Mozaik Život

'POGREŠAN ČOVJEK'

Jelena Veljača za 'Reflektor' otkriva: Teško mi je kad od mene očekuju da se ispričavam što sam takva kakva jesam

'POGREŠAN ČOVJEK'

Dugoočekivani "Pogrešan čovjek", dramska serija nastala u suradnji hrvatskog RTL-a i srpske Prve TV, samo što nije stigla na male ekrane. Naime, u nedjelju, 16. rujna, publika će na RTL-u imati priliku pogledati čak dvije epizode, a mi smo provjerili kako je scenaristica i kreativna producentica serije Jelena Veljača zadovoljna svojim najnovijim projektom.
U razgovoru za "Reflektor" otkrila je i tko je njezin najveći kritičar te kako se snašla u Beogradu u koji se preselila upravo zbog snimanja serije.

Za samo tri dana počinje se prikazivati "Pogrešan čovjek". Što mislite da bi publiku moglo prikovati za male ekrane?
– Odgovor je jednostavan – dobra priča i dobri likovi. Šalim se, znam da je to preopćenit odgovor, ali ne bih htjela baš unaprijed otkrivati neke dijelove priče, stoga što je uzbudljivije kada to gledatelji otkrivaju sami. A u ovoj seriji će zbilja imati što otkrivati – od praktički nemoguće ljubavi naših glavnih junaka, Lee i Lazara, preko njihovih tajni i trauma iz prošlosti, pa sve do odrastanja i sazrijevanja jedne djevojke koja se tijekom serije iz bolesne tinejdžerice pretvara u mudru mladu ženu… Bit će tu svačega – i divnih likova u koje ćete se zaljubiti i negativaca koje ćete obožavati mrziti, bit će intrige, tajni, čudnih poslova, liječenja od ovisnosti, kriminala, potjera… Ali najviše od svega, bit će ljubavi. Romantične ljubavi, roditeljske ljubavi, mladenačke ljubavi, zrele ljubavi.

Nedavno je u Beogradu održana promocija serije. Jeste li zadovoljni kako je sve proteklo?
– Sve je proteklo super i reakcije su bile pozitivne. Naravno, uvijek treba imati na umu da ti ljudi neće baš na promociji u lice istresti da misle da je nešto na čemu vrijedno radiš loše, ali mislim da već znam prepoznati znakove kada se netko "izvlači" iz toga da mi ne bi morao reći pravu istinu, pa priča o tome da je u seriji, na primjer, "jako dobro osvjetljenje" ili se zapikne za neku sličnu sitnicu i odbija komentirati ono što svi prvo komentiraju. Takvih situacija nije bilo pa mislim da je sve prošlo dobro.

S kim planirate pogledati prve epizode i tko je vaš najveći kritičar?
– Teško da me itko može tako brutalno iskritizirati kao ja sama jer u onome što radim, naravno, vidim svaku sitnicu. To vam je kao ono kada ljudi sami sebe gledaju u ogledalu ili na snimci pa vide svaku žilicu, svaki prištić, svaku nesavršenost. No, jako mi je stalo i do mišljenja moje obitelji – mame i tate, na primjer, i bit ću jako sretna ako mi kažu da su im se prve epizode svidjele.

Kako ste zadovoljni ekipom i atmosferom na setu?
– Jako sam zadovoljna ekipom – uostalom, aktivno sam sudjelovala u odabiru i drago mi je što sam angažirala neke ljude s kojima sam već prije radila, ali i time što sam dovela neke nove. Atmosfera na setu je isto odlična, što je ugodno iznenađenje jer se radi puno, neumoljivim tempom i ponekad nije lako – stres nas sve pogađa na svoj način. No zasad zbilja nisam primijetila neke ozbiljnije trzavice, ljudi se dosta fino slažu i dobro komuniciraju.

Je li bilo i kakvih anegdota? Otkrijte nam, tko je najzabavniji među glumačkom ekipom "Pogrešnog čovjeka"?
– Eh, sad… Ne mogu vam baš otkrivati naše male tajne i otkrivati situacije zbog kojih je nekome možda neugodno. Šalim se. Kao i na svakom setu, i ovdje se događaju smiješne situacije tipa da se netko sa strane šulja da ne bi ometao snimanje pa onda baš u tom šuljanju, misleći da je oprezan, šutne metalnu kantu i napravi larmu svjetskih razmjera. Uvijek bude situacija u kojima neki glumac umjesto točnog teksta izgovori nešto smiješno, ali prepustit ću prepričavanje anegdota onima koji su u njima sudjelovali, tako je bolje.

