stdClass Object
(
[id] => 610628
[title] => Sustav vrijednosti je izokrenut, neuspjeh im je tragedija: psihijatrica otkriva dio užasavajućih stanja koja sve veći broj mladih u Hrvatskoj vode u suicid; 'Internet ima velik utjecaj...'
[alias] => sustav-vrijednosti-je-izokrenut-neuspjeh-im-je-tragedija-psihijatrica-otkriva-dio-uzasavajucih-stanja-koja-sve-veci-broj-mladih-u-hrvatskoj-vode-u-suicid-internet-ima-velik-utjecaj
[catid] => 265
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
S 23 suicida na sto tisuća stanovnika godišnje Hrvatska prednjači u regiji. Iza nje je Slovenija s 21,4, Srbija sa 17 i BiH sa šest. Prošle godine u rujnu objavljeno je kako je godinu ranije samoubojstvo počinilo 625 osoba - 157 žena i 468 muškaraca.
Osobito je zabrinjavajući podatak da su počinitelji sve mlađi ljudi. Prema podacima MUP-a, tijekom 2017. godine broj samoubojstava i pokušaja samoubojstava djece do 14 godina u Hrvatskoj je porastao za čak 200 posto.
Kako se to objašnjava, govori nam doc. dr. sc. Petrana Brečić, ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče.
- Hrvatska, nažalost, prati europske i svjetske trendove u stopama suicida, no broj izvršenih suicida vjerojatno je i veći od onog statistički zabilježenog, jer se jedan dio suicida maskira raznim drugim uzrocima smrti, a neki se i ne prijavljuju, s obzirom na to da je suicidalnost još uvijek snažno stigmatizirana u našem društvu.
Suicidalno ponašanje je toliko složeno da se pojedinim definicijama ne mogu obuhvatiti sve njegove dimenzije, koje zasigurno nadilaze isključivo pitanje psihijatrije. Nadalje, jednako kako bi teško bilo definirati i opisati u jednoj rečenici život, tako je teško odrediti se i prema želji za njegovim prestankom.
Je li ona produkt slobodne volje ili produkt bolesti; je li čin svjestan, manje svjestan ili nesvjestan, je li znak bolesti ili samo poremećeno ponašanje? Gledajući s aspekta psihijatrije, devet od deset ljudi počini samoubojstvo zbog nekog duševnog poremećaja, poglavito depresije, potom bipolarnog poremećaja, bolesti ovisnosti, shizofrenije, poremećaja osobnosti i poremećaja hranjenja.
Genetska sklonost
Obično čujemo da se netko ubio jer je ostao bez posla, zato jer nije mogao vraćati kredit, jer je zapao u dugove, ili zbog prekinute ljubavne veze, razvoda...Ono što zasigurno znamo, a što se u javnosti često krivo percipira, jest da samoubojstvo nikada nije uvjetovano samo jednim faktorom, kaže dr. Brečić.
- Ono je složeno ponašanje uvjetovano s jedne strane faktorima predispozicije - biološka datost ili genetska sklonost, kao i brojnim razvojnim čimbenicima kao što je rast i razvoj u određenoj obitelji, kulturi, svjetonazoru, što rezultira razvojem određenih osobina ličnosti, a s druge strane okolinskim faktorima, odnosno faktorima stresa - životnim okolnostima, bolestima, bolovima.
To znači da čin suicida ima svoju povijest, kako u psihijatriji kažemo - svoju putanju na kojoj se tijekom vremena sažimaju navedeni faktori u složenim interakcijama, koje u jednom trenutku mogu rezultirati suicidom.
Međutim, u suicidalnom ponašanju uvijek je sažeta, u različitim omjerima, želja za prestankom života, ali i želja, vapaj za njegovim nastavkom.
