Mozaik Život

'ČAK SE I NAJISKUSNIJI POSKLIZNU...'

Ako ste se ikada pitali kako nastaju pitanja za 'Milijunaša', evo odgovora: 'Sastavljanje pitanja najteži je posao u cijeloj industriji kvizova, a ono milijunsko ne treba nužno biti najteže u nizu'

'ČAK SE I NAJISKUSNIJI POSKLIZNU...'

Iako je natjecateljica Gorana Tuškan u prošloj emisiji kviza "Tko želi biti milijunaš?" osvojila simpatije publike, kako u studiju tako i pred ekranima, umjesto osvojenih 32.000 kuna, što je bio idući bodovni prag, kući je otišla samo s tisućicom.

Prijelomno je bilo pitanje je li Dugoj Resi, Ogulinu, Otočcu ili pak Petrinji internetski slogan “Dom u srcu Hrvatske”, a njezina hrabra odluka da ne uzme već osvojenih 16.000 kuna i okuša sreću s Otočcem umjesto s Ogulinom, stajala ju je nastavka natjecanja. Tako se još jednom pokazalo da je sreća, uz kvalitetu općeg znanja, također presudan faktor, piše Jutarnji list.

Kockarsko vaganje

A da bi se gledatelji i publika u studiju odlično zabavljali i testirali vlastito znanje dok se natjecatelj znoji i razmišlja o odgovoru te kockarski važe hoće li se upustiti u nastavak igre, jedan uigrani tim mora itekako dobro osmisliti pitanja i dobro se pomučiti da bi kviz bio kvalitetan i gledan. Trenutno je za Milijunaša angažirano šest autora pitanja, otkriva urednik kviza Igor Grković.

Više je društvenjaka i humanista poput profesora hrvatskog jezika i književnosti, komparatista, sociologa, filozofa, anglista… Tijekom godina se zagrebački Filozofski fakultet, kaže Grković, pokazao kao rasadnik najkompletnijih autora pitanja za kvizove, a "boje" prirodnjaka zastupa mladi doktor matematike i profesor na PMF-u. A iza svakog uspješnog kviza stoji dobar sastavljač pitanja.

- Sastavljanje pitanja najteži je posao u cijeloj industriji kvizova. Čak i u krugovima kvizaša, više se cijeni onaj tko sastavi dobra, zanimljiva i duhovita pitanja od samih znalaca, onih koji znaju, primjerice, nabrojiti sve glavne gradove svijeta. A na toliku količinu pitanja koje moraju sastaviti za ‘Milijunaša’, neizbježni su i podbačaji te manje zanimljiva i dvojbena pitanja. I u sportu se dogodi da sudac pogriješi, a i kviz je samo igra - objašnjava poznati kvizaš i redatelj Mario Kovač.

U samim počecima i na HRT-u se ponekad znala potkrasti sitna pogreška u odgovorima, no danas je to svedeno na minimum.

Nepreciznosti

- Pogreške idu uz svaki posao. Trudimo se sitne nepreciznosti svesti na najmanju moguću mjeru. Čini mi se da smo nekoliko posljednjih godina dosta bezgrešni jer smo uspostavili relativno siguran sustav dodatnog provjeravanja. Nerijetko smo precizniji i od samih leksikografa - naglašava Grković.

Kad se govori o težini pitanja, i to je vrlo subjektivna stvar, a iznimka nije ni milijunsko pitanje.

- Milijunsko pitanje ne treba nužno biti najteže u nizu, ali mora biti zanimljivo, dokučivo. Natjecatelj mora steći dojam da je na njega moguće odgovoriti. Tu je važnija igra ‘mentalne snage’ i pomicanja granica jer je ulog velik - objašnjava Grković.

Čak i oni najiskusniji ponekad se poskliznu na naoko banalnim pitanjima.

- Ja sam solidan kvizaš s prilično širokim znanjem, a jednom sam pao na pitanju koliko kokoš sjedi na jajetu, što je moja baka znala iz prve - 21 dan. Nekome je nešto teško, a drugom banalno. I jaki kvizaši imaju svoje slabe točke, što je kod mene, primjerice, biologija. Kod nas ima jedna poslovica: ‘Najteže pitanje je ono na koje ne znaš odgovor’. A kad je "Milijunaš" posrijedi, za sva pitanja iznad 8000 kuna sreća je bitan faktor - tvrdi Kovač.

Bitna je mjera

Znanje se kod sastavljanja pitanja crpi, navodi urednik Grković, iz svih dostupnih službenih enciklopedijskih izvora, ali i iz raznih tiskanih izdanja, iz dokumentaraca, internetskih podcasta. Potrebno je mnogo čitati, produbljivati stečeno znanje i biti u toku s aktualnostima, a autorska ekipa HRT-a dosad je od početka emitiranja kvizova sastavila gotovo milijun pitanja.

Primjerice, za memorijal Mirka Miočića, koji je baš ovih dana počeo, pitanja se pripremaju godinu dana, odnosno čim jedan završi, već se pripremaju za drugi.

- Idealan set pitanja ima podjednaku mjeru kanonskog, općeg znanja, aktualnog znanja tipa jučer, danas, sutra i specifičnog, koje je na rubu znanja, tipa anegdote. Kad se radi TV kviz, najteže je naći mjeru. Ako su pitanja prelagana i publika sve zna, reći će da je to amerikanizacija, a ako su preteška, misle da se pravite pametni i odnosite se prema njima kao budalama. Tko pogodi omjer, dobiva glavnu nagradu - gledanost i prosječnog gledatelja - smatra Kovač.

Dosad je, za potrebe televizije od 1997. i početaka "Upitnika", napravljeno bezbroj pitanja za kvizove, a brojka se gotovo pa bliži milijun.

- Napraviti dobar omjer kad je u pitanju težina pitanja, stvar je dugogodišnjeg iskustva. Možda je najvažnije da isključivo jedna osoba u timu, najčešće urednik za pitanja, određuje težinske kategorije i onda se u dogovoru s urednikom napravi finalna ‘fina obrada’ - priča Igor Grković, koji nakon više od dva desetljeća kvizaškog iskustva misli da bi bez džokera stigao do drugog praga u "Milijunašu".

A u sjećanje su mu se usjekla i neka posebno zanimljiva pitanja.

Teorija zavjere

- Mnogo je rasprave bilo o težini pitanja o motu 4. brigade ‘In hoc signo vinces’. Dok je gledateljima iz kontinentalne Hrvatske bilo relativno nepoznato, ekipi iz Dalmacije bilo je lagano. Volim pitanja o kojima se poslije emisije raspravlja. Izdvojio bih možda pitanje iz ‘Potjere’: U kojoj je pjesmi Prljavaca Jasenko Houra bio prisiljen da razmišlja? To pitanje je savršena kvizovska minijatura - prisjeća se Grković.

A koliko su kvizovi u Hrvata popularni, govori i činjenica da poznate kvizaše, tvrdi Kovač, nerijetko zaustavljaju prolaznici na ulici, a s vremenom Hrvatska postaje zemlja znanja.

- U državi teorija zavjere u kvizove se vjeruje i ljudi ih vole. Pratim medijsku scenu i nisam zadovoljan svim segmentima programa HRT-a, ali po pitanju kvizova i zabavnog dijela smo vrh europske ponude. U regiji ljudi govore da gledaju naše "Potjeru" i "Milijunaša" - zaključio je Kovač, piše Jutarnji list.

Naslovnica Život