Mozaik Život

MIRELA 'NA GRANICI'

Splitska glumica i zvijezda sapunica Petra Kraljev: U Splitu ću prije vidjeti kolutanje očima i čuti komentare: 'Ma šta ona sad misli, da je faca!', nego da netko kaže: 'Bravo!'

MIRELA 'NA GRANICI'

Kad bi me mama pitala zašto želim biti časna sestra, ja bih joj odgovorila: 'Jer ću onda uvijek imati dugu kosu, svirat ću klavir i pričati na mikrofon'

Glumici Petri Kraljev protekla bi godina, baš kao i ova, morala ostati u lijepom sjećanju, kako na poslovnom tako i na privatnom planu. Osim što je magistrirala na osječkoj Akademiji, trenutačno je pratimo u ulozi Mirele Butigan u seriji Nove TV "Na granici", a u kolovozu je rekla "da" svojem dečku Nikoli Reljiću.

Iako u posljednje vrijeme radi punom parom, Petra, inače Splićanka sa zagrebačkom adresom, našla je vremena za ćakulu za "Reflektor" u kojoj se osvrnula na ulogu Mirele, ali i na neke prijašnje projekte.

Trenutačno snimate seriju "Na granici". Možete li nam opisati kako izgleda jedan vaš radni dan?

– Započinje vrlo rano, oko četiri ujutro s prvom kavom u danu, a za nekih sat i pol već budem na svojem radnom mjestu. Dnevno snimanje traje onoliko koliko je dispozicijom predviđeno…

Najljepše je u svemu tome to što čim zakoračim u make-up ili garderobu zaboravim kad sam se probudila i jesam li umorna, neispavana ili taj dan samo bezvoljna. Dočeka vas toliko pozitivne energije da sve ove sitnice zaboravite.

Kako ste se pripremali za ulogu Mirele? U čemu se sve ova djevojka razlikuje od vas i što vam je bilo najzahtjevnije prilikom ulaska u njezin lik?

– Mirelin lik gradila sam postupno, a krenula sam od njezina narječja, možda zato što mi je upravo to bio najzahtjevniji dio posla. Nisam prije toliko bila upoznata s ličkim govorom i morala sam malo istraživati, iako smo na početku imali pomoć koja mi je uvelike olakšala cijeli posao.

Na početku sam se pribojavala da ne odem previše u Zagoru, koja je nama bliska, a i nekim dijelom dosta slična ličkim akcentima. Sljedeći je korak bio domaštati Mireline pokrete, hod, geste, naći mimiku...

Znala sam njezine osnovne karakteristike – ona je djevojka sa sela, iz siromašne obitelji, ali i obitelji koja se bavi nelegalnim poslovima. Sve to skupa lagano sam slagala u jednu piramidu koja je na kraju "stvorila" ovaj lik koji sada tumačim.

Potpuno različiti likovi

Kako je bilo prijeći iz Nere iz "Zlatnih dvora" u Mirelu? Ne mogu vas pitati koja vam je draža, ali možete li nam malo usporediti ta dva lika?

– Nera i Mirela potpuno se razlikuju, za početak društveno-socijalnim statusom. Nera je dolazila iz imućne obitelji, bila je kći jedinica i otac ju je razmazio, pa ju je samim tim pretvorio u sebičnog snoba. S druge strane, Nera je scenaristički na početku bila postavljena kao negativan lik, dok je Mirela u potpunosti pozitivan i humorističan lik.

Što se same glume tiče, za Mirelu biram potpuno drugačija glumačka sredstava jer je i žanrovski drugačije postavljena. Moram priznati da će Nera uvijek ostati posebna jer je ona moja prva velika televizijska uloga na kojoj sam počela peći zanat. Već sam je jednom nazvala "vatrenim krštenjem".

Znam pogledati neke stare epizode, ne zbog nostalgije, nego iz potrebe da uvidim svoje pogreške i da ih pokušam ne ponavljati.

Kako se slažete sa svojim televizijskim bratom Momčilom Otaševićem?

– Ne želim se ponavljati, ali zaista uživam na setu, i koliko god bili umorni, atmosfera je uvijek pozitivna. Netko se nađe da nasmije ekipu i time nam napuni gorivo za dalje. Momčilo je za početak dobar čovjek i pritom odličan glumac. Imala sam ogromnu sreću što sam njega dobila za partnera jer prvenstveno ima više iskustva u ovome poslu, a s druge strane nesebično ga dijeli.

On je sam voljan pomoći a da ga ni ne zamolite, bez imalo arogancije uputit će vam kritiku ako nešto nije dobro, a isto tako pohvaliti i aplaudirati vam.

Zaustavljaju li vas ponekad ljudi na ulici, znaju li vas pitati što će se dogoditi s vašim likom?

– Stalno mi se to događa, iako, moram priznati, puno više u Zagrebu nego u vlastitom gradu. Split je po tome specifičan. Tu ću prije vidjeti kolutanje očima i čuti komentare "Ma šta ona sad misli, da je faca" nego da netko kaže "Bravo!".