Suicidalno ponašanje time doista poprima oblik komunikacije, načina suobraćanja s okolinom kojim se odašilju raznorazne poruke koje u svojoj suštini traže životni smisao. Teško je pretpostaviti da bi se psihički zdrava osoba u bilo kojoj teškoj životnoj situaciji odlučila na počinjenje suicida, premda, gledajući kroz povijest, bilo je primjera herojskih suicida u pokušajima spašavanja drugih ili svoje časti: sjetimo se kamikaza, tragedije u nuklearnim elektranama i slično.
Stoga se danas govori i o konceptu tzv. racionalnog suicida.
Razlog posebno zabrinjavajućoj činjenici da je među mladima sve više depresije, pa posljedično i suicidalnosti, dr. Brečić vidi u brojnim društvenim faktorima koji na specifičan način obilježavaju odrastanje.
Stvar identiteta
- Mislim da se tu radi o pitanju identiteta mladih ljudi. Teško je govoriti o identitetu bez osjećaja pripadnosti i sigurnosti. Suvremeni sustav vrijednosti je izokrenut, neprepoznatljiv, stran temeljnim ljudskim osobinama i potrebama. U takvom vrtlogu promjena, bez sigurnog uporišta mladi gube oslonac, percipiraju kako ništa nije trajno važno; savjest razvijaju u odnosu na sebe i svoje potrebe, ustrašeni su u svijetu snažno umreženom u raznoraznim oblicima nasilja i poniženja.
Isticane vrijednosti mijenjaju se iz dana u dan, odraz su trenutnih potreba, a ne suštine. Mladi su razočarani iznevjerenim očekivanjima i obećanjima.
S druge pak strane, u vrtlogu proklamiranog individualizma i samoljublja, gubi se iskonski značaj obitelji kao paradigme zajedništva, pripadnosti i tako nam potrebne sigurnosti. Sigurnost se nalazi u krajnje materijaliziranim osloncima koje krasi jedino atribut prolaznosti, zbog čega se mladi osjećaju ustrašeni, usamljeni i zbunjeni, pseudoprilagođenog ponašanja.
U proklamaciji individualizma, razvijaju kompetitivnost, nestrpljivost i brza rješenja, pritisnuti imperativom uspješnosti.
Dr. Brečić se slaže s tim da mladi neuspjehe doživljavaju tragično, a rješenja traže na internetu.
Sadržaji neprilagođeni dobi
- Kako roditelji nemaju vremena baviti se s djecom jer veliki dio vremena provode radeći, ona su prepuštena sama sebi i sredstvima komunikacije; internetu. U suobraćanju s aparatima bruse i razvijaju svoj intelekt, no zatiru emocije.
Njih jednostavno nije moguće razvijati u odnosu s aparatom. Na internetu se suočavaju s brojnim sadržajima koji nisu sukladni njihovoj zrelosti; na raspolaganju su im sadržaji koji promoviraju suicidalnost - od raznih priručnika do bizarnih, eksplicitnih snimki ljudi koji se ubijaju, što sve može biti otponac za suicid kod mlade osobe.
Posebno veliki problem je konzumacija raznih sredstava ovisnosti koji trenutno dovode do opuštanja ili dosizanja virtualnih životnih zadovoljstva, a nakon toga ostavljaju pustoš i prazninu.
Do sada nije identificiran ni jedan čimbenik ili skupina čimbenika koji bi mogli predvidjeti suicid kod pojedinca, kaže naša sugovornica. Korištenjem različitih psihometrijskih instrumenata pokušava se identificirati visokorizične pacijente, a na ozbiljne razmjere suicidalnosti upozorava i Svjetska zdravstvena organizacija koja je problematiku suicida ističe kao "tihu epidemiju" te je "globalnim imperativom" proglasila potrebu redukcije smrti uzrokovane suicidom čime je ne samo naglasila veličinu problema, već u središte stavila temu koja je stoljećima bila krajnje tabuizirana i stigmatizirana.
No, upozorava i na kontinuirano ozbiljno razmišljanje o strategiji i sustavu preventivnog djelovanja, od lokalne sociokulture do globalne, civilizacijske razine.
