Mozaik Zdravlje

u potrazi za smislom

Splitski supružnici Gorana i Tonči Gulišija: Joga je recept za dobar brak, evo kako je ashtanga promijenila naše živote

u potrazi za smislom

Splitski supružnici Gorana i Tonči Gulišija već 20 godina predano se bave jogom. Ne samo da je svakodnevno prakticiraju i podučavaju svoje polaznike, oni žive jogu punim plućima. 

Jednom godišnje odu u Indiju, u kojoj borave i po mjesec dana, a s njima je svojedobno išla i njihova jedanaestogodišnja kći Nika, koja i sama zna prakticirati ashtangu jogu.

- U mlađim godinama sam osjećao nekakvu prolaznost života i pitanja poput tko sam ja i koji je smisao su okupirala moj um. Nešto iznutra me je tjeralo da potražim odgovore. Slijedila je duga potraga i polako mi je u život ušla joga negdje 1995. godine - objasnio je Tonči. Konkretno, ashtangu je otkrio 2005. godine.

- Činilo mi se da sam našao što sam tražio. Nisam osjećao da više moram negdje ići kako bih nahranio svoje duhovne potrebe. Sada se sve svodi na svakodnevnu praksu, podučavanje joge i sam život. Kada zadnji strah i zadnje niti arogancije napuste čovjeka proces je gotov - objasnio je Tonči, koji je Goranu uveo u svijet joge.

- Jednog jutra na Rivi, nakon dugo vremena srela sam starog poznanika Tončija. Sjeli smo na pod ispod palme i pričali. Imala sam 20 godina. Život mi se svodio na faks i izlaske koji su bili kratkotrajno zadovoljstvo. Postojala je rupa koju je trebalo ispuniti. Joga kao misao stalno se negdje provlačila i to jutro kao da je započeo moj duhovni put - ispričala je Gorana.

- Polako nam je u život ušla ashtanga. S vremenom smo uvidjeli da je to najsnažnija duhovna praksa s kojom smo se ikad sreli  - kazala je Splićanka.

Njihova škola ashtange nastala je 2009. godine, a Gorana je nešto prije otvaranja škole završila učiteljski tečaj u Indiji i pridružila se Tončiju u shali (dvorani za jogu).

- Onda sam smatrala da je taj učiteljski tečaj bitan da bih mogla raditi s ljudima. Danas nemam nikakvo mišljenje o tim certifikatima. Oni te ne čine jogijem - objasnila je.

Supružnici se znaju još iz studentskih dana, kada je Gorana studirala ribarsku tehnologiju, a Tonči nautiku i menadžment na Pomorskom fakultetu.

- Tada smo se nešto “muvali”, a zaljubili smo se 2001. i zadnjih 15 godina smo u braku. Velika je to joga. U tako intenzivnom odnosu čovjek vidi svu raskoš svoje arogancije. Naučili smo da samo patimo kad se bahatimo jedno prema drugome pa stoga prihvaćamo i poštujemo sve naše različitosti. Došlo je do zrelosti i sada nam je ljubav važnija od sebičnosti. Što smo stariji više nam je stalo jedno do drugog - naglasio je Tonči.

Za ashtangu Tonči kaže da je to nevjerojatna praksa te kako ima ogromni potencijal da temeljito pročisti čovjeka i približi ga samome sebi.

Prvi put supružnici su 2003. godine posjetili Indiju, i to im je ujedno bio i medeni mjesec.

- Cijeli taj kaos istovremeno mi je bio nestvaran, ali i savršeno normalan. Oboje smo se zaljubili u tu zemlju. Indija ima veliku snagu da čovjeku pokaže nešto drevno u njemu samome - rekao je Tonči.

Gorani je prvi doživljaj Indije bio, kako kaže, kao da je sletjela u film.

- Mnogi dožive kulturološki šok. Ja sam na sve nekako bila spremna. Sve mi je bilo zabavno, od ulaska u prvi taksi do ashrama hramova.

Kaže kako se teško nosi s našim “uređenim” sistemom, ali misli da bi joj s njihovim bilo još teže.

- Lako je biti prolaznik koji pobere samo šlag. Svjesna sam toga pa se u Split uvijek vraćam ispunjena - kazala je učiteljica joge.

Indiju posjete jednom godišnje, a ostanu i po mjesec dana.

- Vježbamo ashtangu i “živimo Indiju”. To su naši najdraži dani u godini - ispričao je Tonči. 

Njihova kći Nika ide u 5. razred osnovne škole i svira harfu.

- Trudimo se naći pravu mjeru da je ne “davimo”, a da ima osobnu odgovornost. I to je velika joga. Od kad se rodila gleda nas dvoje kako vježbamo i meditiramo, a učili smo je i ashtangu - kazao je Tonči.

Nika je s majkom jednom bila u Indiji, i to kada je imala svega pet godina.

Prije odlaska u Gou, gdje se nalazi naš učitelj ashtange, Nika i ja smo provele tri dana u Mumbaiju. Na pitanje kako joj se svidio Mumbai, nikad neću zaboraviti njezin odgovor: “Pa, mama, ne znam što bih rekla. Ne znam je li mi puno lijep ili puno ružan”, prisjetila se učiteljica joge. 

Naslovnica Zdravlje