U Zagrebu, kad odlazim u trgovački centar, nabacim malo šminke na sebe i trudim se ne biti baš uvijek u trenirci jer znam da ću svakih desetak koraka biti zaustavljena i zamoljena za jedan selfie. Što imponira ne samo meni, nego cijeloj ekipi. Znači da smo vrlo gledani i da nas ljudi vole i to je najbitnije. Ipak mi sve ovo radimo za publiku i kad dobijemo takav feedback, to je najbolja potvrda za naš rad.

Diplomirala s Gavranovim tekstom

Nedavno ste magistrirali na osječkoj Akademiji. Možete li nam reći nešto više o svojem diplomskom radu?

– Budući da je osječka Akademija dvojni studij, imala sam i dva diplomska ispita. Na svoj diplomski rad iz glume sam jako ponosna. Radila sam ga s kolegicom Petrom Dugandžić. Odlučile smo se za tekst Mira Gavrana "Ljubavi Georga Washingtona".

Ovom prilikom zahvaljujem i Miru, koji nam je bio na raspolaganju u svakom trenutku i pomogao nam u stvaranju naših likova. Što se lutkarstva tiče, tu smo zaista napravili maestralni ispit pod vodstvom Tamare Kučinović i Maje Lučić.

Tema je bila sevdah. Tri mjeseca bavili smo se istraživanjem bosanske kulture, tradicije i narodnih običaja i tek nakon toga krenuli u realizaciju. Žao mi je što nisam u mogućnosti svoje diplomske ispite i češće izvoditi.

Odlazite li još uvijek ponekad u Osijek, nedostaje li vam vaš studentski grad?

– Osijek kao grad mi ne nedostaje, ali ljudi svakako. Sa svima sam u kontaktu, ali, nažalost, ne vidimo se često zbog obaveza.

Zanimljivo je da, iako djeca često maštaju o tome da će postati pjevači ili glumci, vi ste htjeli biti nešto drugo. Naime, kako ste u jednom intervjuu kazali, htjeli ste postati – časna sestra?

– Ja sam samo bila dijete koje se voljelo igrati. Uzela bih mamine marame, stavila ih na glavu, a prazne limenke bi služile kao mikrofon, dok bi stara pisaća mašina predstavljala orgulje.

Kada bi me mama pitala zašto želim biti časna sestra, ja bih joj odgovorila: "Jer ću onda uvijek imati dugu kosu, svirat ću klavir i pričati na mikrofon." Ta me je faza prošla kad sam krenula u školu i poželjela postati učiteljica.

Često se na uloge u sapunicama gleda drukčije nego na kazališne ili filmske. Kako vi to komentirate?

– S jedne strane, danas su se i sapunice podigle na neki viši nivo i smatram da takav komentar ima pravo dati samo onaj koji je bio dio nekog "sapuničarskog projekta". Vjerujte mi, ni jedan glumac neće drukčije gledati na ulogu u sapunici ili u filmu, jer zna koliki rad stoji iza svega toga. Razlika je samo u vremenu.

Stalno ističem da su sapunice poligon za svakog glumca. Ispipavate vlastite granice strpljenja, brzine, izdržljivosti i koncentracije. Za mnoge redatelje mi "sapuničari" smo prekriženi i nikada nećemo glumiti u filmovima jer smo zapamćeni kao neki lik. Potpuno nelogično.

Kako bi izgledala vaša idealna uloga? U kojim biste se još žanrovima voljeli okušati?

– Idealna uloga će biti ona koju sama za sebe napišem. Svakako bih se jednog dana voljela okušati u nekom akcijskom trileru u kojem bi bile potrebne neke druge vještine.

Možete li nam malo opisati kako je izgledao vaš glumački put?

– Kroz balet sam zavoljela kazalište i mogla sam danonoćno biti u njemu. Mirko Kraljev je taj koji me je ponukao da upišem Akademiju. On je prepoznao moj talent, a moj san da spavam u kazalištu mogao je biti ostvaren. Dvaput sam išla na prijemni za upis na Akademiju. Prvi put u Splitu, gdje nisam bila primljena, nakon čega sam otišla u Osijek.

Brak joj nije 'napet'

Ovog ste se ljeta zaručili s dečkom Nikolom Reljićem. Jeste li već počeli planirati vjenčanje? Spadate li u onu skupinu djevojaka koja je oduvijek maštala o svojem vjenčanju ili ste opušteni kad je "veliki dan" u pitanju?

– Nisam osoba kojoj vjenčanje nešto znači u životu. Mislim da se ljubav ne pojavljuje niti gubi tim činom. Kada živite s nekim i dijelite svakodnevicu, vi ste, za mene, već u braku.

Jednom ste prilikom otkrili kako je veza započela na vašu inicijativu. Čime vas je Nikola privukao?

– On je za mene bio poseban od prvog trenutka. Imao je nešto što ni jedan drugi nije i jednostavno smo kliknuli.

Budući da vaš zaručnik živi u Splitu, otkrijte nam je li teško održavati vezu na daljinu i koji je recept za uspjeh?

– Ne postoji recept, žao mi je.

Kako biste opisali samu sebe u privatnom životu? Što vas najviše veseli, a što vas rastužuje ili ljuti?

– Veseli me kad mogu svoje slobodno vrijeme provoditi s obitelji i za sreću mi zaista nije potrebno mnogo. Jednako tako može me rastužiti i tužna glazba, loša predstava, ali i nepravda. Ovo zadnje posebno.

 

Naslovnica Život