stdClass Object
(
[id] => 606039
[title] => 'Iz Hrvatske nisam otišla trbuhom za kruhom': atraktivna medicinska sestra iz Splita odlučila se na avanturu života, sve je počelo sitnom štednjom
[alias] => 39-iz-hrvatske-nisam-otisla-trbuhom-za-kruhom-39-atraktivna-medicinska-sestra-iz-splita-odlucila-se-na-avanturu-zivota-sve-je-pocelo-sitnom-stednjom
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Splićanka Anica Kolić (28) trenutno živi na relaciji Njemačka - Velika Britanija. Magistrirala je sestrinstvo na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, diplomirala akupunkturu u Kini i završila dodatnu godinu studija Inovativnog menadžmenta, liderstva i strateške komunikacije, koji je kolaboracija sveučilišta u Istanbulu, Ljubljani i Skopju, i to uz pomoć stipendije Europske unije.
Od jezika govori engleski, njemački, španjolski, talijanski i osnovnu razinu turskog jezika, proputovala je gotovo cijelu Europu, obišla Australiju, Kanadu, USA, Brazil, Paragvaj, Siriju, Jordan, Gruziju, Izrael, Katar, Emirate, jugoistočnu Aziju, Kinu, Rusiju, Etiopiju, Keniju, Maroko...
Brojne nevjerojatne dogodovštine je doživjela na svojim putovanjima. U svakoj zemlji u koju stigne obiđe bolnicu da vidi razlike s našima u Hrvatskoj, u Portugalu ju je, kaže, žena pokušala pregaziti autom bez nekog posebnog razloga, u Americi je slomila rebra, u Etiopiji se nije tuširala danima... ali o tome će kasnije detaljnije u tekstu...
Kada, zašto i s kojim ciljem je otišla iz rodnog Splita i čime se sada bavi, Anica nam je sama kazivala, a prvo se osvrnula na sestrinstvo, koje je završila u Hrvatskoj.
- Kroz školovanje sam se uvijek trudila redovito učiti i položiti ispite što boljom ocjenom kako bih mogla dobiti stipendije i imati više slobodnog vremena za putovanja. Sestrinstvo sam prvotno upisala jer mi se nije svidio odnos određenih medicinskih sestara prema bolesnicima, način na koji komuniciraju i ophode se s njima. Željela sam biti ta koja će svakom bolesniku pružiti dovoljno empatije i razumijevanja uz potrebne medicinske vještine. Nije bitno koliko netko ima godina, je li star ili mlad, nepokretan ili pokretan, svi zaslužuju jednaku brigu, punu poštovanja i razumijevanja.
A post shared by Anica Kolic (@thismorningiwokeupin) on
Magisterij iz sestrinstva sam odabrala jer bih u budućnosti željela predavati na fakultetu i baviti se sa znanosti u sestrinstvu, točnije području etike i komunikacije. Sestrinstvo nije laka struka. Tragično je da mnoge sestre završe magisterij u sestrinstvu, a da javnost ne zna da uopće postoji mogućnost obrazovanja na visokoj razini. Smatraju da su sestre samo pomoćnice doktora, ne vide koliko je ovo zanimanje značajno kao samostalna struka u samoj zdravstvenoj njezi bolesnika, govori o predrasudama s kojima se njezina struka odavno susreće.
Kada putuje, uvijek pokušava iskombinirati putovanje s nečim edukativnim. Prijavljivala se na EU projekte, konferencije, edukacije i stipendije.
- Moja prva inozemna putovanja su bila školska ekskurzija i putovanje s udrugom "Isus je put", pod vodstvom časne sestre Darije Bote. U udruzi sam upoznala tri prijatelja - šjor Tomu, Antu i Juru, s kojima sam otišla na prvo "veliko" putovanje u Siriju i Jordan. Još se sjećam trenutka kad sam kući rekla da bih voljela provesti mjesec dana na Bliskom istoku. Reakcije ukućana jednake su bile onima od prijatelja, bezbroj pitanja - što mi to pada na pamet, što ću tamo, netko će me ubiti, zar nemam što pametnije za raditi i slično. Srećom, roditelji su pristali i čak mi malo financijski pomogli jer tada još nisam znala sve trikove jeftinih putovanja - prisjeća se mlada Splićanka.
