U okolici ovoga grada naše Dalmatinske zagore odigran je prvi nogomet i sniman legendarni "Winnetou-Ölprinz", a njegovi mladići, u znak svoje ljubavi, djevojke su kitili grotuljama. Utemeljen je kod najpogodnijeg i najvažnijeg prijelaza preko rijeke Cetine, na raskrižju važnih prometnih pravaca prema antičkim gradovima Saloni, Naroni i Argentariji.
Na hrvatskom jugu, nedaleko od Splita, u carstvu voda, polja i kamena, nalazi se cetinski "grad mostova". Veličanstveni Trilj, smješten podno planine Kamešnice i uz rijeku Cetinu, oduševit će vas mističnim tvrđavama, antičkim ostacima i jedinstvenom gastronomijom.
Osim fascinantne povijesti i očaravajućih pejzaža, u ovoj destinaciji Lijepe naše možete uživati i u brojnim aktivnostima. Ljubitelje vodenih aktivnosti, ovisno o željenoj količini adrenalina, čeka izbor između raftinga, kajakinga i kanjoninga na rijeci Cetini. Ako vam je temperatura rijeke prehladna, tu su i jahanje konja, quadovi, airsoft te pješačenje ili planinarenje.
FIFA News 71
Službeno glasilo najviše svjetske nogometne organizacije, FIFA News, u svom 71. broju iz 1969. godine naslovnicu svog časopisa posvetilo je otkriću amatera arheologa Josipa Bepa Britvića uz naslov "Arheologija i nogomet".
U mjestu Gardun pokraj Trilja nogomet se igrao u krugu rimskih vojnika i sinova uglednika, ali igra je originalno bila ilirska te su je Delmati igrali davno prije dolaska rimske vojske. To potvrđuje i činjenica da nigdje drugo na prostoru Rimskog Carstva nije pronađen nikakav uzorak ili lik povezan s ovom igrom.
Na nalazištu Tilurium, na lokalitetu Gardun, pronađen je nadgrobni spomenik sedmogodišnjeg rimskog dječaka Gaja Laberija koji u ruci drži kuglu ukrašenu mrežasto povezanim šesterokutima, simbol prave kožnate lopte. Isti datira iz 2. stoljeća i smatra se čvrstim dokazom da se prvi nogomet u Europi igrao baš u Cetinskoj krajini, a danas je spomenik uzidan u pročelje kuće u Vrličkoj ulici u Sinju.
Triljska grotulja
Tradicionalan nakit ovog prostora sastojao se od ogrlice, tri para naušnica s grozdolikim privjescima različitih dimenzija, jednog para kuglastih dugmeta i prstena s krunom ukrašenog staklenom pastom. Nakit je bio ukrašen geometrijskim motivima izrađenim u tehnici filigrana i granulacije.
Po uzoru na zlatnu triljsku ogrlicu, koja se sastoji od 20 jagoda i četiri manje perle, nastala je triljska grotulja. Ovaj kraj bio je jako siromašan i mladići nisu mogli odabranicama kupovati zlatnu ogrlicu pa su ih za blagdan svetog Mihovila darivali, odnosno zaručivali, grotuljom koja izgledom jako podsjeća na zlatnu triljsku ogrlicu.
Riječ je o nizu oraha povezanih u ogrlicu, čija duljina varira od veličine ogrlice do onih koje sežu do tla, pa se uspjeh pojedinih djevojaka određivao po broju i veličini grotulja koje bi dobile na derneku. Prihvaćanjem grotulje djevojke su prihvaćale i mladićevu ljubav.
Novo ruho Starog mosta
Trilj je poznat po velikom broju mostova koji spajaju obale rijeke Cetine i zbog kojih je dobio nadimak "Grad mostova". Ako se nađete u Trilju, obavezno morate proći preko Starog visećeg mosta, čiju je izgradnju 1878. odobrio car Franjo Josip I.
Izgradnja ovog mosta počela je 1878. godine, a otvoren je 29. rujna 1880. godine, na blagdan sv. Mihovila, zaštitnika grada Trilja. Most je prvotno bio željezni, a njegova demontaža započela je gradnjom novog betonskog mosta 1934. godine te je sasvim uklonjen 1942. godine.
Više od 100 godina nakon otvaranje prve verzije, u rujnu 2017. godine otvoren je novoizgrađeni Stari viseći most. Za razliku od prve gvozdene verzije, novi most je osvjetljenjem dobio novo ruho i s vremenom postao prava turistička atrakcija.
