Mozaik Život

u protestu

Od Jordana do Umaga: putnik i avanturist Goran Blažević zbog izbjeglica propješačio 2760 kilometara i podijelio s nama svoju priču...

u protestu

Danas je prošlo točno četiri mjeseca otkako se Goran Blažević, umaški putnik i avanturist, s kojim smo jučer razgovarali u Splitu, uputio na petomjesečno pješačenje iz Jordana u rodni Umag. Otada je propješačio 2760 kilometara, a sve kako bi svojim primjerom, u misiji nazvanoj Solidarity walk 4km/h, ukazao na probleme sirijskih izbjeglica koji više od pet godina bježe od rata.

- Moje hodanje je protest protiv politike zatvaranja granica izbjeglicama, a ujedno želim ljudima prikazati zajedničku nit svih triju religija - židovstva, islama i kršćanstva. Sve tri počinju s Abrahamom, jedino što u islamu imate Ibrahima - priča Blažević, koji duga pješačenja prakticira posljednjih sedam godina. Već je dva puta propješačio Camino de Santiago (Put svetog Jakova) krenuvši iz Francuske i Portugala, a propješačio je i rutu od Umaga do Rima.

- Duhovan sam, ali nisam pripadnik nikakve religije. Htio sam napraviti sva tri hodočašća po Danteu – Santiago, Rim i Jeruzalem. Međutim, za ovo treće me zeznuo rat u Siriji... Kad je 2015. počela izbjeglička kriza i otvorila se balkanska ruta, šokirala me reakcija ljudi, koji se tada počinju bojati. Počinje medijska manipulacija, cijela Europa predstavlja islam kao potpuno lošu religiju, čim spomenete muslimana, ljudi pomisle na ISIL-ova terorista koji reže glavu bijelcu. To me je jako ljutilo, a kako sam putovao kroz muslimanske zemlje, znao sam da nije tako. Zato sam odlučio totalno promijeniti priču i krenuti na pješačenje iz jordanske Petre.

Zašto Petra?! Pokraj Petre nalaze se grad Wadi Musa i brdo Jabal Harun, a oba su jako bitna mjesta u Bibliji. Mojsije je u Wadi Musi štapom udario u stijenu iz koje je potekla voda, a vjeruje se kako na brdu Jabal Harun, gdje je i počelo moje pješačenje, leže ostaci Mojsijeva brata Arona. Riječ je o svetome mjestu koje štuju pripadnici sve tri religije – objašnjava Blažević dajući pojašnjenje i zašto je za početak rute izabrao Kraljevinu Jordan.

Izbjeglička ruta

Ističe kako tamo danas živi oko milijun i pol Sirijaca, velik broj iračkih izbjeglica, a posljednjih stotinu godina naselio se i velik broj Palestinaca. Baš zato je, u želji da se javnost solidarizira s humanitarnom katastrofom, počeo hodati iz zemlje najnapučenije izbjeglicama, birajući rute daleko od turističkih – iz Jordana je kroz pustinju stigao do granice s Izraelom gdje je preko planine Nebo, mjesta Mojsijeve smrti, stigao u Jeruzalem odakle je pješačenje nastavio do Sredozemnog mora i Tel Aviva iz kojega je avionom stigao na Cipar.

- Propješačio sam cijeli otok, a onda se s Cipra prebacio na turski teritorij, u Antaliju, gdje sam, uz obalu, počeo pratiti izbjegličku rutu prolazeći kroz mjesta iz kojih su Sirijci i Iračani odlazili brodovima prema grčkim otocima. Sirijce nisam vidio u Turskoj. Gdje su oni, ne znam. Vidio sam, doduše, ekonomske imigrante iz Pakistana ili Afganistana. Sirijaca sam najviše susreo u Grčkoj, tamo ih je blokirano oko 650.000 i skupa s Iračanima žive u hotelima koji su Grcima bili ekonomski nesplativi.
Tamo sam spavao s njima, kasnije i u kampovima, u Solunu u jednoj napuštenoj zgradi koju su naselili...

Trećeg dana siječnja krenuo sam prema Makedoniji gdje me ulovila brutalna zima, pa sam ubrzo napustio izbjegličku rutu i okrenuo prema Albaniji i Crnoj Gori. I evo me sad u Splitu, do Umaga ću ukupno propješačiti više od 3200 kilometara. Idem doma, jer izbjeglica napušta svoju kuću, što je opet simbolika, u nadi da će naći neko mjesto za život, ali s vjerom u povratak. To su mi rekli svi izbjeglice s kojima sam razgovarao – apostrofira član Croatia Adventure Cluba čiji su mu članovi u Splitu sinoć priredili topao doček poželjevši mu sreću na putu do umaškog doma.

Nije bilo problema

- Nikakvih problema na putu nisam imao niti prilikom legitimiranja, osim u Hrvatskoj. Jedine kontrole doživio sam u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Ovdje me na cesti zaustavljaju skoro svaki dan – kaže Goran, koji je na put krenuo s vlastitim novcem, bez potpore sponzora. Spavao je svuda – na cesti, u džamiji, s beduinima u šatoru, u malom stanu s 11 ljudi, prekrasnoj vili...


Obitelj se bojala

- Obitelj se, naravno, bojala, a ljudi iz moje okoline su mi govorili:"Lud si, ubit će te tamo. Netko će te otet." A ja nisam vidio sigurnije zemlje od Jordana. Putem sam susreo jednog hodočasnika koji hoda već tri godine i vraća se pješice iz Jeruzalema, i dvoje Francuza, koji su se pješice uputili na Bali – uz smiješak će Goran.


Nije svijet tako loš

- U svijetu nije toliko loše koliko nam to serviraju mediji. Ne prikazuje se ništa dobro... Moj primjer dokazuje da čovjek može bez problema krenuti u svijet s ne nužno velikom svotom novca i da će uvijek naići na dobru osobu koja će mu pomoći. Svijet je zapravo jedno lijepo i sigurno mjesto – zaključuje Goran.

 

Naslovnica Život