stdClass Object
(
[id] => 615179
[title] => Obitelj iz Solina godinama se tiskala u socijalnom stanu, a teror problematičnih susjeda samo je potvrdio odluku o odlasku iz Dalmacije; Evo gdje su pronašli priželjkivanu idilu
[alias] => obitelj-iz-solina-godinama-se-tiskala-u-socijalnom-stanu-a-teror-problematicnih-susjeda-samo-je-potvrdio-odluku-o-odlasku-iz-dalmacije-evo-gdje-su-pronasli-prizeljkivanu-idilu
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Da živimo u idealnoj državi koja demografsku obnovu potiče ozbiljnim mjerama, a ne ispraznim riječima – mahom kao da se radi o poticanju jačanja stočnog fonda – ovo bi svejedno bila priča koja "piza".
Jer čak i u natalitetno prosperitetnijim zemljama nije šala imati desetero djece, kao što ih imaju Vlasta (47) i Ivo (48) Majić, bračni par nastanjen u Solinu. Već sad dolazimo do manje idiličnog dijela priče, jer tako brojna obitelj zapravo živi u prilično neuvjetnom socijalnom stanu od sedamdesetak četvornih metara (ugrubo, dvoipolsobnom) u solinskoj četvrti Japirko, u Ulici Petra Krešimira koja se nedavno našla i na stranicama Crne kronike; riječ je o konfliktu stanara i skupine problematičnih mladića koji su sustavno terorizirali zgradu dok nije došlo i do fizičkog sukoba s jednim od oštećenih stanara.
No, da ne bismo sad otkliznuli u crnilo, incident iz svibnja ove godine bio je presudan za odluku koju su Majići - Ivo kao dijete iz splitskog Varoša, a Vlasta iz Selaca na Braču - neopozivo donijeli: sele se iz Solina, iz Dalmacije, u Gorski kotar!
- Recimo da je svako zlo za neko dobro, i sad nam je u jednu ruku drago što je stvar s tim okupljanjima problematičnih osoba u četvrti i posebice našoj zgradi otišla toliko da smo odlučili napraviti radikalnu promjenu i svu malu djecu, de facto, "presaditi" u drugo životno stanište. Ovi stariji su ionako već na nekom svom putu - sažima Ivo, po formalnoj profesiji strojarski tehničar, donedavno zaposlen međutim kao nastavnik gitare u privatnoj glazbenoj školi u Splitu.
Restauratorica i gitarist
Supruga Vlasta, pak, diplomirana je restauratorica pri studiju Likovne kulture u Splitu, a zadnji put je radila prije prvog poroda. Zanimljivo je, međutim, da je diplomu stekla tijekom četvrte trudnoće, a to što formalno nije zaposlena ne znači da ne radi; osim što se brine o brojnim potomcima, Vlasta pjeva u ženskoj klapi "Besida" iz Klis-Kose, a kao vokalna pratnja često nastupa i uz supruga, darovitog glazbenika i nekadašnjeg vođu orkestra u KUD-ovima "Salona" i "Brodosplit", svoga dakle čovjeka koji svira cijeli spektar žičanih instrumenata!
- Ja sam vam trenutno službeno nezaposlen, a na birou mi uz zanimanje "strojarski tehničar" stoji i da sam nezaposleni "vođa tamburaškog orkestra". Ipak, uvijek negdje nastupam, ili u sklopu trija "Spin" ili s drugima, ponekad i sa ženom. K tomu imamo i nešto dječjeg doplatka, skupi se oko tri i pol tisuće kuna mjesečno, a zahvaljujući lokalnim vlastima grada Solina imamo subvenciju i za nabavku udžbenika. Moram pohvaliti i Caritas čijim posredstvom smo dobili bon za kupnju namirnica u visini 400 kuna mjesečno u Tommyja; možda se ovo vama čini simbolično, ali kad imate puno djece kao mi, svaka je kuna dragocjena, a djeca su naučila da ne uzimaju ono što žele, nego ono što im treba.
Bogu hvala, ne oskudijevamo ni u čemu, čak imamo i dvadesetak godina star, ali upotrebljiv kombi za prijevoz naše brojne "family", no stambeno pitanje nam je problem. Imamo status zaštićenih najmoprimaca u socijalnom stanu koji su nam gradske vlasti dale na Japirku, ali realno govoreći, nemamo što sutra ostaviti djeci. Nažalost, nemili događaji proteklih mjeseci definitivno su pokazali da to nije okruženje u kojemu želimo odgajati pomladak, do jučer su bili okruženi razbijanjem, drogiranjem i dilanjem - napominje naš sugovornik i deseterostruki otac.
