Mozaik Život

Pod dojmom nastupa

'Krenuli smo s Oliverom, Sinatrom... rasplesali smo generale u sjedištu NATO-a!': u Lori smo se susreli s jazz-orkestrom Hrvatske vojske, među njih dvadesetak, u oko nam je upala jedna jedina dama

Pod dojmom nastupa

Već pri ulasku u hol Doma Hrvatske vojske u Lori, među nekolicinom ljudi najupečatljiviji je bio gospodin u prolazu, ispeglan i uštirkan od glave do pete, u bijeloj košulji, hlače na crtu... sve besprijekorno. Tako može izgledati samo jedan klasični "jazzer", rekoh u sebi. I tako je i bilo. Upitah ga je li on član orkestra, i bio je. Odveo me odmah u prostor u kojem su glazbenici gotovo dva sata prije nastupa već u svečanim časničkim odorama lagano uvježbavali za večernji nastup.

Jazz-orkestar Hrvatske vojske, tako se, naime, službeno zovu glazbenici koje smo već neko vrijeme željeli upoznati, a njihov dolazak u Split bio je za to najbolja prilika. Došli su svirati uzvanicima Jadranske vojne i zrakoplovne izložbe i konferencije ASDA, a kad smo dirigenta Davora Dropuljića nakratko izvukli s probe, prvo što se nametnulo bilo je pitanje repertoara za biranu publiku.

– Nastupamo u dobitnoj kombinaciji – nasmijao se Davor Dropuljić.

– S nama su Adalbert Turner Juci iz kazališta "Komedija" i Matija Cvek. To je kombinacija iskusne generacije i jednog mladog, vrlo perspektivnog pjevača. To znači da ćemo svirati Franka Sinatru, Michaela Bublea... za što je najbolji Juci, ali i domaću zabavnu glazbu, Olivera, Parnog valjka i druge. Osim američkog swinga i jazz-standarda, imamo našu domaću glazbu, nešto u starim aranžmanima Nikice Kalogjere, Stipice Kalogjere, Igora Savina, Miljenka Prohaske, te nešto novijih aranžmana kolege Zvonimira Bajevića, našeg vanjskog suradnika i prijatelja.

I dok razgovaramo, iz susjedne prostorije "viču" saksofoni, trube... pa zajedno s ostalim instrumentima stvaraju glazbu koja je ispunila cijelu zgradu, u onom najboljem ritmu koji čovjeka zove na ples kao u dobrim starim hollywoodskim filmovima. No, vratimo se orkestru.

Jazz-orkestar Oružanih snaga HV-a u ovom sastavu djeluje pet godina, ali počeci sežu u sredinu devedesetih kad je Miljenko Prohaska vodio "big band" sastavljen od vanjskih suradnika glazbenika Big banda HRT-a i djelatnika Orkestra HV-a.

– Od vanjskih suradnika bili su tu Saša Nestorović, Matija Dedić, Arsen Ereš, Ante Dropuljić, Ladislav Fidri, Davor Križić i drugi, te djelatnici Orkestra Hrvatske vojske – kazuje Davor Dropuljić, te nastavlja kako je takav sastav teško bilo okupiti i "održavati" zbog velikog angažmana vanjskih suradnika. Trebalo se drukčije postaviti kako bi orkestar imao svoj kontinuitet i mogao normalno raditi. Sada orkestar čine isključivo djelatnici Orkestra HV-a, veli Dropuljić, i naglašava:

– Sada su tu samo časnici, dočasnici, vojni specijalisti, a svi akademski obrazovani glazbenici.

A ima i jedna dama među njih dvadesetak. Odmah nam je upala u oko, a doznajemo da je riječ o satnici Manueli Bradić, inače flautistici.

Dropuljić se orkestru pridružio 1992. godine. Došao je, kaže, kao civil, tek završio srednju školu, počeo je Domovinski rat te se prijavio kao glazbenik u Orkestar HV-a koji je tada bio u formiranju.

Prvenstvena uloga orkestra je sviranje na protokolima za potrebe Vlade RH, Ureda predsjednice RH te sviranje na svim važnim državnim i vojnim svečanostima.

– Ovo je klasična postava "big banda" s pet saksofona i flauta, pet truba i ritam-sekcija – govori naš trubač i dirigent te otkriva da je veliki zaljubljenik u jazz. Privatno sluša jazz iz svog, trubačkog faha – trubače Wyntona Marsalisa, Artura Sandovala, Chrisa Bottija. Više voli swing iz tridesetih i četrdesetih. A i mi. A može se reći i njihova publika.