Od tog putovanja je počela intenzivno štedjeti pa bi od svojih tjednih džeparaca za marendu često odvajala sa „strane“. Također, još je intenzivnije radila i učila kako bi dobila stipendije, položila ispite na prvom roku i bila slobodna.
- Putovanje u Siriju mi je najbolje iskustvo u životu. Mislim da je odlično što sam za prvo „veće“ putovanje otišla u zemlju s toliko kulturoloških razlika. I ne, ljudi nisu okolo šetali s puškama i nisu me oteli, već su bili jedni od najsrdačnijih ljudi u mome životu. Prilazili bi nam dok bi šetali ulicom, pozivali nas da dođemo kod njih na čaj ili na večeru. Obišli smo toliko spektakularnih povijesnih mjesta i jeli iznimno ukusnu hranu za dvadesetak kuna po obroku, govori nam neke od svojih uzbudljivih događaja iz "tuđine".
Dosad je živjela u Kini, Sjedinjenim Američkim Državama, Turskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Proputovala je šezdesetak zemalja, većinom sama, a iz Hrvatske je otišla zbog ljubavi, i to prema Kurdu iz Turske.
A post shared by Anica Kolic (@thismorningiwokeupin) on
- Iz Hrvatske nisam otišla trbuhom za kruhom, kao većina, iako nisam živjela u medu i mlijeku. Odlučila sam otići tamo gdje mi je živio dečko Yekta - u Istanbul. Upoznali smo se na medicinskom projektu u Turskoj prije sedam godina, jedno vrijeme smo živjeli u Istanbulu, a trenutno smo skupa u Frankfurtu, gdje Yekta specijalizira plastičnu kirurgiju. Bio je u Splitu više puta. Obožava ga i rado bi tu živio kad bi bilo samo do grada. Naučio je i osnovni hrvatski, a mama mi je naučila turski pa s obitelji lako komunicira. Ono što mu se ne sviđa je mentalitet ljudi, posebno mu se nije svidio rad u bolnici. Šokiran je činjenicom da radnici često sjednu popiti kavu, umjesto da konstantno rade ono za što su plaćeni, i da nitko od djelatnika ponekad nije znao gdje se netko od liječnika u određenom trenutku nalazi, priča nam svoju priču simpatična sugovornica, koja na putovanjima najčešće koristi couchsurfing.
Naglašava da poanta couchsurfinga nije u tome da se spava besplatno, nego da se nauči više o kulturi mjesta u kojem se turist nalazi, da steknete nove prijatelje, isprobate novu, ali kućnu hranu i slično.
- Iz Hrvatske nisam željela otići, iako sam zbog ljubavi otišla, jer bih zaista voljela poduzeti nešto u pitanju sestrinstva i pokazati mladima da se sve može kad se hoće. Ne treba novac, to su samo izlike za ljude koji nemaju dovoljno želje da ostvare nešto. Nisam rođena u bogatoj obitelji (o.k., možda kad uspoređujemo s ljudima u određenim zemljama Afrike ne bih mogla tako reći), ne trošim novac roditelja i obitelji, trudim im se pomoći koliko mogu od završene škole i zahvaljujući dobrom uspjehu i stipendijama to sam uvijek bila u mogućnosti - dodaje Anica koja je u Kini, glavnom gradu Pekingu, studirala i akupunkturu.
Kroz šalu kaže da je prijatelji uvijek gnjave da im radi akupunkturu za mršavljenje, koja je jako djelotvorna.
Za studiranje u Kini kaže da je bilo pravo mučenje.
- Imali smo nastavu od ponedjeljka do nedjelje, od jutra do mraka. Oko podne bi imali pauzu, kad bi svi profesori nakon jela otišli na jednosatno spavanje, učenici bi spustili glave na klupu i spavali. Navečer, kad bih se vraćala kući, svakodnevno bih viđala ljude kako se okupljaju na stanicama, parkovima ili pak nasred ulice i zajedno plešu ili vježbaju. Nekad bi to bio samo jedan par koji bi uključio glazbu, zagrlilo se i zaplesao uz ulicu jednog od najprometnijih gradova, kao da ih nitko ne promatra. Ljudi bi u pidžamama igrali kineski šah. Što se hrane tiče, kušala sam škorpione, paukove i žohare, ali samo na turističkim lokacijama - sjeća se.