Krizno vrijeme
Povećanje stope suicida mladih sve je veći uzrok zabrinutosti, a suicid je drugi vodeći uzrok smrti kod pojedinaca u dobi od 15 do 29 godina na globalnoj razini. Muškarci češće negoli žene počine suicid, i odnos je oko 3:1 u svim životnim razdobljima, dok žene četiri puta češće pokušavaju suicid.
Životna dob znatno utječe na učestalost suicida, vrhunac učestalosti među muškarcima počinje nakon 45. godine, a u žena nakon 55. godine.
U Hrvatskoj je, kao i u mnogim zemljama, u pojedinim godinama bio zabilježen porast broja i stope izvršenih samoubojstava u dobi od 15 do 19 godina. Godine 1985. stopa je iznosila 5,8, najviša stopa registrirana je 1999. god. (12,9), od 2000. godine nadalje bilježi se pad stope te je 2011. godine zabilježena najniža stopa u toj dobi (3,5), a 2015. godine iznosila je 5,0/100.000.
Opaženo je da se češće ubijaju ljudi koji su prethodno imali zdravstvenih problema. Istraživanja su pokazala da je među pokušanim suicidima više od jedne trećine osoba bilo bolesno u vrijeme pokušaja suicida, a više od 90 posto pokušaja suicida je na neki način bilo pod utjecajem same bolesti.
Statistika pokazuje češći suicid kod umirovljenika, nezaposlenih i samaca, udovaca i rastavljenih. Suicid je dva puta učestaliji u gradskim nego u ruralnim sredinama, a najviše se događa u kasno proljeće i rano ljeto. Martti Heikkinen navodi da život s partnerom, u braku ili kohabitaciji, kao i djeca u obitelji čine zaštitinim faktorom od suicidalnog ponašanja.
Crne brojke
Prema podacima HZJZ-a iz rujna 1918. godine, izvršena samoubojstva jedan su od vodećih uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj; kroz godine se bilježe oscilacije u broju izvršenih samoubojstava kao i u broju izvršenih samoubojstava prema broju stanovnika. Najčešći je način izvršenja suicida, u oba spola, vješanje.
Za vrijeme Domovinskog rata te u poratnim godinama znatno je porastao broj suicida vatrenim oružjem, no zadnjih je desetak godina u stalnom padu (u 2015. godini registrirano je ukupno 98 samoubojstava vatrenim oružjem, što je13,3 posto u ukupnom broju suicida).
Županije primorskog dijela Hrvatske bilježe znatno niže stope izvršenih suicida od pojedinih županija kontinentalnog dijela. U desetogodišnjem razdoblju
Sve religije ga osuđuju
Sve religije gotovo istoznačno osuđuju suicid i smatraju ga grijehom prema životu. Kršćanstvo, posebice katoličanstvo, kao osnovnu premisu prema suicidu uzima petu zapovijed Dekaloga „Ne ubij“, odnosno ne smiješ uzeti život ni sebi ni drugome jer je on u Božjim rukama, djelo je Stvoritelja.
U Svetom pismu se opisuje nekoliko suicida, od kralja Šaula do apostola Jude Iškariota. Biblijski pisci neke od tih postupaka gotovo simpatiziraju, hvaleći suicid kao izbor, što je bilo časnije, nego pasti u ruke neprijatelju koji bi ih ponižavali i na koncu ubili.
Kršćanska etika naglašeno osuđuje „eutanazijsko samoubojstvo“ koje je sve više prisutno u današnjoj civilizaciji te potiče ljude da ne sudjeluju u takvim postupcima, bilo pravno, politički, medicinski ili na bilo koji drugi način.
Dr. Glavina: Živimo pod terorom brzine
- Posvješćivanje brojki i činjenica o suicidalnosti silno plaši i potresa svakoga, kaže doc. dr. Trpimir Glavina, predstojnik Klinike za psihijatriju u KBC-u Split.