– Punimo dvorane gdje god dođemo zato što smo zabavni i šarmantni. A i repertoar nam je takav da može zadovoljiti sve ukuse, otprilike malo swinga, malo popularne strane pop i rock pjesme, malo domaće zabavne glazbe – kaže.

Imaju, veli Dropuljić, konkurenciju u Jazz-orkestru HRT-a, jer to su jedina dva profesionalna jazz-ansambla u Hrvatskoj, ali svatko ima svoju publiku.

– Jazz-orkestar HRT-a ipak je posvećen jedino toj vrsti glazbe i to zaista rade fantastično, maestralno, za razliku od nas koji sviramo i jazz, i protokole, i klasičnu glazbu u okviru Orkestra HV-a, tako da se mi ne možemo posvetiti sviranju samo jednoga glazbenog stila, nego sviramo po potrebi.

Jazz-orkestar HV-a stalno je na putu i osvaja svojim nastupima po cijelog Hrvatskoj. Obožavaju ih u Osijeku, Županji, Petrinji... Osvojili su i Split jednim jedinim nastupom u listopadu 2018. godine. Ovaj drugi se ne računa, nije javan, a dok mi razgovaramo, sve pripreme za nastup pred sudionicima ASDA-e privode se kraju. Ali imamo još toliko vremena da doznamo kakvi su bili dojmovi nakon njihova nastupa u Bruxellesu, na desetu obljetnicu ulaska Hrvatske u NATO, koji se održao prije nekoliko dana.

– Bio nam je to prvi nastup izvan Hrvatske i bilo nam je vrlo drago. Svirali smo u onom golemom holu – 'Agori', u glavnoj NATO-ovoj zgradi, za našu delegaciju te mnogobrojne strane delegacije. Mislili su valjda da ćemo svirati koračnice, ali kad smo krenuli s Glennom Millerom, pale su sve barijere. S nama je bio i Matija Cvek te smo još svirali i Olivera, Sinatru, Toma Jonesa... Bilo je sjajno.

U proteklih pet godina učinili su puno. Snimili su svoj prvi CD upravo s koncerta u "Lisinskom" 2017. godine.

– Vrlo sam ponosan na naše nastupe i pune dvorane, jer dvije smo godine svirali u rasprodanom "Lisinskom", a to nije mala stvar. To su jedini naši koncerti gdje se naplaćuju ulaznice, ali simbolično i samo u humanitarne svrhe. U 2017. godini smo imali takav koncert za "Europa Donnu", a 2018. godine za Zakladu "Ana Rukavina". Od sada sve humanitarne koncerte radimo za našu Zakladu vojne solidarnosti, za djelatnike ili članove njihove uže obitelji kojima je potrebna pomoć, koji su teško bolesni, za članove obitelji poginulih i umrlih zaposlenika.

Prošli smo dug put, a već nakon naših prvih nekoliko nastupa ljudi su odlazili nasmijani s koncerta i, što je najbolje, vraćaju nam se te povedu sa sobom još barem četiri-pet prijatelja.

Na koncu ne možemo ne upitati kad ćemo ih slušati i gledati ponovno u Splitu.

– Kad nas pozovu – kaže Davor Dropuljić.

E, pa zovemo ih i čekamo.

Ekipa koja jamči dobar koncert

Davor Dropuljić – dirigent/voditelj, Andrej Henigman – bariton sax, Oliver Ereš – tenor sax, Vanja Ileković – tenor sax, Ozren Žnidarić – alt sax, Manuel Bradić – flauta, Dalibor Kasunić – trombon, Vinko Šincek – trombon, Mario Hegedić – trombon, Andrija Petej – bass trombon, Saša Šekoranja – truba, Tomislav Kreš – truba, Franjo Vinković – truba, Andrej Jakuš – truba, Dinko Đuroković – truba, Dubravko Sulik – gitara, Danijel Kivač – bass gitara, Tihomir Vondra – bubanj,
Dario Jembrek – piano/ton-majstor

Sve je stvar ukusa, pa tako i jazz

Jazz je stvar ukusa, kaže Dropuljić i objašnjava svoj pogled na moderni jazz.
– Svako glazbeno razdoblje ima svoje karakteristike. Netko voli klasičnu glazbu, netko pop i rock, netko sluša samo domaću glazbu. Sve je stvar ukusa, a poznato je da se o ukusima ne raspravlja. Svatko ima svoj odabir. Meni je osobno Matija Dedić savršen, apsolutni genijalac. Svirao je s nama u "Lisinskom" 2017. godine. To je vrh! I ne samo on, nego i trubač Davor Križić, saksofonisti Saša Nestorović, Miro Kadoić, pijanist Joe Kaplowitz, pjevačica Lela Kaplowitz, Tamara Obrovac i mnogi drugi.

 

Naslovnica Život