Iskreno priznaje da trenutno ne osjeća nostalgiju prema rodnom gradu zbog mentaliteta ljudi koji u njemu žive.
- Primjerice, kad nekome kažem da mi je dečko Kurd iz Turske, prvi komentari budu - kako mogu biti s njim, kako je moguće da mi roditelji dopuštaju takvo što, da će me sigurno zarobiti, staviti maramu oko glave i slično... Iako uopće nije bitno, spomenut ću da moj dečko uopće nije musliman i ne očekuje od mene da se na išta „preobratim", pojašnjava 28-godišnja Anica, kojoj su hobi planinarenje i speleologija.
Kad god dođe u rodni Split, prvo ode u HPD "Mosor".
- Plan mi je u bliskoj budućnosti započeti s doktoratom u Njemačkoj - otkriva Anica, koja je na Instagramu poznatija pod imenom "thismorningiwokeupin", a čija putovanja i dogodovštine prati 16,5 tisuća followera.
- Pratiteljima je zanimljivo, pogotovo u našim krajevima, kad cure putuju same na duže vrijeme i u daleke destinacije. Zanima ih kako putovati, kako se prijaviti na projekte i razmjene studenata, neobične destinacije i slično. Na Instagramu često objavljujem i fotografije hrane koju obožavam isprobavati. Imam i istoimeni YouTube kanal, na kojem još nisam aktivna. Trenutno snimam videoklipove sa savjetima za praktična i jeftina putovanja - za kraj će malo više o društvenim mrežama i trenutnim projektima na kojima radi naša avanturistica, kojoj je trenutno najvažnije odabrati mentora i "baciti se" na izradu svog doktorskog rada.
Neka od zanimljivih iskustava Aničinih couchsurfinga
U Ateni nam je domaćin ostavio stan u centru i novog Jaguara na raspolaganje s karticom za benzin, a on je otišao na ljetovanje.
U Vijetnamu nas je jedna cura odvela na izlet biciklima na brdo, zajedno smo kuhali hranu, šetali po gradu, da bi nam zadnji dan to sve pokušala naplatiti i zaključala nas u stan.
U Indoneziji, gdje god smo spavali, ljudi nisu imali mjesta gotovo ni za sebe, no uvijek bi osigurali da imaju dovoljno za nas... Ljudi iznimno velikog srca.
Na Santoriniju smo imali večeru uz vatru s prijateljima kreatora Facebooka, jednim redateljem iz Hollywooda i voditeljicom svjetski poznate TV kuće.
U Bostonu smo upoznali ženu koja se razvela i povodom razvoda napravila podudarajuću tetovažu s bivšim mužem, koji joj je ujedno bio i kum na drugom vjenčanju s njegovim najboljim prijateljem.
Neka od zanimljivih iskustava s putovanja
U Brazilu smo završili u predjelu favela s rentanim autom. Uočila nas je policija, zaustavila sav promet i rekla da se odmah udaljimo jer neće na dobro.
U Indoneziji me ugrizla cibetka, životinja od čijeg se izmeta radi najskuplja kava na svijetu. Naime, jedan gospodin ju je imao kao kućnog ljubimca i vozio u kolicima za bebe. Cibetka je izgledala tako slatko da sam je pogladila po nosu i iduće jutro završila na hitnoj pomoći na cijepljenju.
U Etiopiji se nismo tuširali danima... a u svakom hotelu u kojem nam je rečeno da ima vode, znali smo da misle samo na hladnu vodu... Meni to i nije smetalo, ali je zato dečko bio na rubu, ha ha.
U Americi sam slomila rebra i za dva dana ponovno radila 17 sati dnevno, sedam dana u tjednu. Ne sjećam se da sam ikad osjetila toliko boli kao tada, nisam mogla normalno ni spavati, ni disati... no o odmoru nije bilo govora.
U Veneciji sam provela nekoliko noći s najboljim prijateljem Igorom kod čovjeka kojeg smo upoznali na ulici i koji nije imao struju u kući, ni dovoljno hrane, a ipak nam je pružio krov nad glavom. Pri odlasku smo mu ostavili svu hranu koju smo imali i kupili mu nešto dodatno da mu se nađe.
Splićanka Anica Kolić (28) trenutno živi na relaciji Njemačka - Velika Britanija. Magistrirala je sestrinstvo na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, diplomirala akupunkturu u Kini i završila dodatnu godinu studija Inovativnog menadžmenta, liderstva i strateške komunikacije, koji je kolaboracija sveučilišta u Istanbulu, Ljubljani i Skopju, i to uz pomoć stipendije Europske unije.