- Nameću se brojna pitanja na koja je iznimno teško dati prave odgovore. Nikada kroz povijest, kao danas, čovjek sebi nije nametao „brzinu“ kao kriterij uspješnosti. Gotovo bismo mogli reći da živimo pod "terorom brzine" u svakom smislu, brzine koja nerijetko modificira ili mijenja vrijednosne sustave pa i one koji imaju bezvremenska obilježja kao što je iskonski razgovor, prijateljstvo…
Tehnološki iskoraci u 20. stoljeću, a posebice izrazita informatička eksplozija zadnjih nekoliko desetljeća, toliko su "ubrzali" život da s pravom i bojazni postavljamo pitanje: može li čovjek emocionalno "pratiti" ove fantastične kreacije ljudskog uma?
Naime, u vrlo kratkom vremenu događaju se promjene na gotovo evolucijskoj razini koje neminovno traže veću emocionalnu angažiranost.
Držimo da je tu značajniji dio ishodišta, zadnjih dvadesetak godina od strane SZO često naglašavanog, povećanja pobola od anksioznih i depresivnih poremećaja te posljedičnih suicidalnih ponašanja i suicida.
Na pitanje što možemo učiniti, dr. Glavina kaže kako se ne smijemo miriti sa sintagmom o nemoći da bilo što mijenjamo.
- Odgovor potražimo u sebi i osobnu odgovornost, barem dijelom, podredimo društvu, pa bi se u skoro vrijeme moglo vedrije zboriti o ovom ljudskom fenomenu, a ne širiti zloguke prognoze kako će 2070. godine oko 15 posto svjetskog stanovništva umirati od suicida.
S 23 suicida na sto tisuća stanovnika godišnje Hrvatska prednjači u regiji. Iza nje je Slovenija s 21,4, Srbija sa 17 i BiH sa šest. Prošle godine u rujnu objavljeno je kako je godinu ranije samoubojstvo počinilo 625 osoba - 157 žena i 468 muškaraca.
Osobito je zabrinjavajući podatak da su počinitelji sve mlađi ljudi. Prema podacima MUP-a, tijekom 2017. godine broj samoubojstava i pokušaja samoubojstava djece do 14 godina u Hrvatskoj je porastao za čak 200 posto.
Kako se to objašnjava, govori nam doc. dr. sc. Petrana Brečić, ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče.
- Hrvatska, nažalost, prati europske i svjetske trendove u stopama suicida, no broj izvršenih suicida vjerojatno je i veći od onog statistički zabilježenog, jer se jedan dio suicida maskira raznim drugim uzrocima smrti, a neki se i ne prijavljuju, s obzirom na to da je suicidalnost još uvijek snažno stigmatizirana u našem društvu.
Suicidalno ponašanje je toliko složeno da se pojedinim definicijama ne mogu obuhvatiti sve njegove dimenzije, koje zasigurno nadilaze isključivo pitanje psihijatrije. Nadalje, jednako kako bi teško bilo definirati i opisati u jednoj rečenici život, tako je teško odrediti se i prema želji za njegovim prestankom.
Je li ona produkt slobodne volje ili produkt bolesti; je li čin svjestan, manje svjestan ili nesvjestan, je li znak bolesti ili samo poremećeno ponašanje? Gledajući s aspekta psihijatrije, devet od deset ljudi počini samoubojstvo zbog nekog duševnog poremećaja, poglavito depresije, potom bipolarnog poremećaja, bolesti ovisnosti, shizofrenije, poremećaja osobnosti i poremećaja hranjenja.
Genetska sklonost
Obično čujemo da se netko ubio jer je ostao bez posla, zato jer nije mogao vraćati kredit, jer je zapao u dugove, ili zbog prekinute ljubavne veze, razvoda...Ono što zasigurno znamo, a što se u javnosti često krivo percipira, jest da samoubojstvo nikada nije uvjetovano samo jednim faktorom, kaže dr. Brečić.
