Mozaik Život

NJENE BOJE

'Na splitskoj psihijatriji bilo je šokantno, strašni slučajevi i uvjeti...': traumu nakon noćnih smjena Ivona je pretvorila u kreaciju i napravila totalni životni zaokret

NJENE BOJE

Zamislite da imate siguran posao, redovita primanja, sigurnost. I hobi koji vas ispunjava u tolikoj mjeri da zbog njega odlučite napustiti svoju oazu sigurnosti i prepustiti se neizvjesnoj budućnosti.

Kaštelanka Ivona Maglica (24) upravo je to odlučila napraviti, i to zbog slikarstva, strasti kojoj se odlučila potpuno posvetiti.

Po struci medicinska sestra, u životopis je upisala 2,5 godina staža na Psihijatrijskom odjelu KBC-a Split, a pola godine bila je i dio tima splitskog Doma zdravlja. Sve dok se u njoj nešto nije prelomilo...

Ivonina odluka nikoga iz njezine bliže okoline nije iznenadila; svi znaju da bi, nakon završetka smjene u bolnici, čim bi došla kući počela slikati. Dobar dio svoje prve plaće uložila je u slikarsku opremu.

- Posao medicinske sestre bio je veliki izazov. U teoriji je to sve divno i krasno, ali kad se suočite s realnošću shvatite koliko je taj posao opterećujući. Kod nas jedna sestra radi za tri osobe, plaće su i sa svim dodacima minimalne.

- Organizacija posla nije ni blizu standardima Europske unije. Naravno da će ljudi biti nezadovoljni. Najbolja riječ kojom bih opisala dvije i pol godine na Psihijatrijskom odjelu je - šokantno.

Toliki obujam posla, plus teški slučajevi, za jednu mladu curu bili su baš veliki teret, teško breme…, priča Ivona, zahvaljujući divnim kolegama kojisu joj uljepšali te dane.

Svojevrsni bijeg od stvarnosti tražila je u slikarstvu, i to obično nakon što bi završila noćnu smjenu.

Boje i emocije

Malo bi kod kuće odspavala, potom bi uzela kist u ruke i utonula u jedan ljepši svijet u kojemu sve pršti od boja i emocija.

Upravo su takvi motivi njezinih slika; na njima je mladi zaljubljeni par kako na splitskim Benama sjedi na mulu dok sunce polako zalazi, potočić na cvjetnoj livadi u sumrak...

Inspiraciju pronalazi u impresionizmu; najveći su joj slikarski uzori Leonid Afremov, Claude Monet, Camille Pissaro, Stojan Aralica... Cilj joj je da razvije svoj jedinstveni i prepoznatljivi stil.

- Nakon smjene u bolnici slikanje me opuštalo, a razvijanje kreativnosti ulijevalo mi je potpuni mir. Voljela bih kad bi se moja ljubav prema slikarstvu s vremenom razvila u posao.

Dok sam radila u bolnici čak sam dobila ponudu da radim u jednom ateljeu, dajem poduke turistima i domaćima, ali tada još nisam bila spremna. Možda i zato što sam se znala čuti kako od toga “nema kruha ni koristi”, “što će ti to”... Sada joj je slikanje postalo istinski životni poziv kojim se želi baviti.

Razmišljam o Akademiji

- Razmišljam i o upisu na Akademiju. Kao mlada samouka umjetnica imam strahove oko slikarske budućnosti, ali radim ono što volim, pratim svoje snove i vjerujem da će ljudi prepoznati moj talent. Prodala sam već na desetke slika. Kupci su - zasad - uglavnom prijatelji i poznanici...

Stvara akrilnom tehnikom jer akril za razliku od ulja ne ispušta štetne plinove kao hlapljivi terpentin, a dugotrajan je i jednake kvalitete. Zahvaljujući društvenim mrežama, Ivonin rad brzo se našao na dobrom glasu; ljudi je sve više zovu da naslika rodni krajolik, voljenu osobu...

Lani u ožujku imala je u Klubu mladih svoju prvu samostalnu izložbu, a u Klubu Zona u splitskom Varošu traje Ivonina druga samostalna izložba koja će biti otvorena do 23. studenog.

Naslovnica Život