmena tribina s temom 'Vjera i spot' koju je otvorio naš proslavljeni skijaš Ivica Kostelić (39). Sve je prenijela katolička televizija Laudato TV, a premda Janičin brat svoju vjeru ne voli isticati javno sada je učinio iznimku i objasnio zašto su sportaši najčešće veliki vjernici.
- 1990. je otac u svojem dnevniku nacrtao jedan 12-godišnji plan s ciljem osvajanja olimpijske medalje na Olimpijskim igrama 2002. godine. To sada zvuči dosta čudno, mnogi se sjećaju kakva je bila situacija zbog dolaska rata, bilo je dosta toga neizvjesno, a čovjek je napravio 12-godišnji plan da njegova djeca osvoje olimpijsku medalju u sportu s kojim Hrvatska nema nekih resursa ni tehnoloških mogućn...
