stdClass Object ( [id] => 275891 [title] => Nina Romić - radi u vrtiću, peče kruh i glazbom prelazi granice [alias] => nina-romic-radi-u-vrticu-pece-kruh-i-glazbom-prelazi-granice [catid] => 264 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] => Kad je kolega Aleksandar Dragaš svojedobno u Jutarnjem listu na sva zvona ishvalio mladu zagrebačku kantautoricu Ninu Romić, predstavivši je kao svojevrsnu heroinu nove hrvatske kantautorske scene, moram priznati, bio sam isprva prilično sumnjičav.

Štoviše, poslovično oprezan s tuđim oduševljenjima, zapravo sam pomislio da je riječ o još jednom medijskom pretjerivanju. Da kolega Dragaš u kroničnom nedostatku novih kvalitetnih autora pomalo očajnički projicira svoja očekivanja u više ili manje talentiranu kantautoricu. A onda sam prije nekih pet godina čuo njezin prvi samostalni album, “Daljine”. Nakon toga sam prestao nagađati o motivima svih koji su je hvalili.

Susret sa snagom Ninina kantautorskog izraza doslovno me je ostavio bez teksta, onako kao što mi se to, kod preslušavanja nekih novih materijala, dogodilo svega nekoliko puta u životu. Njezini idući albumi (“Ptice” iz 2012. i lani objavljeno “Stablo”) samo su me uvjerili da me sve to nije slučajno “pogodilo u žicu”.

Kristalna vedrina njezinih molova u međuvremenu je glazbeno rasla i granala se obogaćivanjem zvučne slike, odnosno širenjem pratećeg benda, što je naposljetku potvrdila i nedavna nominacija “Stabla” za nagradu IMPALA, tj. Europski nezavisni album 2014. godine.

Nina u zagrebačkoj Močvari vodi i program “Začarana Močvara”, koji pomaže u artikulaciji i afirmaciji dolazećih kantautora, a sudjeluje i u zagrebačko-labinskom glazbenom projektu “Pridjevi”, o kojemu svjedoči i istoimeni album...

Nju sve to nije nimalo promijenilo: i dalje radi u vrtiću, peče kruh jutro nakon samostalnog koncerta, uostalom, i naš intervju je bio dogovoren za jedno takvo jutro... Bila je točna i odmorna. Kako to spojiti s uobičajenom slikom “poznate pjevačice”?

- Naprosto, što sam starija, primijetila sam da nekadašnji lifestyle koji podrazumijeva ostajanje poslije koncerata s prijateljima do kasno u noć, ispijanje pića i razgovor, ipak uzima danak. Treba mi sna i vode, pa to poštujem.

Evo, baš smo nedavno imali napornu mini turneju, proveli smo nekoliko dana na putu od Zagreba do Čapljine i Mostara, pa natrag do Zeline i Zagreba, i sve to proputovali u jednom malom autu punom instrumenata.

Čekajte, imate menadžera?


- Bilo je par pokušaja, a sad radim samostalno. Ovakva glazba je utoliko specifična što ipak nije adekvatna za prekasne termine, kad je u kafićima i klubovima velika buka, i zasad jednostavno nisam naletjela na osobu koja bi se uklopila. A kad radiš solo sve stvari vezano uz glazbu, nastupe, uz stalni posao i sve druge obaveze, to iziskuje jako puno energije i dobru organizaciju.

Vaša pojava, uz afirmaciju Dunje Ercegović alias Lovely Quinces, Irene Žilić, Sare Renar, Ivane Picek, Zvonke Obajdin... pomalo je redefinirala i ulogu žene na domaćoj sceni? I sve ste uglavnom okrenute nekoj ljubavnoj lirici, nema baš nekog društvenog angažmana, koji se također veže uz predožbu o singeru-songwriteru?


- Čim je čovjek sam na pozornici s gitarom, nekako automatski u centar pozornosti dolazi njegova lirika. A ona je uglavnom iz srca i vrlo osobna. A to što se u zadnje vrijeme nekako gura to kao da je samo riječ o ženama...

Razumijem medijsko fokusiranje na žene kantautorice, ali radije bih govorila o kantautorskoj sceni, jer ima tu i muškaraca, iznimno jakih autora. Ja sam na sceni od 2006. i otad se pojavilo puno i muških i ženskih kantautora.

Sve skupa je pozitivno već i zato što se konačno priča o toj muzici koja je uvijek bila na marginama, nije bila doživljavana previše ozbiljno, a medijski nipošto nije mogla parirati mainstreamu.

