I to nije sve, poznati poljski esperantist Georgo Handzlik prošle je godine objavio antologiju originalnih esperantskih aforizama “Verdeskaj Pensoj” (“Zelenkaste misli”) u koju je uvrstio čak 29 Matkovićevih aforizama.

Oni su prethodno objavljeni u barba Dinkovoj knjizi “333 Cerbaj Impulsoj” iz 2001. godine, za koju je dobio prestižnu nagradu u Kini, iako se on i ranije istaknuo pisanjem u toj književnoj formi za “Pomet” u “Slobodnoj Dalmaciji”, za Radio Split i druge medije.

Krenulo od postolara

- Naravno da sam počašćen dobivenim priznanjem, ali jednako sam tako zadovoljan što su moji aforizmi uvršteni u Handzlikovu knjigu, zajedno s još 55 autora. On ih je s pravom nazvao “Zelenkaste misli” jer je “zelena zvijezda” zapravo simbol nas esperantista. No, sada kada sam proživio puno toga, mogu reći da sam esperanto naučio poprilično rano i samostalno, a upravo taj jezik mi je puno pomogao da proširim svoje znanje i obogatim životno iskustvo, pa ću stoga sve do smrti zasigurno ostati vjeran Zamenhofovoj humanoj ideji – kazao je šjor Dinko, uz pojašnjenje kako je on studirao i dugi niz godina predavao engleski u školama, a i dandanas bolje govori i piše na esperantu, pa bi stoga rado i besplatno tom jeziku podučio sve koji su zainteresirani.

A jezik L.L. Zamenhofa u hvarskoj Maloj Veneciji je prije čak osam desetljeća usvojila jedna grupa postolara, među kojima se posebno istaknuo Toma Havana i ostao mu vjeran do kraja života.

Za barba Dinka slobodno možemo reći da je njegov pravi nasljednik, jer se on već 64 godine druži s esperantom i sudjelovao je na brojnim međunarodnim seminarima i kongresima Svjetske esperantske organizacije (Zagreb, Göteborg, Peking, Firenca i Roterdam).

Zato su mu svi poželjeli dobro zdravlje i sreću kako bi nadolazeće 2010. mogao otputovati i na svjetski kongres u Havanu.

mirko crnčević / epeha