Monika je startala u Rimca i od tada ‘rastura‘ u muškoj branši: Peti dan od poroda već sam radila!; Evo njene priče

stdClass Object ( [id] => 1278183 [title] => Monika je startala u Rimca i od tada ‘rastura‘ u muškoj branši: Peti dan od poroda već sam radila!; Evo njene priče [alias] => monika-je-startala-u-rimca-i-od-tada-rastura-u-muskoj-bransi-peti-dan-od-poroda-vec-sam-radila-evo-njene-price [catid] => 264 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Malo je onih koji se mogu pohvaliti da su uspješni u poslu o kojem nikada nisu ni sanjali, a još je manje onih koji uz to mogu reći i da su sudjelovali u rastu nekih od najvećih kompanija na hrvatskom tržištu.

Sve to za sebe može potvrditi Monika Mikac, diplomirana novinarka koja je planiranu karijeru istraživačke novinarke zamijenila titulom jedne od najuspješnijih žena u hrvatskoj, ali i europskoj automobilskoj industriji.

Uz Matu Rimca stajala je na samim počecima, a u prve tri godine rada nije si priuštila niti jedan dan godišnjeg odmora.

Monika nam pak priznaje kako za nju to nije ništa čudno, dolazi iz linije snažnih i uspješnih žena, a sada se nada i da će jednu odgojiti.

Živi u Zagrebu, ali je poslovno vezana za cijeli svijet, zbog čega dobar dio vremena provodi i u avionu. No čak i u takvom gustom rasporedu uspjela je uhvatiti nekoliko trenutaka za razgovor s nama te nam je ispričala sve o predrasudama u tom svijetu, internacionalnom radu i njezinim velikim ljubavima - oldtajmerima i putovanjima.

Električna mobilnost

U automobilskom svijetu i dalje nema puno žena. Jeste li vi ikada naišli na predrasude u tom poslu?

- Predrasude s kojima sam se susretala nisu bile toliko kod ljudi iz industrije koliko kod nekih kupaca s kojima sam se susretala na sajmovima. Znalo se dogoditi da me zamijene za hostesu, ali ja se ne bih dala smesti.

Međutim, kad se pokaže znanje, sve predrasude nestaju. Nekako imam dojam da u industriji i nema toliko predrasuda, članica sam Women Automotive Network i imala sam priliku susresti puno uspješnih žena u industriji.

---

---

Naravno, još uvijek žene nisu jednako zastupljene, ali imamo primjera gdje velike kompanije vode žene, kao što Peugeot vodi Linda Jackson ili Mary Barra u GM-u. Nekako je moj dojam da možda žene imaju više predrasuda prema toj industriji nego muškarci ili možda samo nemaju toliko interesa za automobile.

I sama automobilska industrija radi jako puno na tome da promijeni taj imidž, tako imate prvu utrku licenciranu od FIA-e, Extreme E - u kojoj u jednom timu moraju biti i muškarac i žena vozači. Iznimno mi je drago vidjeti puno mladih djevojaka koje su super vozačice i al pari su muškarcima.

Jeste li i vi sami imali neke predrasude prije ulaska u taj posao?

- Ja sam krenula u to potpuno naivno, ne znajući što me očekuje i koliko će biti teško probiti se u jednoj dosta zatvorenoj industriji. Predrasuda nisam imala baš nikakvih, jer zapravo ne volim predrasude, posebno ako o nekom području ne znaš dovoljno.

Za mene su automobili prije bili samo prijevozno sredstvo od točke A do točke B, ali zavoljela sam industriju, zavoljela sam automobile. Naučila sam cijeniti sav trud i rad koji je potreban da bismo vidjeli sve te automobile za kojima uzdišemo na cesti.

Surađujete s Kinom i SAD-om, ali živite u Hrvatskoj? Kako izgleda vaš dan?

- Probudim se i dočeka me hrpa mailova i poruka, idem spavati, a mobitel i dalje zvoni. To je najveći problem balansiranja između vremenskih zona. Ako sam u Hrvatskoj, onda je radni dan zapravo pred računalom, u stalnom spajanju na različite pozive i slanju mailova između tih poziva.

Zbog prirode posla zapravo nemam fiksno radno vrijeme i neki put se potrebno spojiti i na pozive kasno navečer. Ono što se trudim otkako sam postala mama jest da vrijeme od 17 do 21 provedem s malenom i trudim se ne obraćati pažnju na telefon u tom razdoblju. A kada sam na putu, onda radim od kada otvorim oči dok ne padnem od umora u krevet.

Koja je vaša uloga u China Dynamicsu, a koja u QEV-u i u čemu se točno razlikuju? Kako je uopće došlo do tih suradnji?