Od Marina do Ante Ćirila
Bračni par Majić svoju je oazu mira pronašao u susretima neokatekumenske zajednice pri župi svetog Petra u Splitu, gdje na tjednim susretima i subotnjim euharistijama svjedoče svom životnom izboru u brojnoj obitelji pod okriljem Nebeskog Oca. Ipak, teško je zaobići ovozemaljske probleme, treba sve to izdržati, financirati, a i naći malo vremena za same sebe...
- Lakše je kad su starija djeca stasala toliko da mogu pričuvati mlađu. Evo, najstariji sin već je otišao i na studij, dobio je u srcu poruku Gospodina Isusa Krista i postao sjemeništarac u Beču. Znate, u našoj neokatekumenskoj zajednici kad netko osjeti poziv za službu Božju dobije logističku potporu, a Usud je htio da naš 21-godišnji Marin, koji je inače svirao ranije harmoniku i trubu u gradskoj limenoj glazbi, ode u Beč.
Mlađi Luka, pak, ima dvadeset godina i iako je završeni mehaničar brodskih motora, postao je glazbenik; svira redovito gaže u dva ugostiteljska objekta. Naše treće po redu rođeno dijete je 19-godišnja Jelena, ona je upravo upisala dvopredmetni studij ruskog i španjolskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, evo baš je predala papire za smještaj u studentskom domu na Cvjetnom.
Četvrto dijete koje smo dobili je Lucija, polaznica trećeg razreda Srednje zdravstvene škole u Splitu dok paralelno s tim pohađa treći razred Glazbene škole "Josip Hatze", smjer mandolina. Peti je Jeronim, e on je upravo upisao Srednju prometnu u Splitu, onda nam je Bog podario Nikolu koji će sad u sedmi razred i već izvrsno svira gitaru!
Nakon njega rodio nam se Rozario (11), on će sad u četvrti razred, kao i njegova godinu dana mlađa sestra Marija Veronika. Najmlađi su, pak, sedmogodišnja Jasna koja će sad u drugi razred, i jedini vtićkog uzrasta Ante Ćiril, pet godinica star. On je dobio drugo ime po didi Ćiri s Drvenika Velikog, gdje idemo na kupanje i ribanje kad imamo vremena – vedro će tata Ivo, kojemu ne bi bilo mrsko imati još djece.
- Ako smo ih mogli odgojit deset, možemo i jedanaest. Božja volja - veli.
Bit će posla
Ipak, svojom će voljom to možebitno jedanaesto dijete biti upisano na adresu Vrbovsko u Gorskom kotaru, gradić od samo tri tisuće stanovnika koji općinskom uredbom daje subvenciju na izgradnju kuće za stanovanje u visini do sto tisuća kuna. Obitelj Majić odlučila je iskoristiti tu poticajnu mjeru...
- Uvijek smo sanjali o kući s vrtom, osobno sam stoput sretniji da mi djeca budu blatnjava nego da dane provode sterilno, ispred kompjutora! Prvi ću sam otići gore u rujnu i pripremiti teren za dolazak ostalih, dobro smo razmotrili tu odluku i zaključili da je Vrbovsko locirano na samo 45 minuta vožnje autobusom do Zagreba i isto toliko do Rijeke, na petnaest minuta je k tomu daleko od Karlovca, a blizu su i Delnice kao središte, te Ogulin u kojemu - provjerili smo jer nam je to važno - postoji dobra glazbena škola. Tako ćemo lakše školovati djecu, riješit ćemo vlastiti krov nad glavom, a čuo sam da ima posla i u drvnoj industriji, ili na održavanju putova; nije bitno kolika je plaća, samo da je stalna, da mogu ostvariti barem minimalnu kreditnu sposobnost. Dakako, nastavit ćemo naše glazbene aktivnosti. A to što je tamo jako hladno zimi, pa što? Ovdje je jako vruće, pa nam nije smetalo - optimistično će deseterostruki otac Ivo Majić, s familijom na pragu jednoga novog, vjeruje, berićetnijeg životnog početka u Lijepoj našoj.