Konačno se događa neko balansiranje scene u tom smislu, još je to daleko od ravnopravnosti, ali posebno mi je drago jer se sve ovo događa bez ikakve mašinerije koja bi stajala iza nas... Sve se radi po DIY principu (iliti uradi sam). Također, svi smo uložili vlastite novce, producirali materijale u nekim prijateljskim varijantama i na kraju, svatko ima svoj specifičan i originalan proizvod.

Imate simpatizera, da ne kažem fanova, i u drugim zemljama gdje se razumiju tekstovi?


- Sadašnja kantautorska scena i jest regionalni fenomen. Moja muzika je prihvaćena i u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, BiH... na jednak način kao i u Hrvatskoj. Drago mi je da se granice nadilaze makar preko muzike. Bila sam malena u vrijeme rata, ali smatram da pripadam nekoj novoj generaciji, za koju ima nade da će nadići neke predrasude, i to baš zahvaljujući glazbi.

Upoznala sam mnogo divnih ljudi u svim tim zemljama i želim graditi svoju budućnost na tom iskustvu. Također, i član sam neformalne skupine muzičara pod nazivom “Novi odmetnici”, povezali smo se preko interneta, dijelimo sličan senzibilitet, a glazbenici su odasvud: iz Srbije, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske...

Uostalom, kantautorska glazba je i nekakvo naslijeđe građanskog društva, možda se publika i zato nesvjesno osjeća ugodno na tom “terenu”?


- Da, ovakva glazba dođe nešto kao sjećanje na neke zaboravljene građanske standarde, kao svojevrsno sjećanje na nešto što se nikad nije dogodilo.

Tko su pjesnici koji vas inspiriraju, bilo da je riječ o onima iz školskih udžbenika, ili o rock pjesnicima?


- U srednjoj školi sam puno čitala Nerudu, Preverta... Branimir Johnny Štulić me dosta inspirirao, stihovi Rundeka, Dedića, Ujevića... Kad je riječ o stranim kantautorima, tu je prije svega Bob Dylan, pa Leonard Cohen, Patti Smith, Joan Baez, Syd Barrett, cijela ta ekipa...

To su klasici koji su u stanju tako jednostavno reći velike stvari. Kroz njihove stihove dobiješ onu prvu sliku, ali i još tri za razmišljanje. Od ovih “novijih” muzičara Chelsea Wolfe mi je super, Bright Eyes, The Growlers, Laura Marling, The Entrance, ma ima ih puno... Volim folkere, singersongwritere, bendove koji kombiniraju moderan zvuk s retroštihom. To me dotiče.

I sami koketirate s etno zvukovljem, u kojoj mjeri je to nesvjesno?


- Ne bih rekla da u svojoj autorskoj glazbi svjesno koristim puno etno elemenata. To izlazi iz mene, vjerojatno inspirirano svime što sam slušala. Njegujem baštinu ovih prostora, hrvatskih i okolnih, i volim na koncertima izvoditi i tradicijsku glazbu, naravno, u našim aranžmanima i s elementima koji pripadaju mom izričaju.

Tamo negdje 2007. sam upoznala Dunju Knebl, i njoj sam zahvalna što me potaknula da krenem istraživati neke zaboravljene pjesme i nađem ljepotu u njima... Tko zna, možda se jednom više posvetim tome, i snimim cijeli album.

Smetaju li vam česte usporedbe s Jadrankom Stojaković?


- Zapravo i ne, jer Jadranku jako cijenim i njezine autorske okupacije i izraz smatram prilično sličnim svojemu. Grozim se uspoređivanja, ali ako je nekom tako lakše i ako me s nekim baš moraju uspoređivati, shvaćam zašto. Imamo sličan senzibilitet, rekla bih. Ne volim svrstavati muziku u ladice, ali ne možeš pobjeći od toga. Pogotovo u medijima. Nekad je, očito, lakše staviti nekoga u ladicu nego poslušati njegovu muziku.


Često novi izvođači, u želji da valjda budu šire prihvaćeni, pjevaju na engleskom. Jeste li i vi imali tu dilemu?


- Ja sam već u osnovnoj školi zapisivala svoje stihove, vodila dnevnik, patila kao većina tinejdžerki i mislila kako sam sama na svijetu, a on me ne vidi, ha-ha... A kad sam s prijateljicom iz razreda krenula na Rock akademiju i savladala prve akorde, počela sam pisati prve pjesme – na engleskom.

To je bio neminovan utjecaj glazbe koju sam slušala i osobno traženje. Ali, onda sam slučajno otišla na koncert grupe Mika Male, čiji je pjevač bio kasnije moj suradnik na “Daljinama”, i shvatila koliko je naš hrvatski jezik zapravo lijep. I kako je lijepo napisati pjesmu na svom jeziku... Uostalom, ja osjećam na hrvatskom, a ne želim biti neiskrena pa stati pred publiku i pjevati nešto što nisam ja.