- Moja glavna pozicija trenutno je direktorica investicijskog fonda koji ulaže u sve što je vezano za električnu mobilnost - NAD Capital. Poziciju sam preuzela u ožujku 2022. i odluka za promjenom je bila više iz privatnih razloga jer mi je bilo prilično teško balansirati stalna putovanja u Barcelonu.

Nekako je to bio i logičan korak s obzirom na to da jako dobro već poznajem cijeli portfelj NAD Capitala jer sam za većinu tvrtki radila već prije. Osnivača i glavnog investitora u NAD Capital sam upoznala još 2013. kada je postao prvi investitor u Rimac Automobile.

---

---

Kada mi je predložio da želi fond dignuti na jednu profesionalniju razinu i da bi volio da to preuzmem, znala sam da je to moj sljedeći korak. Tada sam prestala raditi kao CBO u QEV Technolgies u Barceloni i postala sam član nadzornog odbora. QEV je trenutno preuzeo bivšu Nissan tvornicu u Barceloni, za 2023. već imaju osigurano 100 milijuna eura prihoda, a ja bih rekla da je ovo tek početak.

EV Dynamics (tvrtka se preimenovala) poznajem također prilično dugo, ali dosta se promjena događalo u kompaniji i u trenutku kada je vodstvo preuzeo dobar prijatelj Miguel, pozvao me da mu pomognem u procesu internacionalizacije jer je prije kompanija bila fokusirana samo na kinesko tržište. Ako bih usporedila uloge u QEV-u i EV Dynamicsu, najveća je razlika što u QEV-u sudjelujem u donošenju ključnih odluka za kompaniju kao članica nadzornog odbora, dok je u EVD-u uloga samo savjetodavna.

Osam intenzivnih godina kod ‘Rimca’

Je li vas od ‘Rimca’ odvukla bolja ponuda ili želja za novim izazovima?

- Iskreno, kada sam odlazila od Rimac Automobila, htjela sam se odmoriti, uzeti pauzu. Bilo je to iznimno intenzivnih osam godina rada, u prve tri godine nije bilo ni dana godišnjeg odmora. Ali nekad u životu ne ide kako si zamislite. Tada je u QEV-u radio Miguel koji me uvjeravao da moram doći vidjeti što rade u Barceloni.

Inače, Miguel je jedan od suosnivača Formule E koji je nakon odlaska iz Formule E odlučio prijeći u QEV. Tako sam i otišla i svidjela mi se vizija, a još više mi se svidio tim. Osjetila sam onaj isti snažno ujedinjeni duh koji je bio u Rimac Automobilima na samom početku. Na koncu sam u petak prestala raditi u Rimac Automobilima, a u ponedjeljak sam bila u QEV-u.

Za odgoj je uvijek potrebno selo, a uz uzbudljiv posao poput vašeg to je sigurno točna izjava. Imate li pomoć oko Rije?

- Uvijek sam se plašila da će biti nemoguće balansirati uspješnu karijeru i majčinstvo. Igrom slučaja pričala sam s jednom uspješnom ženom u automobilskoj industriji, koja ima troje djece, samohrana je majka i vodi jednu veliku kompaniju.

Pitala sam je koja je tajna i onda mi je ona rekla da su delegiranje i pomoć ključni. Nekako mi je razgovor s njom udahnuo vjeru da je to ipak moguće. Tjedan dana nakon toga sam saznala da sam trudna. Tada sam s mamom odlučila da ćemo zatvoriti optiku koju je ona vodila i da će mi pomoći. Zaista, bez pomoći mame i supruga bilo bi nemoguće.

Kad je fokusirana na posao, ženu muči “mum guilt”, a kada je s djetetom, razmišlja o poslu. Osjećate li i vi takve probleme?

- Taj balans je vjerojatno nešto što nikad ne naučimo i nema čarobne formule. Kada sam s njom, onda joj se posvetim 100 posto; sve poruke, svi mailovi - sve će čekati. Možda ću morati raditi još dva sata nakon što je zaspala, ali znam da sam svaki tren s njom provela kvalitetno. Ali jako mi bude teško kada otputujem; nije to “mum guilt”, to je zato što mi nedostaje.

Putovanja su dio vašeg posla, ali čini mi se da u njima i uživate. Gdje ste sve bili? Uspijete li tada spojiti ugodno s korisnim ili već ludite od pomisli na aerodrom?

- Volim putovati, ali kada je riječ o privatnom putovanju, a toga bude jako malo. Iako i tada, zbog svih brojnih putovanja, kada pomislim da se moram spakirati, odmah postanem nervozna. Baš mi sada pišu prijatelji kako je lijepo da sam u Valenciji, a ja sam došla kasno navečer, prespavala, odradila ujutro sastanke, vidjela tradicionalni vatromet koji održavaju u ožujku i u 15 već bila na vlaku za Barcelonu.