- Ono je složeno ponašanje uvjetovano s jedne strane faktorima predispozicije - biološka datost ili genetska sklonost, kao i brojnim razvojnim čimbenicima kao što je rast i razvoj u određenoj obitelji, kulturi, svjetonazoru, što rezultira razvojem određenih osobina ličnosti, a s druge strane okolinskim faktorima, odnosno faktorima stresa - životnim okolnostima, bolestima, bolovima.
To znači da čin suicida ima svoju povijest, kako u psihijatriji kažemo - svoju putanju na kojoj se tijekom vremena sažimaju navedeni faktori u složenim interakcijama, koje u jednom trenutku mogu rezultirati suicidom.
Međutim, u suicidalnom ponašanju uvijek je sažeta, u različitim omjerima, želja za prestankom života, ali i želja, vapaj za njegovim nastavkom.
Suicidalno ponašanje time doista poprima oblik komunikacije, načina suobraćanja s okolinom kojim se odašilju raznorazne poruke koje u svojoj suštini traže životni smisao. Teško je pretpostaviti da bi se psihički zdrava osoba u bilo kojoj teškoj životnoj situaciji odlučila na počinjenje suicida, premda, gledajući kroz povijest, bilo je primjera herojskih suicida u pokušajima spašavanja drugih ili svoje časti: sjetimo se kamikaza, tragedije u nuklearnim elektranama i slično.
Stoga se danas govori i o konceptu tzv. racionalnog suicida.
Razlog posebno zabrinjavajućoj činjenici da je među mladima sve više depresije, pa posljedično i suicidalnosti, dr. Brečić vidi u brojnim društvenim faktorima koji na specifičan način obilježavaju odrastanje.
Stvar identiteta
- Mislim da se tu radi o pitanju identiteta mladih ljudi. Teško je govoriti o identitetu bez osjećaja pripadnosti i sigurnosti. Suvremeni sustav vrijednosti je izokrenut, neprepoznatljiv, stran temeljnim ljudskim osobinama i potrebama. U takvom vrtlogu promjena, bez sigurnog uporišta mladi gube oslonac, percipiraju kako ništa nije trajno važno; savjest razvijaju u odnosu na sebe i svoje potrebe, ustrašeni su u svijetu snažno umreženom u raznoraznim oblicima nasilja i poniženja.
Isticane vrijednosti mijenjaju se iz dana u dan, odraz su trenutnih potreba, a ne suštine. Mladi su razočarani iznevjerenim očekivanjima i obećanjima.
S druge pak strane, u vrtlogu proklamiranog individualizma i samoljublja, gubi se iskonski značaj obitelji kao paradigme zajedništva, pripadnosti i tako nam potrebne sigurnosti. Sigurnost se nalazi u krajnje materijaliziranim osloncima koje krasi jedino atribut prolaznosti, zbog čega se mladi osjećaju ustrašeni, usamljeni i zbunjeni, pseudoprilagođenog ponašanja.
U proklamaciji individualizma, razvijaju kompetitivnost, nestrpljivost i brza rješenja, pritisnuti imperativom uspješnosti.
Dr. Brečić se slaže s tim da mladi neuspjehe doživljavaju tragično, a rješenja traže na internetu.
Sadržaji neprilagođeni dobi
- Kako roditelji nemaju vremena baviti se s djecom jer veliki dio vremena provode radeći, ona su prepuštena sama sebi i sredstvima komunikacije; internetu. U suobraćanju s aparatima bruse i razvijaju svoj intelekt, no zatiru emocije.
Njih jednostavno nije moguće razvijati u odnosu s aparatom. Na internetu se suočavaju s brojnim sadržajima koji nisu sukladni njihovoj zrelosti; na raspolaganju su im sadržaji koji promoviraju suicidalnost - od raznih priručnika do bizarnih, eksplicitnih snimki ljudi koji se ubijaju, što sve može biti otponac za suicid kod mlade osobe.