U jednoj od pohvalnih recenzija vašeg posljednjeg albuma kolega Zoran Tučkar napisao je da su “porinovci dobili još jedan izvrstan album kojeg će ignorirati”. I zaista, tako je i bilo. Što mislite, zašto?


- Ne znam što bih rekla o tome. Neke stvari su toliko kontradiktorne u izboru da nisam ni sigurna bi li mi bila čast biti dio cijele priče. Ponosna sam na svoj album, napravila sam sve sama, producirala s Markom Mrakovčićem i on sam mi je dovoljna nagrada. Ne patim ni za kakvim Porinima i meni ne treba takva potvrda da bih znala da je moja glazba dobra.

Ipak, nagrada ne bi škodila?


- Da, bilo bi lijepo dobiti potvrdu i od strane struke, ali ne želim biti dio takve priče. Sporan je i način biranja – u tome sudjeluju ljudi koji su čuli samo ono što se dobro plasira u medijima, odnosno čuli su možda 10 posto ponuđenih albuma s liste gdje trebaju zaokružiti najboljeg. Po meni to u startu nije fer i diskvalificira mnogo albuma koji su kvalitetni, možda i bolji.

Lakše je dati svoj glas po defaultu nekome tko je izdao 10 albuma, ima uigranu ekipu producenata i muzičara, te svake godine osvaja Porina, nego nekome čije ime nije toliko u medijima, i gdje trebaš izdvojiti sat vremena svog života da poslušaš što ima za reći svojom muzikom. Tu leži globalni problem, ne samo oko Porina, nego i medija prema glazbi. I zato, ne patim što nisam dio toga.

Koliko je realno očekivati da s ljubavne tematike prijeđete na socijalnu? Mogu li vas društvene nepravde, možda neki potezi Milanovića ili Karamarka ponukati da napišete pjesmu?


- Nikad ne znaš, živimo u takvom vremenu da je moguća inspiracija i za socijalno angažirane pjesme, svuda je oko nas specifična situacija. Ne znam što me čeka u tom smislu, ali mogu vam reći da su neke moje nove pjesme drukčije i po tematici i zvuku.

Jedna pjesma je inspirirana bezizlaznim stanjem, odlaskom ljudi u druge države kako bi dobili priliku koja im se ovdje ne pruža. Vlast se izmjenjuje, magli nam vid nekim nebitnim stvarima, kako bi skrenula pažnju s onog što je bitno.

Ne vidim pomake, samo recikliranje nekih starih, nikad prežaljenih priča. I jedan veliki status quo. Ljude bez prilike, kako pakiraju svoje kofere. Ja želim ići dalje, i svojim nastojanjima mijenjati nešto, barem u ovom malom Svemiru u kojem želim živjeti, kada je već globalno loše.

Makar svojom muzikom, jer to je ono što mi daje snagu i vjeru. Evo, uskoro kupujem i pojačalo za električnu gitaru, pa će i zvuk sigurno biti drukčiji. Po meni, to i jest poanta, da se mijenjaš, istražuješ... Želim da to bude moj put.

Znači, ako je suditi samo po električnoj gitari, možemo očekivati zvuk koji će ići prema P.J. Harvey?


- Ha-ha... zašto ne, ona mi je sjajna.

Čitao sam u jednom intervjuu da vam je otac iz Rumina kod Sinja. Znaju li tamo vaše pjesme?


- Znaju ono što su vidjeli na televiziji i novinama. Sjećam se da je, kad sam jednom svirala u Sinju, došla neka ekipa iz sela, neki su shvatili o čemu je riječ, drugi su valjda očekivali glazbeni show u stilu Maje Šuput i grupe Enjoy, ha-ha... ali što ja tu mogu...

Osjećam se i kao Zagrepčanka, i Mostarka, jer mi je otamo mama, i kao Ruminjanka. Rođena sam u Mostaru, a u Zagreb smo se preselili kad sam imala godinu dana, istina, živjeli smo dvije godine i u Iranu, zbog tatina posla, ali Zagreb najviše osjećam svojim gradom. Tu sam odrasla, išla u školu, tu radim, tu mi je obitelj, tu mi je sve...

Hrvoje Prnjak
SnimA Marko Nakić

Improvizacija obogaćuje

- Kako se regenerirate nakon nastupa, evo, i sinoć ste imali jedan? Meditacijom, možda kuhanjem?

- U zadnjem periodu i kuhanjem. Ne znam što mi se dogodilo... Ipak, najuspješnije se regeneriram tišinom. Svakodnevno radim u vrtiću, a tamo je prilično bučno i iscrpljujuće, i zato se punim tišinom. I naravno, nekim boravkom u prirodi, u zelenilu, to me ispunjava. Plus sviranjem doma u samoći. To stvara i zatvara neki krug u kojem ja mogu biti potpuna.

