Mozaik Život

TISUĆU KM 'NA RUKE'

Pažnja, slovenski tenkist vesla na SUP-u preko Jadrana do Pirana! Bura ga je skrenula kod Šibenika, otkrivamo što je vojnika nagnalo na ovu pustolovinu

TISUĆU KM 'NA RUKE'

- Vi Hrvati ste špicaaa... A ja sam veliki ljubitelj Jadrana. Imate jedno od najljepših mora, kao ljudi ste nevjerojatno ljubazni, tako da sam kod vas na moru skoro svake godine. Samo što sam sad malo uranio prije sezone – uz smiješak nam govori 26-godišnji slovenski vojnik Gorjan Nejc, pravi adrenalinski ovisnik iz Nove Gorice, spreman na izazove poput prelaženja gotovo 1000 kilometara duge obalne rute od Dubrovnika do Pirana, veslajući na SUP-u (skr. za Stand up Paddling).

Gorjan upravo sada, potpuno ogoljen u srazu s morem, baratajući samo veslom i daskom, prevaljuje put koji spaja dvije jadranske točke – slovensku i hrvatsku, kako bi samome sebi postavio nove granice psihičke i fizičke izdržljivosti, ali i simbolički povezao susjedne države, koje se spore upravo oko morske granice.

Omogućiti im ljetovanje

- Ovo putovanje za mene znači i izazov i poziv na dobročinstvo, te udruživanje i buđenje svijesti. Sve mi to puno znači, ne bih se s njega vratio jači i ponosniji da istodobno nisam učinio nešto dobro. Zato ovo nije samo osobni projekt, jer ima i dobrotvornu svrhu.

Tijekom putovanja, u suradnji s Crvenim križem Slovenije, u akciji "Peljimo jih na morje" skupljam humanitarne priloge za socijalno ugroženu i bolesnu djecu.

Prikupljenim sredstvima omogućit će im se aktivni odmor, gdje će moći učiti plivanje i SUP-anje, uz ostale društvene aktivnosti. Ovim projektom ujedno želim povezati Slovence i Hrvate, kako bih dokazao da dobročinstvo ne poznaje granice – priča nam mladi tenkist u slovenskoj vojsci, kojega smo uhvatili na trećini puta, u šibenskom kampu “Solaris”, u iščekivanju opadanja bure i nastavku izazovnog putovanja prema sjeveru Jadrana.

Na neobičnu se i zahtjevnu morsku putešestviju uputio u nedjelju 28. travnja iz Dubrovnika, a zbog bure je "zapeo" nakon 280 kilometara u Šibeniku. Dok čitate ove retke, Gorjan zasigurno već vesla prema sljedećoj postaji – Biogradu na Moru.

- Dnevno prelazim između 30 i 50 kilometara, ovisno koliko mi dopušta vrijeme. Oprema, prateći tim, noćenja i obroci na ovom putu za mene predstavljaju veliki financijski teret, pa sam se za pomoć obratio sponzorima. Spavam u kamperu, a od 11. svibnja pa do kraja putovanja spavat ću na jedrilici, jer će me do Pirana pratiti prijatelji koji će unajmiti brod u Poreču.

U realizaciji ovog podviga pomaže mi približno tridesetak ljudi. Obitelj, prijatelji, sponzori... I Hrvati na koje nailazim na putu... Ljudi koje susrećem 'supajući' jako su prijateljski nastrojeni. Kad im kažem otkud dokud veslam, počnu mi nuditi hranu, piće, smještaj...

Veliki respekt vsem tem ljudem – vedro će Gorjan na mješavini slovenskog i hrvatskog jezika. Ispričava se što ne govori najbolje hrvatski, ali ga, veli, odlično razumije.

Neplaćeni dopust

Otkriva da je najprije mislio veslajući obići i svaku od uvala duž jadranske obale i tako prijeći 1400 kilometara, ali budući da je ograničen vremenom, odlučio je skratiti rutu na nekih 1000 kilometara.

- Za ovaj pothvat uzeo sam mjesec dana neplaćenog dopusta. Šefovi su vrlo dobro upoznati s mojim dosadašnjim podvizima, pa su me jako ohrabrivali i izlazili mi u susret. Neki od njih bili su skiperi, pa su mi dali puno dobrih savjeta tipa gdje me vrebaju opasnosti s morskim strujama i vjetrom, kuda se kretati na moru, kamo ići, itd. - govori srdačni mladić iz Slovenije, duhom ponajprije sportaš, koji čeličnu volju i iznimnu disciplinu ima zahvaliti vojsci. Uz to, on je i umjetnička duša, koja u slobodno vrijeme obožava crtati portrete i svirati trubu u mjesnom orkestru.

Zaljubljenik u more i planine za svoj se, do sada najveći sportski podvig, pripremao od siječnja – dvaput tjedno je prakticirao crossfit, dva dana veslao po četrdesetak kilometara na SUP-u, jednom tjedno trčao između 10 i 20 kilometara, te jedan dan odrađivao trening za stabilizaciju s osobnim trenerom. U tjednu je jedan dan bio rezerviran isključivo za strogi odmor.

Mentalno jak, a fizički izdržljiv, Gorjan sada s lakoćom veslajući prevaljuje jadranske kilometre. Hvatanje ukoštac s izazovnim pothvatima nije mu strano – još je 2014. iz svojega sela Vogrsko u blizini Nove Gorice pješačio do Triglava i natrag, godinu kasnije iz Goričkog u Piran, a 2016., hodajući uz državnu granicu, ukrug obišao Sloveniju.

Htio sam humanu notu

Kad je 2017. kupio SUP i počeo aktivno "supati", pomislio je da bi mogao nešto lijepo napraviti i sa SUP-om. Tako je pala odluka o "supanju" od Dubrovnika do Pirana...

- Htio sam da cijela priča ima i jednu lijepu, humanu notu. Nisam htio da to bude samo podvig koji ima veze s mojim afinitetima prema ekstremima, pa sam se prije putovanja povezao sa slovenskim Crvenim križem i sada prikupljamo novac za socijalno ugroženu i bolesnu djecu koju ćemo odvesti na more.

Tamo ćemo ih naučiti plivati, "supati", možda i pisati i čitati. Bit će veselo... Moram reći i da će me u Rijeci, a bit ću tamo oko 20. svibnja, dočekati članovi tamošnjeg Crvenog križa. Ako se ne varam, Riječani su zbratimljeni s Crvenim križem iz Nove Gorice – apostrofira Gorjan Nejc.

 

Ni umora, ni žuljeva

- Nisam toliko umoran, jer jednom tjedno uzimam stanku i idem u razgledavanje gradova na obali. Obišao sam Dubrovnik, Trogir, Split...

Kad vrijeme ne dopušta veslanje, odmaram se i razgledavam. Ništa me ne boli, čak nemam ni žuljeve, jer imam rukavice – spremno će Gorjan.

 

Naslovnica Život