Grabske mlinice
U Trilju se nalazi izvor Graba, rječice duge svega dva kilometra. Zbog iznimnih estetskih vrijednosti prirodne i etnološke baštine, izvor i gornji dio toka s glasovitim mlinicama zaštićeni su kao značajan krajobraz. Riječni tok se ubrzo nakon izvora račva i formira jezerca, a krasi ga i bogata herpetofauna.
Uz izvor rijeke, u čistoj i netaknutoj prirodi, nastao je sklop starih mlinica, koje su se gradile od 17. pa sve do 19. stoljeća. Neke od njih još su i danas u funkciji i u trenutku će vas vratiti 600 godina unatrag, kada se ovdje mljelo bez prestanka.
Ima ih pet, Ćosića, Bugarinova, Ursića i dvije najstarije u vlasništvu Samardžića, a sve su izgrađene od kamena, klesanog živca i lokalnog modrulja. Samardžića mlinica i danas je u funkciji i ondje se stalno u mlinske koševe sipa žito, pazi na zvukove mlinskoga kamena, puni se brašno u vreće, a pune vreće, neke teške i više od 50 kilograma, na rukama se nose u skladišni prostor. Neosporno je kako je kruh od brašna iz vodenice puno ljepši i ukusniji od onog iz električnih mlinova.
Uzvik ‘oj‘ pod UNESCO-om
Ojkavica je ime dobila po karakterističnom uzviku "oj", a od 2010. godine prepoznata je i od UNESCO-a te je uvrštena na popis ugrožene svjetske baštine. Izvode je muški ili ženski pjevači koristeći različite tehnike potresanja glasa posebnim načinom pjevanja "iz grla", a pjesma traje koliko i dah glavnog pjevača.
Pučke stihove od zaborava čuvaju nove generacije, a ljubav prema zvukovima stare ojkavice prenose im lokalni entuzijasti. Zahvaljujući njima, ojkavicu, gangu i reru možete čuti i na glazbenim festivalima u zemlji i inozemstvu.
Ganga je dio stoljetnoga glazbenog izričaja imotskog i vrgoračkog kraja, dok je za Cetinsku krajinu karakteristična rera, odnosno dvoglasno grleno pjevanje. Rera se izvodi punim glasom, tako da jedan pjevač vodi pjesmu, dok ga drugi prate ili reraju.
Stihovi pokrivaju različite teme te nerijetko opisuju svakodnevne pojave, poput trzavica između susjednih sela, karaktera i običaja, ismijavaju ljudske mane i slabosti, često i posebno izabranim rječnikom. U kratku rimu, najčešće dvostih, stane tako neobična minijatura jasne poruke, bila ona upućena dragome, dragoj, svekrvi, Gospi Sinjskoj ili svecima. U svakom slučaju, rera je začinjavala i uveseljavala svaki dernek, druženje ili silo i ašikovanje.
Uz pratnju rere, gange, ojkavice ili dipli ponekad se izvodi nijemo kolo, a izvedba kola u Dalmatinskoj zagori specifična je u odnosu na širi prostor. Naime, kao što samo ime kaže, nijemo kolo se u našoj Zagori izvodi gotovo isključivo bez ikakve glazbene pratnje. Pleše se u kolu ili češće u parovima koji se kreću kružno ili slobodno po plesnom prostoru, a UNESCO ga je 2011. godine uvrstio na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Gastronomski užitak
Nakon cjelodnevnog razgledavanja i adrenalinskih aktivnosti sigurno ćete i ogladnjeti. Osim klasične dalmatinske spize, u Trilju možete probati i neke posebne specijalitete. Nemojte da vas na jelovniku iznenade jela poput žaba na brudet, cetinskih raka i kokošjeg svatovskog rižota.
Tamo se ljubomorno čuvaju i recepti za deserte kao što su triljska torta, poznatija kao padišpanj, i kolač od žmara. Ako vam izraz žmar nije poznat, poštedjet ćemo vas pretraživanja interneta i otkriti da je to sinonim za čvarke. Ovaj neobični desert sadrži čak 40 dekagrama mljevenih žmara i definitivno zaslužuje da mu date šansu.
Naravno, u Dalmaciji ništa ne može proći bez dobre čašice vina. Vinogradarstvo su na ovo području proširili rimski vojnici, a glavna vinogradarska područja nalaze se na obroncima Strmendoca i Čaporica. U triljskom kraju prevladavaju uglavnom crne sorte pa nakon uspješnog obilaska destinacije možete nazdraviti ninčušom, glavinkom, plavinom ili babićem.
