Mozaik Život

isto se snašao

Latvijski prvak baleta na peškariji: 'Kupio sam ribu misleći da je murina. A, onda su mi rekli kako je to bio mali morski pas. Ali što je bio dobar na gradelama'

isto se snašao

Boravim u kući svoje prijateljice, u centru grada, u samoj povijesti. Predivno mi je. I svaki dan sam na vašoj peškariji i na pazaru. To je za mene obilje, orkestar - otkriva umjetniik

Bila bi skroz dobra baza da Ajvar, kako se izgovara ime Aivarsa Leimanisa, glasovitog latvijskog baletnog prvaka i umjetničkog ravnatelja Baleta latvijske nacionalne opere, ne voli ajvar. Ali trik-pitanje ga je nasmijalo, ma ne da ga voli, ne da ga kod nas jede, nego i zna od čega se pravi, s čime se slaže.

Pa evo blitva, recimo, on zna da je mi jedemo s krumpirima, ali Aivars joj dodaje i kuhanu mrkvu, i svaki od sastojaka posebno kuha. Voli da se namirnice onda savršeno dopune u harmoniji, svaka sa svojom preciznom igrom okusa.
I u pripravi jela, isto kao i u koreografiranju, traži točnost, pedanciju, preciznost, disciplinu.

Uspoređuje nam to s njegovim poslom nekadašnjeg baletana. Danas svjetskog znalca koji upravo potpisuje koreografiju baletne predstave "Coppelia", što se s nestrpljenjem očekuje danas u splitskom HNK-u. Jutro poslije Ajvar već leti za Latviju, a već koji dan poslije čeka ga veliko međunarodno baletno natjecanje u New Yorku. Pitamo ga što sa sobom nosi kući.

– Koliko god mogu, koliko mi to zakon dopušta, dalmatinskog maslinova ulja, drniškog pršuta, kozjeg i ovčjeg sira iz Zagore i suhih nesumporanih smokava iz zaleđa Trogira. Uzeo bih ja još puno toga, ali ne može se. Ali dok sam tu, a poslom u splitskom HNK-u evo već treći put, iskoristim vrijeme da što bolje upoznam vašu kužinu. I što prije je naučim spremati i kod kuće. A što da vam kažem, na splitskoj peškariji i pazaru sam svaki dan.

Čim vidim da ribe nema, a bilo je nevrijeme, znam da ne dolazi iz hladnjača. Da je sve friško, domaće. A znate kad sam se najviše zeznuo, kupio sam ribu na peškariji misleći da je murina. A onda su mi u Vrsinama, u konobi, rekli kako je to bio mali morski pas. Ali što je bio dobar na gradelama – kaže Aivars.

Aivars je svjetski putnik i jedan je od najpoznatijih baletnih stručnjaka. To je poslovno. Privatno je čovjek koji je, među ostalim, 20 godina bio lovac, sada poznati ribolovac što zbog lova na bakalare i grdobine nekoliko puta godišnje odlazi u vode polarnog kruga, te pravcem za Norvešku, Finsku. U svojoj prvoj hrvatskoj turi uhvatio je teću punu arbuna. A znate što ga je oduševilo, jota s Kozjaka i naša peka.

Teško mu se odlučiti koja mu je bolja, ona s jančićem, kozlinom ili hobotnicom. Smije se i na spomen kamenica iz neretvanskog kraja, i njih 40 komada koje je jednom iz cuga izdegustirao, samo s malo limuna i čašom dobrog vina. Pitamo ga je li ga netko upozorio kako je to moćni muški afrodizijak.

– O daaaaa. Kako ne, znao sam. A i potvrdilo se vrlo brzo. Jesam li tu noć spavao mirno? Samo ću se nasmijati. Ali ja sam takav, gdje god dođem, volim kušati domaće, obožavam etničke kuhinje. Koliko vidim, kod vas ih u Splitu fali. S druge strane, ta nemultikulturalnost daje čar Splitu. Boravim u kući svoje prijateljice, u centru grada, u samoj povijesti. Predivno mi je. I svaki dan sam na vašoj peškariji i na pazaru. To je za mene obilje, orkestar – otkriva Ajvar.

I tako je otkrio blitvu, oduševili su ga naši savršeni moli koje kuha samo kratko, do prvog vrenja, i odmah filetira, miče kožicu.
Onda ih polije smjesom sitno iscjeckanog kuhanog jajeta i maslinova ulja, te doda nekoliko kapi limunova soka. Juhu radi od tri vrste ribe, plave, crvene i masne. Škampe ne voli u buzari, njih priprema na lešo ili na salatu. Kaže kako je svetogrđe miješati ih u buzari, s vinom. I svemu dodaje obilatu količinu našeg maslinova ulja. Kaže kako je talijansko jeftinije, ali našem premca nema.

– Svašta sam ja jeo, i hranu prstima, pečene skakavce, zmije i kornjače. Sada se u New Yorku spreman zadnji dan obići neke nove lokacije u China townu. Puno toga još moram probati. A kod vas se poslom vraćam u svibnju, a onda sa svojim prijateljima krećem u novu hrvatsku gastronomsku turneju. Onda će mi platiti žabe iz Trilja – veli Ajvar.

Vječni kavopije

Poslovica Nomen est omen, ili Ime je znak, Aivarsu je očito odredila bonkulovićevsku narav. A osim što voli degustirati, voli puno i putovati. Split ga oduševljava, voli njegov šarm. Kaže kako u svojoj zemlji lako prođeš od točke A do B, ovdje imaš i C, D i E jer stalno nekoga srećeš, upoznaješ. Čuo je ovdje i za propuh, toga kod njih nema, kao ni prehlade ako sjediš na hladnom. A za vječne kavopije s Rive koji tu tuku dan u radne sate, drži da očito imaju dobre poslove i puno love kada tako nešto sebi mogu priuštiti. Njemu bi takvo sjedenje, kaže, bilo dosadno, on radije odšeta na vrh Marjana.

 

Naslovnica Život