- U kojoj mjeri pratite trendove, da vam nešto slučajno ne promakne?

- Nisam od tih koji pate za trendovima. Ja sam osoba koja se ne srami korijena i starinskog pristupa glazbi, glazbu osjećam u sebi na taj način i mislim da tako treba biti kad stvaram. Više od trendova, pokušavam pratiti ono što osjećam i što se događa na probama s mojim dečkima. Imam tri prateća muzičara, Ivicu i Petra za basom i bubnjevima, i klavijaturista Freda, inače Francuza koji je došao ovdje živjeti zbog ljubavi.

Svatko je došao iz drukčijih glazbenih krugova i svatko ima svoje viđenje muzike. Taj spoj daje nešto novo, spoj nečeg starinskog i neke moderne note... Taj moment sviranja s drugim ljudima me strašno proširio, obogatio, do nepojmljivih dimenzija.

A najbolju suradnju sam ostvarila baš s Fredom Lanzom. Vrlo brzo sam shvatila da je to - to. Znate onaj osjećaj kad je svaka nova proba novo iskustvo. Naprosto mi je otvorio novi prozor, dopustila sam si improvizaciju, i instrumentalno i vokalno, otkrila da nas to može dovesti do nekih novih saznanja u muzici, čak i do promjene stila.

Reality projekti jedu talente

- Mogu li pjevački reality show projekti stvarno iznjedriti nove pjevače? Ili je to kolektivno zavaravanje i sudionika i gledatelja?

- Odrastala sam u vrijeme procvata takvih show programa, pratila sam neke od njih dok sam još uvijek gledala televiziju, ha, ha... Čini mi se da je riječ o mašineriji koja na kraju u velikom broju slučajeva proguta mlade talentirane ljude.

Ne znam da je netko uspio kao Natali Dizdar. Treba se puno toga posložiti da te netko uzme pod svoje okrilje, producentsko i menadžersko. Pobjednici moraju potpisati, koliko sam čula, vrlo nepovoljne ugovore, pa pjevaju nešto čime nisu do kraja zadovoljni, a kad se oslobode takvih obaveza, pitanje je imaju li energije za nešto svoje.

Evo, za primjer Žanamari Lalić tek sad radi nešto što očito najviše osjeća... To se radi radi zabave gledatelja, nabijanja love telefonskim glasanjem, popularizacije televizijske kuće, žirija, dakle, to je prije svega industrija zabave... Ima veze s glazbom u nekom segmentu koji je manje važan, ali zapravo je to potpuno druga priča od one priče o autorskom stvaranju muzike.

[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => zvijezda koju volimo [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2015-06-07 20:09:44 [created_by] => 37 [created_by_alias] => [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2015-06-07 23:10:51 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2015-06-07 23:39:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 7450 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 264 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovija događanja i savjeti za kvalitetan život [menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, savjeti, showbiz, trend, društvena mreža, život, zdravlje, moda, ljepota, putovanja, tehnologija, gastro, dom, obitelj, karijera, viral [secure] => 0 [page_title] => Život [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Medium [itemRelatedIntrotext] => 0 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => { "is_import_from_dnn": true, "incptvocmimagegalleryIGParameters": "default", "incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent", "incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow", "incptvocmimagegalleryImages": [ "/Archive/images/2015/06/07/Nedjeljna/nina00.jpg" ], "incptvocmimagegalleryImageTitles": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageFocus": [ "50:50" ], "incptvocmimagegalleryImageDimensions": [ { "size0": "680x400" } ] } [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 264 [name] => Život [alias] => zivot [description] => [parent] => 254 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 3 [params] => {"inheritFrom":"254","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 7719280 Threads: 4 Questions: 1560716605 Slow queries: 4759037 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 111491403 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 52 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front03 [password] => b3hX5DrKwjx6 [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /mozaik/zivot ) [additional_categories] => Array ( ) [link] => /mozaik/zivot/nina-romic-radi-u-vrticu-pece-kruh-i-glazbom-prelazi-granice-275891 [printLink] => /mozaik/zivot/nina-romic-radi-u-vrticu-pece-kruh-i-glazbom-prelazi-granice-275891?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 218854 [name] => ninaromić [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => ninaromic [link] => /tag/ninaromic ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => zvijezda koju volimo [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [premium_content] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => Nina Romić - radi u vrtiću, peče kruh i glazbom prelazi granice [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => [name] => [username] => [email] => [password] => [password_clear] => [block] => [sendEmail] => [registerDate] => [lastvisitDate] => [activation] => [params] => [groups] => Array ( ) [guest] => 1 [lastResetTime] => [resetCount] => [requireReset] => [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [link] => /autor/2024-05-15-15-30-14-37 [profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object ( [_errors:protected] => Array ( ) [gender] => ) [avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2015/06/07/Nedjeljna/nina00.jpg [galleryCount] => 1 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => [mainImageDesc] => [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2015/06/07/Nedjeljna/nina00.jpg [title] => ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}Kad je kolega Aleksandar Dragaš svojedobno u Jutarnjem listu na sva zvona ishvalio mladu zagrebačku kantautoricu Ninu Romić, predstavivši je kao svojevrsnu heroinu nove hrvatske kantautorske scene, moram priznati, bio sam isprva prilično sumnjičav.