Od jezika govori engleski, njemački, španjolski, talijanski i osnovnu razinu turskog jezika, proputovala je gotovo cijelu Europu, obišla Australiju, Kanadu, USA, Brazil, Paragvaj, Siriju, Jordan, Gruziju, Izrael, Katar, Emirate, jugoistočnu Aziju, Kinu, Rusiju, Etiopiju, Keniju, Maroko...
Brojne nevjerojatne dogodovštine je doživjela na svojim putovanjima. U svakoj zemlji u koju stigne obiđe bolnicu da vidi razlike s našima u Hrvatskoj, u Portugalu ju je, kaže, žena pokušala pregaziti autom bez nekog posebnog razloga, u Americi je slomila rebra, u Etiopiji se nije tuširala danima... ali o tome će kasnije detaljnije u tekstu...
Kada, zašto i s kojim ciljem je otišla iz rodnog Splita i čime se sada bavi, Anica nam je sama kazivala, a prvo se osvrnula na sestrinstvo, koje je završila u Hrvatskoj.
- Kroz školovanje sam se uvijek trudila redovito učiti i položiti ispite što boljom ocjenom kako bih mogla dobiti stipendije i imati više slobodnog vremena za putovanja. Sestrinstvo sam prvotno upisala jer mi se nije svidio odnos određenih medicinskih sestara prema bolesnicima, način na koji komuniciraju i ophode se s njima. Željela sam biti ta koja će svakom bolesniku pružiti dovoljno empatije i razumijevanja uz potrebne medicinske vještine. Nije bitno koliko netko ima godina, je li star ili mlad, nepokretan ili pokretan, svi zaslužuju jednaku brigu, punu poštovanja i razumijevanja.
A post shared by Anica Kolic (@thismorningiwokeupin) on
Magisterij iz sestrinstva sam odabrala jer bih u budućnosti željela predavati na fakultetu i baviti se sa znanosti u sestrinstvu, točnije području etike i komunikacije. Sestrinstvo nije laka struka. Tragično je da mnoge sestre završe magisterij u sestrinstvu, a da javnost ne zna da uopće postoji mogućnost obrazovanja na visokoj razini. Smatraju da su sestre samo pomoćnice doktora, ne vide koliko je ovo zanimanje značajno kao samostalna struka u samoj zdravstvenoj njezi bolesnika, govori o predrasudama s kojima se njezina struka odavno susreće.
Kada putuje, uvijek pokušava iskombinirati putovanje s nečim edukativnim. Prijavljivala se na EU projekte, konferencije, edukacije i stipendije.
- Moja prva inozemna putovanja su bila školska ekskurzija i putovanje s udrugom "Isus je put", pod vodstvom časne sestre Darije Bote. U udruzi sam upoznala tri prijatelja - šjor Tomu, Antu i Juru, s kojima sam otišla na prvo "veliko" putovanje u Siriju i Jordan. Još se sjećam trenutka kad sam kući rekla da bih voljela provesti mjesec dana na Bliskom istoku. Reakcije ukućana jednake su bile onima od prijatelja, bezbroj pitanja - što mi to pada na pamet, što ću tamo, netko će me ubiti, zar nemam što pametnije za raditi i slično. Srećom, roditelji su pristali i čak mi malo financijski pomogli jer tada još nisam znala sve trikove jeftinih putovanja - prisjeća se mlada Splićanka.
Od tog putovanja je počela intenzivno štedjeti pa bi od svojih tjednih džeparaca za marendu često odvajala sa „strane“. Također, još je intenzivnije radila i učila kako bi dobila stipendije, položila ispite na prvom roku i bila slobodna.
- Putovanje u Siriju mi je najbolje iskustvo u životu. Mislim da je odlično što sam za prvo „veće“ putovanje otišla u zemlju s toliko kulturoloških razlika. I ne, ljudi nisu okolo šetali s puškama i nisu me oteli, već su bili jedni od najsrdačnijih ljudi u mome životu. Prilazili bi nam dok bi šetali ulicom, pozivali nas da dođemo kod njih na čaj ili na večeru. Obišli smo toliko spektakularnih povijesnih mjesta i jeli iznimno ukusnu hranu za dvadesetak kuna po obroku, govori nam neke od svojih uzbudljivih događaja iz "tuđine".