Proslava godišnjice braka kao dar maštovite djece
Ukradu li supružnici Majić, Vlasta i Ivo, uopće vremena za same sebe, kaplju one minimalne doze romantike, pitali smo ih. Ivo nam je na to prepričao proslavu jedne njihove godišnjice ljubavi i braka koji već ozbiljno brodi ka srebrnom piru...
- Najviše se zabavimo kroz nastupe jer smo oboje muzikalni, a to nas je jednom i spojilo, kad sam ja imao dvadeset i šest, a Vlasta – moja lasta koja je na studij u Split doletjela s Brača – godinu manje, taj jedan zajednički nastup sa bendom u kojemu sam ja svirao, a ona pjevala. No, na jednu godišnjicu djeca su nas odlučila "natjerati" na proslavu, pa su nam rekli da moramo (baš moramo) ići u kino dok oni za nas naprave večeru. Poslušno smo odgledali neki film u kinu, i vratili se: Luka nas je dočekao odjeven kao konobar, a dok smo jeli neko jednostavno jelo koje su nam skuhali (mislim da je bila manistra sa šalšom), Lucija je za nas svirala violinu. Kad je završio taj dio, poslužili su nam čokoladu za desert, a Nikola je nastupio za kraj kao klaun-zabavljač. To nam je bila najoriginalnija, neponovljiva proslava u režiji naših mališana. Bili smo dirnuti i presretni - odaje tata Majić.
Kumstava kao u priči
- Svi su nas zezali da će nam kuma desetog djeteta biti predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, ali ništa od toga; kumovi su nam prijatelji, bogu hvala ima ih! U stvari se čak znao dogoditi i deficit, jer je našem prvom djetetu, danas 21-godišnjem Marinu, na krštenju bilo deset kumova, skoro cijeli orkestar KUD-a Brodosplit! Poslije smo morali tražiti druge, ah, slatke brige - smije se Ivo Majić, ponosni otac desetero zdrave i lijepe djece.
Da živimo u idealnoj državi koja demografsku obnovu potiče ozbiljnim mjerama, a ne ispraznim riječima – mahom kao da se radi o poticanju jačanja stočnog fonda – ovo bi svejedno bila priča koja "piza".
Jer čak i u natalitetno prosperitetnijim zemljama nije šala imati desetero djece, kao što ih imaju Vlasta (47) i Ivo (48) Majić, bračni par nastanjen u Solinu. Već sad dolazimo do manje idiličnog dijela priče, jer tako brojna obitelj zapravo živi u prilično neuvjetnom socijalnom stanu od sedamdesetak četvornih metara (ugrubo, dvoipolsobnom) u solinskoj četvrti Japirko, u Ulici Petra Krešimira koja se nedavno našla i na stranicama Crne kronike; riječ je o konfliktu stanara i skupine problematičnih mladića koji su sustavno terorizirali zgradu dok nije došlo i do fizičkog sukoba s jednim od oštećenih stanara.
No, da ne bismo sad otkliznuli u crnilo, incident iz svibnja ove godine bio je presudan za odluku koju su Majići - Ivo kao dijete iz splitskog Varoša, a Vlasta iz Selaca na Braču - neopozivo donijeli: sele se iz Solina, iz Dalmacije, u Gorski kotar!
- Recimo da je svako zlo za neko dobro, i sad nam je u jednu ruku drago što je stvar s tim okupljanjima problematičnih osoba u četvrti i posebice našoj zgradi otišla toliko da smo odlučili napraviti radikalnu promjenu i svu malu djecu, de facto, "presaditi" u drugo životno stanište. Ovi stariji su ionako već na nekom svom putu - sažima Ivo, po formalnoj profesiji strojarski tehničar, donedavno zaposlen međutim kao nastavnik gitare u privatnoj glazbenoj školi u Splitu.
Restauratorica i gitarist
Supruga Vlasta, pak, diplomirana je restauratorica pri studiju Likovne kulture u Splitu, a zadnji put je radila prije prvog poroda. Zanimljivo je, međutim, da je diplomu stekla tijekom četvrte trudnoće, a to što formalno nije zaposlena ne znači da ne radi; osim što se brine o brojnim potomcima, Vlasta pjeva u ženskoj klapi "Besida" iz Klis-Kose, a kao vokalna pratnja često nastupa i uz supruga, darovitog glazbenika i nekadašnjeg vođu orkestra u KUD-ovima "Salona" i "Brodosplit", svoga dakle čovjeka koji svira cijeli spektar žičanih instrumenata!