Štoviše, poslovično oprezan s tuđim oduševljenjima, zapravo sam pomislio da je riječ o još jednom medijskom pretjerivanju. Da kolega Dragaš u kroničnom nedostatku novih kvalitetnih autora pomalo očajnički projicira svoja očekivanja u više ili manje talentiranu kantautoricu. A onda sam prije nekih pet godina čuo njezin prvi samostalni album, “Daljine”. Nakon toga sam prestao nagađati o motivima svih koji su je hvalili.

Susret sa snagom Ninina kantautorskog izraza doslovno me je ostavio bez teksta, onako kao što mi se to, kod preslušavanja nekih novih materijala, dogodilo svega nekoliko puta u životu. Njezini idući albumi (“Ptice” iz 2012. i lani objavljeno “Stablo”) samo su me uvjerili da me sve to nije slučajno “pogodilo u žicu”.

Kristalna vedrina njezinih molova u međuvremenu je glazbeno rasla i granala se obogaćivanjem zvučne slike, odnosno širenjem pratećeg benda, što je naposljetku potvrdila i nedavna nominacija “Stabla” za nagradu IMPALA, tj. Europski nezavisni album 2014. godine.

Nina u zagrebačkoj Močvari vodi i program “Začarana Močvara”, koji pomaže u artikulaciji i afirmaciji dolazećih kantautora, a sudjeluje i u zagrebačko-labinskom glazbenom projektu “Pridjevi”, o kojemu svjedoči i istoimeni album...

Nju sve to nije nimalo promijenilo: i dalje radi u vrtiću, peče kruh jutro nakon samostalnog koncerta, uostalom, i naš intervju je bio dogovoren za jedno takvo jutro... Bila je točna i odmorna. Kako to spojiti s uobičajenom slikom “poznate pjevačice”?

- Naprosto, što sam starija, primijetila sam da nekadašnji lifestyle koji podrazumijeva ostajanje poslije koncerata s prijateljima do kasno u noć, ispijanje pića i razgovor, ipak uzima danak. Treba mi sna i vode, pa to poštujem.

Evo, baš smo nedavno imali napornu mini turneju, proveli smo nekoliko dana na putu od Zagreba do Čapljine i Mostara, pa natrag do Zeline i Zagreba, i sve to proputovali u jednom malom autu punom instrumenata.

Čekajte, imate menadžera?


- Bilo je par pokušaja, a sad radim samostalno. Ovakva glazba je utoliko specifična što ipak nije adekvatna za prekasne termine, kad je u kafićima i klubovima velika buka, i zasad jednostavno nisam naletjela na osobu koja bi se uklopila. A kad radiš solo sve stvari vezano uz glazbu, nastupe, uz stalni posao i sve druge obaveze, to iziskuje jako puno energije i dobru organizaciju.

Vaša pojava, uz afirmaciju Dunje Ercegović alias Lovely Quinces, Irene Žilić, Sare Renar, Ivane Picek, Zvonke Obajdin... pomalo je redefinirala i ulogu žene na domaćoj sceni? I sve ste uglavnom okrenute nekoj ljubavnoj lirici, nema baš nekog društvenog angažmana, koji se također veže uz predožbu o singeru-songwriteru?


- Čim je čovjek sam na pozornici s gitarom, nekako automatski u centar pozornosti dolazi njegova lirika. A ona je uglavnom iz srca i vrlo osobna. A to što se u zadnje vrijeme nekako gura to kao da je samo riječ o ženama...

Razumijem medijsko fokusiranje na žene kantautorice, ali radije bih govorila o kantautorskoj sceni, jer ima tu i muškaraca, iznimno jakih autora. Ja sam na sceni od 2006. i otad se pojavilo puno i muških i ženskih kantautora.

Sve skupa je pozitivno već i zato što se konačno priča o toj muzici koja je uvijek bila na marginama, nije bila doživljavana previše ozbiljno, a medijski nipošto nije mogla parirati mainstreamu.