Biste li samu sebe mogli zamisliti u nekoj od uloga? Koji vam je lik najbliži?
– To su dva potpuno različita pitanja. Mogu se zamisliti u puno uloga – kada sa svojim piscima smišljam priču, svi imamo trenutke kada se uživimo i počnemo govoriti glasovima likova iz scena koje osmišljavamo, pa u nekim trenucima mogu točno zamisliti reakciju, emociju i način na koji se izražava naša glavna junakinja Lea, u nekim trenucima točno znam zašto neke stvari radi kompleksna Dijana Crnković, koja će u seriji proći mnogo velikih i turbulentnih promjena, ponekad ulazim u glavu divnome, romantičnom i poetičnom liku starog Lazara ili u "bjelosvjetske" navike njegovog brata Mitra, okorjelog avanturista koji se smirio na selu… A što se tiče toga koji mi je lik najbliži… ne znam. Potpuno se mogu uživjeti u Leine emocije prema njezinoj kćeri jedinici, Zoe, volim se kroz Zoine zaljubljene oči kojima gleda svojeg momka Vena prisjećati svojih tinejdžerskih ljubavi, iako se podosta razlikujem kao osoba od Milene, Lazarove majke, njezina slojevitost, duh i kompliciran karakter znaju mi biti vrlo zanimljivi, čak i zabavni…

Zbog snimanja serije preselili ste se u Beograd. Razlikuje li se vaša svakodnevica u ovom gradu od one zagrebačke i u kojim pogledima?
– Naravno da se svakodnevica mora barem donekle promijeniti kada preseliš u novi grad. Puno se tu stvari treba upoznati – kako pronalaziš novi stan, tako pronalaziš i novi dućan u kojem ćeš kupovati kruh, tetu na placu kod koje je najbolja paprika i tramvaj koji ti stoji najbliže kući, park u kojem mi se može igrati dijete… Ali, kada je riječ o poslu, moja je svakodnevica u Beogradu ista kao i u Zagrebu. Dani su mi obilježeni serijom – snimanjem, montažom, glumcima, pričom.

Na svom Instagram profilu često objavljujete trenutke iz svakodnevnog života. Kako se nosite s negativnim komentarima koji su neizostavni dio društvenih mreža? Gdje je vaša granica, kakvi vas komentari mogu izbaciti iz takta, a na koje ste postali imuni?
– Ah… Do neke mjere se moraš naviknuti, koža ti mora postati malo deblja. U krajnjoj liniji, čim si javna osoba nekako se moraš pomiriti s time da će neke ljude jako nervirati čak i način na koji dišeš. Na neke stvari ipak nikada ne postaneš imun – teško mi je sada izdvojiti baš jako konkretne primjere, ali dosta je tužno kada se ljudi izruguju nekim običnim, ljudskim stvarima, možda čak i manama koje svatko ima, ali ih na tebi gleda povećalom iz tko zna kojih razloga. Teško je kada u nekim komentarima vidiš da neki ljudi gotovo očekuju da se ispričavaš zbog toga što si takva kakva jesi. To me zna pogoditi, ali… što se može. Granica mi je, mislim, ista kao i kod većine ljudi – laži, prijetnje i uvlačenje članova moje obitelji u netrpeljive komentare. Preko toga nitko normalan ne može prijeći.

Što vas općenito najviše ljuti u našem društvu? Prije nekoliko mjeseci ste, primjerice, napisali kolumnu u kojoj ste se dotaknuli pojma working mom (mama koja radi), ali i momshaminga, koji se odnosi na svojevrsno izrugivanje tim ženama…
– Nevjerojatno mi je što u društvu u kojem se od žena i dalje očekuje da na sebe preuzimaju većinu svakodnevnih obaveza – netko s visoka izruguje zaposlenim majkama. Dokazano je čak i u istraživanjima, postoje znanstveni članci o tome – a svaka žena koja odgaja djecu i pritom još i radi znat će da je to istina – da žene, čak i kada njihovi muški partneri ravnopravno sudjeluju u svakodnevnim obavezama, na sebe preuzimaju više odgovornosti, više se brinu, više organiziraju, obavljaju više stvari istodobno. A onda se nađe netko tko misli da je smiješno reći da su takve mame super, pa se tome izruguje u stilu "šta je sad, tražiš odlikovanje?". Ružno mi je to.

Kako vi uspijevate održavati balans između privatnog i poslovnog života? U kojim vas je sve pogledima majčinstvo promijenilo?
– Za odgovor na ovo pitanje ne bi bilo dovoljno ni desetak stranica eseja pa ću vas poštedjeti prevelikog razglabanja. Balans između privatnog i poslovnog života teško je postići, ja ga održavam kako najbolje znam i umijem – uglavnom mi uspijeva jer, eto, ipak još imam i privatni i poslovni život – ali ima situacija kada mi se čini da ne uspijevam. Tako je svakome. A majčinstvo me promijenilo na mnogo razina, no vjerojatno najviše na onoj gdje shvatiš da u tvojem životu doista postoji netko tko ti je važniji od tebe samog. Netko je jednom rekao da ti, kada postaneš majka, srce počne kucati izvan tvojeg tijela. Možda je malo patetično – i čisto biološki gledano nije sasvim točno – ali to je jako lijepa i precizna metafora.

U medijima je nedavno odjeknula vijest da se nakon tri godine braka razvodite od Dražena Čučeka s kojim ste često radili na istim projektima pa tako i na "Pogrešnom čovjeku". Hoće li to utjecati na vaše buduće poslovne suradnje?
– Ne. I dalje mislim da je Dražen super glumac.

Recite nam, za kraj, razmišljate li već i o nekim novim projektima?
– Uvijek u glavi imam nekoliko novih ideja i nekoliko planova za nove projekte. Ali zasad mi je ipak ispred svih "Pogrešan čovjek". Jedva čekam da se publika počne družiti s njime.

 

Naslovnica Život