- Ja sam vam trenutno službeno nezaposlen, a na birou mi uz zanimanje "strojarski tehničar" stoji i da sam nezaposleni "vođa tamburaškog orkestra". Ipak, uvijek negdje nastupam, ili u sklopu trija "Spin" ili s drugima, ponekad i sa ženom. K tomu imamo i nešto dječjeg doplatka, skupi se oko tri i pol tisuće kuna mjesečno, a zahvaljujući lokalnim vlastima grada Solina imamo subvenciju i za nabavku udžbenika. Moram pohvaliti i Caritas čijim posredstvom smo dobili bon za kupnju namirnica u visini 400 kuna mjesečno u Tommyja; možda se ovo vama čini simbolično, ali kad imate puno djece kao mi, svaka je kuna dragocjena, a djeca su naučila da ne uzimaju ono što žele, nego ono što im treba.
Bogu hvala, ne oskudijevamo ni u čemu, čak imamo i dvadesetak godina star, ali upotrebljiv kombi za prijevoz naše brojne "family", no stambeno pitanje nam je problem. Imamo status zaštićenih najmoprimaca u socijalnom stanu koji su nam gradske vlasti dale na Japirku, ali realno govoreći, nemamo što sutra ostaviti djeci. Nažalost, nemili događaji proteklih mjeseci definitivno su pokazali da to nije okruženje u kojemu želimo odgajati pomladak, do jučer su bili okruženi razbijanjem, drogiranjem i dilanjem - napominje naš sugovornik i deseterostruki otac.
Od Marina do Ante Ćirila
Bračni par Majić svoju je oazu mira pronašao u susretima neokatekumenske zajednice pri župi svetog Petra u Splitu, gdje na tjednim susretima i subotnjim euharistijama svjedoče svom životnom izboru u brojnoj obitelji pod okriljem Nebeskog Oca. Ipak, teško je zaobići ovozemaljske probleme, treba sve to izdržati, financirati, a i naći malo vremena za same sebe...
- Lakše je kad su starija djeca stasala toliko da mogu pričuvati mlađu. Evo, najstariji sin već je otišao i na studij, dobio je u srcu poruku Gospodina Isusa Krista i postao sjemeništarac u Beču. Znate, u našoj neokatekumenskoj zajednici kad netko osjeti poziv za službu Božju dobije logističku potporu, a Usud je htio da naš 21-godišnji Marin, koji je inače svirao ranije harmoniku i trubu u gradskoj limenoj glazbi, ode u Beč.
Mlađi Luka, pak, ima dvadeset godina i iako je završeni mehaničar brodskih motora, postao je glazbenik; svira redovito gaže u dva ugostiteljska objekta. Naše treće po redu rođeno dijete je 19-godišnja Jelena, ona je upravo upisala dvopredmetni studij ruskog i španjolskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, evo baš je predala papire za smještaj u studentskom domu na Cvjetnom.
Četvrto dijete koje smo dobili je Lucija, polaznica trećeg razreda Srednje zdravstvene škole u Splitu dok paralelno s tim pohađa treći razred Glazbene škole "Josip Hatze", smjer mandolina. Peti je Jeronim, e on je upravo upisao Srednju prometnu u Splitu, onda nam je Bog podario Nikolu koji će sad u sedmi razred i već izvrsno svira gitaru!
Nakon njega rodio nam se Rozario (11), on će sad u četvrti razred, kao i njegova godinu dana mlađa sestra Marija Veronika. Najmlađi su, pak, sedmogodišnja Jasna koja će sad u drugi razred, i jedini vtićkog uzrasta Ante Ćiril, pet godinica star. On je dobio drugo ime po didi Ćiri s Drvenika Velikog, gdje idemo na kupanje i ribanje kad imamo vremena – vedro će tata Ivo, kojemu ne bi bilo mrsko imati još djece.
- Ako smo ih mogli odgojit deset, možemo i jedanaest. Božja volja - veli.
Bit će posla
Ipak, svojom će voljom to možebitno jedanaesto dijete biti upisano na adresu Vrbovsko u Gorskom kotaru, gradić od samo tri tisuće stanovnika koji općinskom uredbom daje subvenciju na izgradnju kuće za stanovanje u visini do sto tisuća kuna. Obitelj Majić odlučila je iskoristiti tu poticajnu mjeru...