Konačno se događa neko balansiranje scene u tom smislu, još je to daleko od ravnopravnosti, ali posebno mi je drago jer se sve ovo događa bez ikakve mašinerije koja bi stajala iza nas... Sve se radi po DIY principu (iliti uradi sam). Također, svi smo uložili vlastite novce, producirali materijale u nekim prijateljskim varijantama i na kraju, svatko ima svoj specifičan i originalan proizvod.

Imate simpatizera, da ne kažem fanova, i u drugim zemljama gdje se razumiju tekstovi?


- Sadašnja kantautorska scena i jest regionalni fenomen. Moja muzika je prihvaćena i u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, BiH... na jednak način kao i u Hrvatskoj. Drago mi je da se granice nadilaze makar preko muzike. Bila sam malena u vrijeme rata, ali smatram da pripadam nekoj novoj generaciji, za koju ima nade da će nadići neke predrasude, i to baš zahvaljujući glazbi.

Upoznala sam mnogo divnih ljudi u svim tim zemljama i želim graditi svoju budućnost na tom iskustvu. Također, i član sam neformalne skupine muzičara pod nazivom “Novi odmetnici”, povezali smo se preko interneta, dijelimo sličan senzibilitet, a glazbenici su odasvud: iz Srbije, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske...

Uostalom, kantautorska glazba je i nekakvo naslijeđe građanskog društva, možda se publika i zato nesvjesno osjeća ugodno na tom “terenu”?


- Da, ovakva glazba dođe nešto kao sjećanje na neke zaboravljene građanske standarde, kao svojevrsno sjećanje na nešto što se nikad nije dogodilo.

Tko su pjesnici koji vas inspiriraju, bilo da je riječ o onima iz školskih udžbenika, ili o rock pjesnicima?


- U srednjoj školi sam puno čitala Nerudu, Preverta... Branimir Johnny Štulić me dosta inspirirao, stihovi Rundeka, Dedića, Ujevića... Kad je riječ o stranim kantautorima, tu je prije svega Bob Dylan, pa Leonard Cohen, Patti Smith, Joan Baez, Syd Barrett, cijela ta ekipa...

To su klasici koji su u stanju tako jednostavno reći velike stvari. Kroz njihove stihove dobiješ onu prvu sliku, ali i još tri za razmišljanje. Od ovih “novijih” muzičara Chelsea Wolfe mi je super, Bright Eyes, The Growlers, Laura Marling, The Entrance, ma ima ih puno... Volim folkere, singersongwritere, bendove koji kombiniraju moderan zvuk s retroštihom. To me dotiče.

I sami koketirate s etno zvukovljem, u kojoj mjeri je to nesvjesno?


- Ne bih rekla da u svojoj autorskoj glazbi svjesno koristim puno etno elemenata. To izlazi iz mene, vjerojatno inspirirano svime što sam slušala. Njegujem baštinu ovih prostora, hrvatskih i okolnih, i volim na koncertima izvoditi i tradicijsku glazbu, naravno, u našim aranžmanima i s elementima koji pripadaju mom izričaju.

Tamo negdje 2007. sam upoznala Dunju Knebl, i njoj sam zahvalna što me potaknula da krenem istraživati neke zaboravljene pjesme i nađem ljepotu u njima... Tko zna, možda se jednom više posvetim tome, i snimim cijeli album.

Smetaju li vam česte usporedbe s Jadrankom Stojaković?


- Zapravo i ne, jer Jadranku jako cijenim i njezine autorske okupacije i izraz smatram prilično sličnim svojemu. Grozim se uspoređivanja, ali ako je nekom tako lakše i ako me s nekim baš moraju uspoređivati, shvaćam zašto. Imamo sličan senzibilitet, rekla bih. Ne volim svrstavati muziku u ladice, ali ne možeš pobjeći od toga. Pogotovo u medijima. Nekad je, očito, lakše staviti nekoga u ladicu nego poslušati njegovu muziku.


Često novi izvođači, u želji da valjda budu šire prihvaćeni, pjevaju na engleskom. Jeste li i vi imali tu dilemu?


- Ja sam već u osnovnoj školi zapisivala svoje stihove, vodila dnevnik, patila kao većina tinejdžerki i mislila kako sam sama na svijetu, a on me ne vidi, ha-ha... A kad sam s prijateljicom iz razreda krenula na Rock akademiju i savladala prve akorde, počela sam pisati prve pjesme – na engleskom.