Posebno veliki problem je konzumacija raznih sredstava ovisnosti koji trenutno dovode do opuštanja ili dosizanja virtualnih životnih zadovoljstva, a nakon toga ostavljaju pustoš i prazninu.
Do sada nije identificiran ni jedan čimbenik ili skupina čimbenika koji bi mogli predvidjeti suicid kod pojedinca, kaže naša sugovornica. Korištenjem različitih psihometrijskih instrumenata pokušava se identificirati visokorizične pacijente, a na ozbiljne razmjere suicidalnosti upozorava i Svjetska zdravstvena organizacija koja je problematiku suicida ističe kao "tihu epidemiju" te je "globalnim imperativom" proglasila potrebu redukcije smrti uzrokovane suicidom čime je ne samo naglasila veličinu problema, već u središte stavila temu koja je stoljećima bila krajnje tabuizirana i stigmatizirana.
No, upozorava i na kontinuirano ozbiljno razmišljanje o strategiji i sustavu preventivnog djelovanja, od lokalne sociokulture do globalne, civilizacijske razine.
Krizno vrijeme
Povećanje stope suicida mladih sve je veći uzrok zabrinutosti, a suicid je drugi vodeći uzrok smrti kod pojedinaca u dobi od 15 do 29 godina na globalnoj razini. Muškarci češće negoli žene počine suicid, i odnos je oko 3:1 u svim životnim razdobljima, dok žene četiri puta češće pokušavaju suicid.
Životna dob znatno utječe na učestalost suicida, vrhunac učestalosti među muškarcima počinje nakon 45. godine, a u žena nakon 55. godine.
U Hrvatskoj je, kao i u mnogim zemljama, u pojedinim godinama bio zabilježen porast broja i stope izvršenih samoubojstava u dobi od 15 do 19 godina. Godine 1985. stopa je iznosila 5,8, najviša stopa registrirana je 1999. god. (12,9), od 2000. godine nadalje bilježi se pad stope te je 2011. godine zabilježena najniža stopa u toj dobi (3,5), a 2015. godine iznosila je 5,0/100.000.
Opaženo je da se češće ubijaju ljudi koji su prethodno imali zdravstvenih problema. Istraživanja su pokazala da je među pokušanim suicidima više od jedne trećine osoba bilo bolesno u vrijeme pokušaja suicida, a više od 90 posto pokušaja suicida je na neki način bilo pod utjecajem same bolesti.
Statistika pokazuje češći suicid kod umirovljenika, nezaposlenih i samaca, udovaca i rastavljenih. Suicid je dva puta učestaliji u gradskim nego u ruralnim sredinama, a najviše se događa u kasno proljeće i rano ljeto. Martti Heikkinen navodi da život s partnerom, u braku ili kohabitaciji, kao i djeca u obitelji čine zaštitinim faktorom od suicidalnog ponašanja.
Crne brojke
Prema podacima HZJZ-a iz rujna 1918. godine, izvršena samoubojstva jedan su od vodećih uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj; kroz godine se bilježe oscilacije u broju izvršenih samoubojstava kao i u broju izvršenih samoubojstava prema broju stanovnika. Najčešći je način izvršenja suicida, u oba spola, vješanje.
Za vrijeme Domovinskog rata te u poratnim godinama znatno je porastao broj suicida vatrenim oružjem, no zadnjih je desetak godina u stalnom padu (u 2015. godini registrirano je ukupno 98 samoubojstava vatrenim oružjem, što je13,3 posto u ukupnom broju suicida).
Županije primorskog dijela Hrvatske bilježe znatno niže stope izvršenih suicida od pojedinih županija kontinentalnog dijela. U desetogodišnjem razdoblju
Sve religije ga osuđuju
Sve religije gotovo istoznačno osuđuju suicid i smatraju ga grijehom prema životu. Kršćanstvo, posebice katoličanstvo, kao osnovnu premisu prema suicidu uzima petu zapovijed Dekaloga „Ne ubij“, odnosno ne smiješ uzeti život ni sebi ni drugome jer je on u Božjim rukama, djelo je Stvoritelja.