U Barceloni sam bila na poslovnoj večeri, prespavala i ujutro lovila avion za Zagreb. Mislim da sam nedavno zbrajala - bila sam u preko 40 država. Država za koju nisam imala nikakva očekivanja, a ostavila je poseban dojam je Urugvaj, predivna priroda, divni ljudi, sve mi se svidjelo, ali za sada su na prvome mjestu Filipini.

Teško se isključiti

Koliko ta industrija dopušta odmora? Možete li se uopće isključiti i samo ostaviti posao na neko vrijeme? Kako uopće izgleda porodiljni?

- Mislim da je jako malo C-level pozicija koje dopuštaju potpuni odmor i isključenje, to možda jedino funkcionira u velikim korporacijama. Što se porodiljnog tiče; na prvi “call” sam se spojila pet dana nakon poroda, tako da nisam baš neki dobar primjer i ne bih to preporučila. Ali jednostavno sam bila u procesu neke transakcije i morala sam to dovršiti.

Sreća je bila što sam rodila taman prije korone pa je onda svijet ionako zapao u ludilo i sve je usporilo.

Diplomirali ste novinarstvo na FPZG-u i sanjali o karijeri istraživačke novinarke. Kojim spletom okolnosti ste završili u potpuno drugoj branši?

- U novinarstvo sam ušla nekako naivno, mislila sam da će to biti jako plemenit posao, da ću otkrivati istine ili možda snimati dokumentarce o životinjama. Ali vrlo brzo sam shvatila da je, nažalost, tog pravog novinarstva vrlo malo, ljudi vole žutilo i puno ga je.

Nije mi se iskreno sviđalo ni to što je jako puno tračanja u samim novinarskim krugovima, sve me to dosta umaralo i tražila sam izlaz. Zapravo sam već gledala da napravim prijavu za PR poziciju u UN-u, ali nije jednostavno upasti u UN pa sam gledala neke pozicije koje nitko ne želi, primjerice, odlazak u Afganistan.

Razmišljala sam da ću se, ako se dokažem, moći prebaciti u neku drugu državu. I onda sam igrom slučaja preko zajedničkog prijatelja upoznala Matu... Bilo mi je zanimljivo učiti o električnim vozilima. Mate mi je ponudio da se pridružim jer im je trebala ženska ruka koja bi sve organizirala. I tada sam si mislila pa zašto ne, nemam što izgubiti, a nisam imala ni pojima koliko će biti teško i kakvi nas sve izazovi očekuju.

Kako je bilo sudjelovati na samim počecima sada izrazito uspješne kompanije?

- Kada smo kretali, nismo znali koliko će uspješno i veliko na kraju sve biti. Bilo je puno uspona i padova. Vrlo turbolentno, zahtjevno i intenzivno. Puno sam učila kroz cijeli taj put. Ali najvažnija je lekcija bila da ako želim rasti s kompanijom, moram mijenjati sebe. Rad na sebi je najvažniji ključ za sve u životu - bolju karijeru, bolje odnose. Realno, jedino na sebe zaista možemo utjecati u životu.

---

---

Voli oldtajmere

Planirate li se u upustiti i u poduzetničke vode?

- Imam trenutno nekoliko projekata na kojima radim, ali ne bih otkrivala detalje. Mislim da moj poduzetnički duh nikad neće prestati, to je u obitelji; jedna baka imala je svoj frizerski salon, druga baka završila je fakultet u doba kad to baš i nije bilo popularno za žene, mama je imala svoju optiku... Ne mogu od toga pobjeći.

Je li istina da ste zapravo ljubiteljica, ali i vlasnica oldtajmera?

- Moj auto iz snova je Lamborghini Miura. Tako je bezvremenski, elegantan i predivan da bih ga najradije htjela imati izloženog u dnevnom boravku. Ali morat će malo pričekati s obzirom na cijenu. Vozim električnog Smarta jer je moj stari Mercedes 190 Avantgardo Rosso na popravku, ali volim taj stari Mercedes, baš ima dušu.

Na društvenim mrežama se vidi da volite boje, hranu, izlete... Jesu li to vaši ispušni ventili?

- Priroda je definitivno moj ispušni ventil, a baterije najbolje punim na suncu. Ako tome dodamo dobru hranu i čašu vina, onda je to dobitna kombinacija. Ja sam jedna od onih koja bih zbog dobrog restorana mogla potegnuti kilometrima daleko.

Napokon predah...<\/p>\n\n

\u00a0<\/p>","

I sada radi na nekoliko projekata
\n\u00a0<\/p>","

Napokon predah...

Ronald Goršić/Cropix ) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/03/31/24618715.jpg [title] =>

I sada radi na nekoliko projekata

Ronald Goršić/Cropix ) [3] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2023/03/31/24618717.jpg [title] =>

Bez podrške majke i supruga teško bi išlo

Ronald Goršić/Cropix ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}