To je bio neminovan utjecaj glazbe koju sam slušala i osobno traženje. Ali, onda sam slučajno otišla na koncert grupe Mika Male, čiji je pjevač bio kasnije moj suradnik na “Daljinama”, i shvatila koliko je naš hrvatski jezik zapravo lijep. I kako je lijepo napisati pjesmu na svom jeziku... Uostalom, ja osjećam na hrvatskom, a ne želim biti neiskrena pa stati pred publiku i pjevati nešto što nisam ja.

U jednoj od pohvalnih recenzija vašeg posljednjeg albuma kolega Zoran Tučkar napisao je da su “porinovci dobili još jedan izvrstan album kojeg će ignorirati”. I zaista, tako je i bilo. Što mislite, zašto?


- Ne znam što bih rekla o tome. Neke stvari su toliko kontradiktorne u izboru da nisam ni sigurna bi li mi bila čast biti dio cijele priče. Ponosna sam na svoj album, napravila sam sve sama, producirala s Markom Mrakovčićem i on sam mi je dovoljna nagrada. Ne patim ni za kakvim Porinima i meni ne treba takva potvrda da bih znala da je moja glazba dobra.

Ipak, nagrada ne bi škodila?


- Da, bilo bi lijepo dobiti potvrdu i od strane struke, ali ne želim biti dio takve priče. Sporan je i način biranja – u tome sudjeluju ljudi koji su čuli samo ono što se dobro plasira u medijima, odnosno čuli su možda 10 posto ponuđenih albuma s liste gdje trebaju zaokružiti najboljeg. Po meni to u startu nije fer i diskvalificira mnogo albuma koji su kvalitetni, možda i bolji.

Lakše je dati svoj glas po defaultu nekome tko je izdao 10 albuma, ima uigranu ekipu producenata i muzičara, te svake godine osvaja Porina, nego nekome čije ime nije toliko u medijima, i gdje trebaš izdvojiti sat vremena svog života da poslušaš što ima za reći svojom muzikom. Tu leži globalni problem, ne samo oko Porina, nego i medija prema glazbi. I zato, ne patim što nisam dio toga.

Koliko je realno očekivati da s ljubavne tematike prijeđete na socijalnu? Mogu li vas društvene nepravde, možda neki potezi Milanovića ili Karamarka ponukati da napišete pjesmu?


- Nikad ne znaš, živimo u takvom vremenu da je moguća inspiracija i za socijalno angažirane pjesme, svuda je oko nas specifična situacija. Ne znam što me čeka u tom smislu, ali mogu vam reći da su neke moje nove pjesme drukčije i po tematici i zvuku.

Jedna pjesma je inspirirana bezizlaznim stanjem, odlaskom ljudi u druge države kako bi dobili priliku koja im se ovdje ne pruža. Vlast se izmjenjuje, magli nam vid nekim nebitnim stvarima, kako bi skrenula pažnju s onog što je bitno.

Ne vidim pomake, samo recikliranje nekih starih, nikad prežaljenih priča. I jedan veliki status quo. Ljude bez prilike, kako pakiraju svoje kofere. Ja želim ići dalje, i svojim nastojanjima mijenjati nešto, barem u ovom malom Svemiru u kojem želim živjeti, kada je već globalno loše.

Makar svojom muzikom, jer to je ono što mi daje snagu i vjeru. Evo, uskoro kupujem i pojačalo za električnu gitaru, pa će i zvuk sigurno biti drukčiji. Po meni, to i jest poanta, da se mijenjaš, istražuješ... Želim da to bude moj put.

Znači, ako je suditi samo po električnoj gitari, možemo očekivati zvuk koji će ići prema P.J. Harvey?


- Ha-ha... zašto ne, ona mi je sjajna.

Čitao sam u jednom intervjuu da vam je otac iz Rumina kod Sinja. Znaju li tamo vaše pjesme?


- Znaju ono što su vidjeli na televiziji i novinama. Sjećam se da je, kad sam jednom svirala u Sinju, došla neka ekipa iz sela, neki su shvatili o čemu je riječ, drugi su valjda očekivali glazbeni show u stilu Maje Šuput i grupe Enjoy, ha-ha... ali što ja tu mogu...

Osjećam se i kao Zagrepčanka, i Mostarka, jer mi je otamo mama, i kao Ruminjanka. Rođena sam u Mostaru, a u Zagreb smo se preselili kad sam imala godinu dana, istina, živjeli smo dvije godine i u Iranu, zbog tatina posla, ali Zagreb najviše osjećam svojim gradom. Tu sam odrasla, išla u školu, tu radim, tu mi je obitelj, tu mi je sve...

Hrvoje Prnjak
SnimA Marko Nakić

Improvizacija obogaćuje

- Kako se regenerirate nakon nastupa, evo, i sinoć ste imali jedan? Meditacijom, možda kuhanjem?

