Bodalec: U isto vrijeme osjećam se kao veteran i kao debitant. Bend koji smo stvorili ispunio je baš sve naše dječačke snove

Ime su dobili po jednoj od epizoda stripa Alan Ford, a priznali su i – da se ne zovu "Prljavo kazalište" – zvali bi se "Zarazne bolesti" (to ime im se 70-ih baš činilo zgodnim). Frendovi iz Dubrave na čelu s Jasenkom Hourom za vokala su izabrali Davorina Bogovića, prvi su album izdali 1979. godine, uvijek težeći tome da zvuče poput "Rolling Stonesa" i da tekstovima iskažu bunt.
Godine 1985. glavni vokal postaje Mladen Bodalec, njegov izričaj daje "Prljavcima" nešto mekši izričaj, posebnu emotivnost i oni postaju veliki rock bend na hrvatskoj sceni. Ove se godine obilježava 40 godina od postojanja "hrvatskih Stonesa" čije pjesme danas znaju svi. Stariji, zreliji, ali s istom strašću – kaže nam Mladen – staju na pozornicu, jer taj je bend ispunio sve njihove dječačke snove, a publici duguju ovu turneju.
Obljetnička turneja
Obljetnička turneja "Prljavog kazališta" počela je koncertima u Sloveniji i Hrvatskoj, nastavila se rasprodanom turnejom u Australiji, Americi i Kanadi, a 1.rujna stižu i na splitsku Zentu. Tom prigodom, prenosimo razgovor sa portala zadarski.hr 

Ove godine turnejom obilježavate 40 godina postojanja na glazbenoj sceni. Osjećate li uopće zamor materijala?
– Kad bolje promislite, 40 godina je zastrašujuća brojka, dugo razdoblje u ljudskom postojanju (smijeh). U isto vrijeme osjećam se kao veteran i kao debitant kad se iznova i iznova penjem na pozornicu. Isti je to entuzijazam, mi uvijek istovremeno zabavljamo i sebe i publiku, dobro se osjećamo na bini. Sve te godine dokazuju da "Prljavo kazalište" nije nikakav štos, to je bend iz uvjerenja kojem se dogodio velik uspjeh na koji smo svakodnevno ponosni i radosni, to se u live nastupima uvijek vidi, nema tu zamora. Snimili smo tri nove pjesme, pa sada pretumbavamo materijal, novi album je na vidiku, ali ne mogu baš svečano objaviti kada...

Jasenko Houra u intervjuima kao faktor trajanja uvijek navodi vaše prijateljstvo. Što je po vama razlog – kako i zašto "Prljavci" traju? Nikada se uz vas nisu vezali neki skandali...
– Da nema prijateljstva teško da bi nas šestero, koliko nas je u bendu, opstali. Uvijek nam je bend bio ispred svih pojedinačnih ambicija i financija. Poštovanje jednih prema drugima i prema glazbi koju stvaramo. Među nama nikada nije bilo krucijalnih nesporazuma, naše svađe su uglavnom oko temperature u hotelskoj sobi jer je uvijek nekome prevruće, a nekome prehladno...

Dana 31. svibnja na stadionu u Kranjčevićevoj skupilo se oko 25 tisuća ljudi na proslavi 40 godina. Dojmovi iz prve ruke?
– Bez lažne skromnosti, bilo je spektakularno. Podigli smo ljestvicu stadionskih nastupa u Hrvatskoj, produkcija je bila na svjetskom nivou, tehničari su odradili vrhunski posao, zvuk, svjetla, ma mi smo sami bili impresionirani tim koncertom, ushićeni, presretni odazivom ljudi. I ta je večer još jedan dokaz povezanosti "Prljavaca" i naše publike.

Kakav je osjećaj kada na koncertima vidite neke nove klince koji pjevaju te pjesme?
– Svako novo proljeće iznjedri nove curice i dječake koji slušaju "Prljavce", to je impozantno i za glazbenike nema veće sreće od toga. I oni budu u prvim redovima naših koncerata. Svjesni smo da su pjesme nadišle vrijeme u kojem su pisane. Kada su stvorene "Ne zovi mama doktora", "Marina" i "Ma kog me boga za tebe pitaju" ta djeca nisu tada ni bila rođena... Pjesme ljubavi neiscrpna su tema, napisano ih je milijardu i pišu se iznova svakog dana, najvažnija su tema rock glazbe. Drago mi je da se stalno pojavljuju i novi kvalitetni rock bendovi na hrvatskoj sceni koji imaju što za pokazati, koji se dobro furaju i pokazuju da nema straha za rock'n'roll u Hrvata.

Bend uvijek i zauvijek ispred svega?
– Bend koji smo stvorili ispunio je baš sve naše dječačke snove, to je naša cijela bit, od nas je napravio ono što smo danas. Naučio nas glazbi, povezao nas međusobno i s publikom. Na ovoj se turneji stvarno ne štedimo, nemamo pravo uprljati status i ime tog benda i sve ono što naše pjesme znače ljudima.