Dosad je živjela u Kini, Sjedinjenim Američkim Državama, Turskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Proputovala je šezdesetak zemalja, većinom sama, a iz Hrvatske je otišla zbog ljubavi, i to prema Kurdu iz Turske.
A post shared by Anica Kolic (@thismorningiwokeupin) on
- Iz Hrvatske nisam otišla trbuhom za kruhom, kao većina, iako nisam živjela u medu i mlijeku. Odlučila sam otići tamo gdje mi je živio dečko Yekta - u Istanbul. Upoznali smo se na medicinskom projektu u Turskoj prije sedam godina, jedno vrijeme smo živjeli u Istanbulu, a trenutno smo skupa u Frankfurtu, gdje Yekta specijalizira plastičnu kirurgiju. Bio je u Splitu više puta. Obožava ga i rado bi tu živio kad bi bilo samo do grada. Naučio je i osnovni hrvatski, a mama mi je naučila turski pa s obitelji lako komunicira. Ono što mu se ne sviđa je mentalitet ljudi, posebno mu se nije svidio rad u bolnici. Šokiran je činjenicom da radnici često sjednu popiti kavu, umjesto da konstantno rade ono za što su plaćeni, i da nitko od djelatnika ponekad nije znao gdje se netko od liječnika u određenom trenutku nalazi, priča nam svoju priču simpatična sugovornica, koja na putovanjima najčešće koristi couchsurfing.
Naglašava da poanta couchsurfinga nije u tome da se spava besplatno, nego da se nauči više o kulturi mjesta u kojem se turist nalazi, da steknete nove prijatelje, isprobate novu, ali kućnu hranu i slično.
- Iz Hrvatske nisam željela otići, iako sam zbog ljubavi otišla, jer bih zaista voljela poduzeti nešto u pitanju sestrinstva i pokazati mladima da se sve može kad se hoće. Ne treba novac, to su samo izlike za ljude koji nemaju dovoljno želje da ostvare nešto. Nisam rođena u bogatoj obitelji (o.k., možda kad uspoređujemo s ljudima u određenim zemljama Afrike ne bih mogla tako reći), ne trošim novac roditelja i obitelji, trudim im se pomoći koliko mogu od završene škole i zahvaljujući dobrom uspjehu i stipendijama to sam uvijek bila u mogućnosti - dodaje Anica koja je u Kini, glavnom gradu Pekingu, studirala i akupunkturu.
Kroz šalu kaže da je prijatelji uvijek gnjave da im radi akupunkturu za mršavljenje, koja je jako djelotvorna.
Za studiranje u Kini kaže da je bilo pravo mučenje.
- Imali smo nastavu od ponedjeljka do nedjelje, od jutra do mraka. Oko podne bi imali pauzu, kad bi svi profesori nakon jela otišli na jednosatno spavanje, učenici bi spustili glave na klupu i spavali. Navečer, kad bih se vraćala kući, svakodnevno bih viđala ljude kako se okupljaju na stanicama, parkovima ili pak nasred ulice i zajedno plešu ili vježbaju. Nekad bi to bio samo jedan par koji bi uključio glazbu, zagrlilo se i zaplesao uz ulicu jednog od najprometnijih gradova, kao da ih nitko ne promatra. Ljudi bi u pidžamama igrali kineski šah. Što se hrane tiče, kušala sam škorpione, paukove i žohare, ali samo na turističkim lokacijama - sjeća se.
Iskreno priznaje da trenutno ne osjeća nostalgiju prema rodnom gradu zbog mentaliteta ljudi koji u njemu žive.
- Primjerice, kad nekome kažem da mi je dečko Kurd iz Turske, prvi komentari budu - kako mogu biti s njim, kako je moguće da mi roditelji dopuštaju takvo što, da će me sigurno zarobiti, staviti maramu oko glave i slično... Iako uopće nije bitno, spomenut ću da moj dečko uopće nije musliman i ne očekuje od mene da se na išta „preobratim", pojašnjava 28-godišnja Anica, kojoj su hobi planinarenje i speleologija.
Kad god dođe u rodni Split, prvo ode u HPD "Mosor".