- U zadnjem periodu i kuhanjem. Ne znam što mi se dogodilo... Ipak, najuspješnije se regeneriram tišinom. Svakodnevno radim u vrtiću, a tamo je prilično bučno i iscrpljujuće, i zato se punim tišinom. I naravno, nekim boravkom u prirodi, u zelenilu, to me ispunjava. Plus sviranjem doma u samoći. To stvara i zatvara neki krug u kojem ja mogu biti potpuna.

- U kojoj mjeri pratite trendove, da vam nešto slučajno ne promakne?

- Nisam od tih koji pate za trendovima. Ja sam osoba koja se ne srami korijena i starinskog pristupa glazbi, glazbu osjećam u sebi na taj način i mislim da tako treba biti kad stvaram. Više od trendova, pokušavam pratiti ono što osjećam i što se događa na probama s mojim dečkima. Imam tri prateća muzičara, Ivicu i Petra za basom i bubnjevima, i klavijaturista Freda, inače Francuza koji je došao ovdje živjeti zbog ljubavi.

Svatko je došao iz drukčijih glazbenih krugova i svatko ima svoje viđenje muzike. Taj spoj daje nešto novo, spoj nečeg starinskog i neke moderne note... Taj moment sviranja s drugim ljudima me strašno proširio, obogatio, do nepojmljivih dimenzija.

A najbolju suradnju sam ostvarila baš s Fredom Lanzom. Vrlo brzo sam shvatila da je to - to. Znate onaj osjećaj kad je svaka nova proba novo iskustvo. Naprosto mi je otvorio novi prozor, dopustila sam si improvizaciju, i instrumentalno i vokalno, otkrila da nas to može dovesti do nekih novih saznanja u muzici, čak i do promjene stila.

Reality projekti jedu talente

- Mogu li pjevački reality show projekti stvarno iznjedriti nove pjevače? Ili je to kolektivno zavaravanje i sudionika i gledatelja?

- Odrastala sam u vrijeme procvata takvih show programa, pratila sam neke od njih dok sam još uvijek gledala televiziju, ha, ha... Čini mi se da je riječ o mašineriji koja na kraju u velikom broju slučajeva proguta mlade talentirane ljude.

Ne znam da je netko uspio kao Natali Dizdar. Treba se puno toga posložiti da te netko uzme pod svoje okrilje, producentsko i menadžersko. Pobjednici moraju potpisati, koliko sam čula, vrlo nepovoljne ugovore, pa pjevaju nešto čime nisu do kraja zadovoljni, a kad se oslobode takvih obaveza, pitanje je imaju li energije za nešto svoje.

Evo, za primjer Žanamari Lalić tek sad radi nešto što očito najviše osjeća... To se radi radi zabave gledatelja, nabijanja love telefonskim glasanjem, popularizacije televizijske kuće, žirija, dakle, to je prije svega industrija zabave... Ima veze s glazbom u nekom segmentu koji je manje važan, ali zapravo je to potpuno druga priča od one priče o autorskom stvaranju muzike.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/nina-romic-radi-u-vrticu-pece-kruh-i-glazbom-prelazi-granice-275891 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=ae023d0a814f413a2c099f0969a7df842c7b6a67 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Nina+Romi%C4%87+-+radi+u+vrti%C4%87u%2C+pe%C4%8De+kruh+i+glazbom+prelazi+granice&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Fnina-romic-radi-u-vrticu-pece-kruh-i-glazbom-prelazi-granice-275891 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Fnina-romic-radi-u-vrticu-pece-kruh-i-glazbom-prelazi-granice-275891 )
Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => zvijezda koju volimo [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )
StoryEditorOCM
Životzvijezda koju volimo

Nina Romić - radi u vrtiću, peče kruh i glazbom prelazi granice

Piše PSD.
8. lipnja 2015. - 01:39
Kad je kolega Aleksandar Dragaš svojedobno u Jutarnjem listu na sva zvona ishvalio mladu zagrebačku kantautoricu Ninu Romić, predstavivši je kao svojevrsnu heroinu nove hrvatske kantautorske scene, moram priznati, bio sam isprva prilično sumnjičav.

Štoviše, poslovično oprezan s tuđim oduševljenjima, zapravo sam pomislio da je riječ o još jednom medijskom pretjerivanju. Da kolega Dragaš u kroničnom nedostatku novih kvalitetnih autora pomalo očajnički projicira svoja očekivanja u više ili manje talentiranu kantautoricu. A onda sam prije nekih pet godina čuo njezin prvi samostalni album, “Daljine”. Nakon toga sam prestao nagađati o motivima svih koji su je hvalili.

Susret sa snagom Ninina kantautorskog izraza doslovno me je ostavio bez teksta, onako kao što mi se to...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. svibanj 2024 17:30