- Uvijek smo sanjali o kući s vrtom, osobno sam stoput sretniji da mi djeca budu blatnjava nego da dane provode sterilno, ispred kompjutora! Prvi ću sam otići gore u rujnu i pripremiti teren za dolazak ostalih, dobro smo razmotrili tu odluku i zaključili da je Vrbovsko locirano na samo 45 minuta vožnje autobusom do Zagreba i isto toliko do Rijeke, na petnaest minuta je k tomu daleko od Karlovca, a blizu su i Delnice kao središte, te Ogulin u kojemu - provjerili smo jer nam je to važno - postoji dobra glazbena škola. Tako ćemo lakše školovati djecu, riješit ćemo vlastiti krov nad glavom, a čuo sam da ima posla i u drvnoj industriji, ili na održavanju putova; nije bitno kolika je plaća, samo da je stalna, da mogu ostvariti barem minimalnu kreditnu sposobnost. Dakako, nastavit ćemo naše glazbene aktivnosti. A to što je tamo jako hladno zimi, pa što? Ovdje je jako vruće, pa nam nije smetalo - optimistično će deseterostruki otac Ivo Majić, s familijom na pragu jednoga novog, vjeruje, berićetnijeg životnog početka u Lijepoj našoj.
Proslava godišnjice braka kao dar maštovite djece
Ukradu li supružnici Majić, Vlasta i Ivo, uopće vremena za same sebe, kaplju one minimalne doze romantike, pitali smo ih. Ivo nam je na to prepričao proslavu jedne njihove godišnjice ljubavi i braka koji već ozbiljno brodi ka srebrnom piru...
- Najviše se zabavimo kroz nastupe jer smo oboje muzikalni, a to nas je jednom i spojilo, kad sam ja imao dvadeset i šest, a Vlasta – moja lasta koja je na studij u Split doletjela s Brača – godinu manje, taj jedan zajednički nastup sa bendom u kojemu sam ja svirao, a ona pjevala. No, na jednu godišnjicu djeca su nas odlučila "natjerati" na proslavu, pa su nam rekli da moramo (baš moramo) ići u kino dok oni za nas naprave večeru. Poslušno smo odgledali neki film u kinu, i vratili se: Luka nas je dočekao odjeven kao konobar, a dok smo jeli neko jednostavno jelo koje su nam skuhali (mislim da je bila manistra sa šalšom), Lucija je za nas svirala violinu. Kad je završio taj dio, poslužili su nam čokoladu za desert, a Nikola je nastupio za kraj kao klaun-zabavljač. To nam je bila najoriginalnija, neponovljiva proslava u režiji naših mališana. Bili smo dirnuti i presretni - odaje tata Majić.
Kumstava kao u priči
- Svi su nas zezali da će nam kuma desetog djeteta biti predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, ali ništa od toga; kumovi su nam prijatelji, bogu hvala ima ih! U stvari se čak znao dogoditi i deficit, jer je našem prvom djetetu, danas 21-godišnjem Marinu, na krštenju bilo deset kumova, skoro cijeli orkestar KUD-a Brodosplit! Poslije smo morali tražiti druge, ah, slatke brige - smije se Ivo Majić, ponosni otac desetero zdrave i lijepe djece.
Obitelj iz Solina godinama se tiskala u socijalnom stanu, a teror problematičnih susjeda samo je potvrdio odluku o odlasku iz Dalmacije; Evo gdje su pronašli priželjkivanu idilu
Da živimo u idealnoj državi koja demografsku obnovu potiče ozbiljnim mjerama, a ne ispraznim riječima – mahom kao da se radi o poticanju jačanja stočnog fonda – ovo bi svejedno bila priča koja "piza".
Jer čak i u natalitetno prosperitetnijim zemljama nije šala imati desetero djece, kao što ih imaju Vlasta (47) i Ivo (48) Majić, bračni par nastanjen u Solinu. Već sad dolazimo do manje idiličnog dijela priče, jer tako brojna obitelj zapravo živi u prilično neuvjetnom socijalnom stanu od sedamdesetak četvornih metara (ugrubo, dvoipolsobnom) u solinskoj četvrti Japirko, u Ulici Petra Krešimira koja se nedavno našla i na stranicama Crne kronike; riječ je o konfliktu stanara i skupine problematičnih mladića koji su sustavno terorizirali zgradu dok nije došlo i do fizičkog sukoba s je...