- Plan mi je u bliskoj budućnosti započeti s doktoratom u Njemačkoj - otkriva Anica, koja je na Instagramu poznatija pod imenom "thismorningiwokeupin", a čija putovanja i dogodovštine prati 16,5 tisuća followera.
- Pratiteljima je zanimljivo, pogotovo u našim krajevima, kad cure putuju same na duže vrijeme i u daleke destinacije. Zanima ih kako putovati, kako se prijaviti na projekte i razmjene studenata, neobične destinacije i slično. Na Instagramu često objavljujem i fotografije hrane koju obožavam isprobavati. Imam i istoimeni YouTube kanal, na kojem još nisam aktivna. Trenutno snimam videoklipove sa savjetima za praktična i jeftina putovanja - za kraj će malo više o društvenim mrežama i trenutnim projektima na kojima radi naša avanturistica, kojoj je trenutno najvažnije odabrati mentora i "baciti se" na izradu svog doktorskog rada.
Neka od zanimljivih iskustava Aničinih couchsurfinga
U Ateni nam je domaćin ostavio stan u centru i novog Jaguara na raspolaganje s karticom za benzin, a on je otišao na ljetovanje.
U Vijetnamu nas je jedna cura odvela na izlet biciklima na brdo, zajedno smo kuhali hranu, šetali po gradu, da bi nam zadnji dan to sve pokušala naplatiti i zaključala nas u stan.
U Indoneziji, gdje god smo spavali, ljudi nisu imali mjesta gotovo ni za sebe, no uvijek bi osigurali da imaju dovoljno za nas... Ljudi iznimno velikog srca.
Na Santoriniju smo imali večeru uz vatru s prijateljima kreatora Facebooka, jednim redateljem iz Hollywooda i voditeljicom svjetski poznate TV kuće.
U Bostonu smo upoznali ženu koja se razvela i povodom razvoda napravila podudarajuću tetovažu s bivšim mužem, koji joj je ujedno bio i kum na drugom vjenčanju s njegovim najboljim prijateljem.
Neka od zanimljivih iskustava s putovanja
U Brazilu smo završili u predjelu favela s rentanim autom. Uočila nas je policija, zaustavila sav promet i rekla da se odmah udaljimo jer neće na dobro.
U Indoneziji me ugrizla cibetka, životinja od čijeg se izmeta radi najskuplja kava na svijetu. Naime, jedan gospodin ju je imao kao kućnog ljubimca i vozio u kolicima za bebe. Cibetka je izgledala tako slatko da sam je pogladila po nosu i iduće jutro završila na hitnoj pomoći na cijepljenju.
U Etiopiji se nismo tuširali danima... a u svakom hotelu u kojem nam je rečeno da ima vode, znali smo da misle samo na hladnu vodu... Meni to i nije smetalo, ali je zato dečko bio na rubu, ha ha.
U Americi sam slomila rebra i za dva dana ponovno radila 17 sati dnevno, sedam dana u tjednu. Ne sjećam se da sam ikad osjetila toliko boli kao tada, nisam mogla normalno ni spavati, ni disati... no o odmoru nije bilo govora.
U Veneciji sam provela nekoliko noći s najboljim prijateljem Igorom kod čovjeka kojeg smo upoznali na ulici i koji nije imao struju u kući, ni dovoljno hrane, a ipak nam je pružio krov nad glavom. Pri odlasku smo mu ostavili svu hranu koju smo imali i kupili mu nešto dodatno da mu se nađe.
Splićanka Anica Kolić (28) trenutno živi na relaciji Njemačka - Velika Britanija. Magistrirala je sestrinstvo na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, diplomirala akupunkturu u Kini i završila dodatnu godinu studija Inovativnog menadžmenta, liderstva i strateške komunikacije, koji je kolaboracija sveučilišta u Istanbulu, Ljubljani i Skopju, i to uz pomoć stipendije Europske unije.
Od jezika govori engleski, njemački, španjolski, talijanski i osnovnu razinu turskog jezika, proputovala je gotovo cijelu Europu, obišla Australiju, Kanadu, USA, Brazil, Paragvaj, Siriju, Jordan, Gruziju, Izrael, Katar, Emirate, jugoistočnu Aziju, Kinu, Rusiju, Etiopiju, Keniju, Maroko...
Brojne nevjerojatne dogodovštine je doživjela na svojim putovanjima. U svakoj zemlji u koju stigne obi...