U Svetom pismu se opisuje nekoliko suicida, od kralja Šaula do apostola Jude Iškariota. Biblijski pisci neke od tih postupaka gotovo simpatiziraju, hvaleći suicid kao izbor, što je bilo časnije, nego pasti u ruke neprijatelju koji bi ih ponižavali i na koncu ubili.
Kršćanska etika naglašeno osuđuje „eutanazijsko samoubojstvo“ koje je sve više prisutno u današnjoj civilizaciji te potiče ljude da ne sudjeluju u takvim postupcima, bilo pravno, politički, medicinski ili na bilo koji drugi način.
Dr. Glavina: Živimo pod terorom brzine
- Posvješćivanje brojki i činjenica o suicidalnosti silno plaši i potresa svakoga, kaže doc. dr. Trpimir Glavina, predstojnik Klinike za psihijatriju u KBC-u Split.
- Nameću se brojna pitanja na koja je iznimno teško dati prave odgovore. Nikada kroz povijest, kao danas, čovjek sebi nije nametao „brzinu“ kao kriterij uspješnosti. Gotovo bismo mogli reći da živimo pod "terorom brzine" u svakom smislu, brzine koja nerijetko modificira ili mijenja vrijednosne sustave pa i one koji imaju bezvremenska obilježja kao što je iskonski razgovor, prijateljstvo…
Tehnološki iskoraci u 20. stoljeću, a posebice izrazita informatička eksplozija zadnjih nekoliko desetljeća, toliko su "ubrzali" život da s pravom i bojazni postavljamo pitanje: može li čovjek emocionalno "pratiti" ove fantastične kreacije ljudskog uma?
Naime, u vrlo kratkom vremenu događaju se promjene na gotovo evolucijskoj razini koje neminovno traže veću emocionalnu angažiranost.
Držimo da je tu značajniji dio ishodišta, zadnjih dvadesetak godina od strane SZO često naglašavanog, povećanja pobola od anksioznih i depresivnih poremećaja te posljedičnih suicidalnih ponašanja i suicida.
Na pitanje što možemo učiniti, dr. Glavina kaže kako se ne smijemo miriti sa sintagmom o nemoći da bilo što mijenjamo.
- Odgovor potražimo u sebi i osobnu odgovornost, barem dijelom, podredimo društvu, pa bi se u skoro vrijeme moglo vedrije zboriti o ovom ljudskom fenomenu, a ne širiti zloguke prognoze kako će 2070. godine oko 15 posto svjetskog stanovništva umirati od suicida.
Sustav vrijednosti je izokrenut, neuspjeh im je tragedija: psihijatrica otkriva dio užasavajućih stanja koja sve veći broj mladih u Hrvatskoj vode u suicid; 'Internet ima velik utjecaj...'
S 23 suicida na sto tisuća stanovnika godišnje Hrvatska prednjači u regiji. Iza nje je Slovenija s 21,4, Srbija sa 17 i BiH sa šest. Prošle godine u rujnu objavljeno je kako je godinu ranije samoubojstvo počinilo 625 osoba - 157 žena i 468 muškaraca.
Osobito je zabrinjavajući podatak da su počinitelji sve mlađi ljudi. Prema podacima MUP-a, tijekom 2017. godine broj samoubojstava i pokušaja samoubojstava djece do 14 godina u Hrvatskoj je porastao za čak 200 posto.
Kako se to objašnjava, govori nam doc. dr. sc. Petrana Brečić, ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče.
- Hrvatska, nažalost, prati europske i svjetske trendove u stopama suicida, no broj izvršenih suicida vjerojatno je i veći od onog statistički zabilježenog, jer se jedan dio suicida maskira raznim drugim uzr...
