Ljeto nije daleko, a u tom godišnjem dobu uvijek raste potražnja za nakitom od koralja, sedefa i bisera. Doduše, biseri se nose kroz čitavu godinu - u pravilu je to nakit za večer - ali, još malo pa će ih biti na svakom uglu.
I veoma je teško razlikovati prirodne od kultiviranih, a u ponudi je i mnogo krupnog nakita bisernog sjaja a manje vrijednosti, koji se dobiva tako da se kuglica obloži sedefom.
Zapravo, tržište je odavno zasićeno biserjem koje je tisućljećima bilo simbol elegancije, rijetkosti i ljepote. Odavno je ušlo u izreke i usporedbe - ne valja biser bacati pred svinje, lijepi zubi nalikuju na niz bisera i uopće, za sve izuzetno i vrijedno do čega je teško doći kazat će se da je pravi biser.
Danas, u masovnoj proizvodnji, osobito u Kini, kolaju kroz pogone pune košare i vreće sjajnih zrnaca - proizvodi ih se na tone. Do 99 posto svih bisera koji se nađu na tržištu su oni kultivirani. Razumljivo da je zbog toga njihova cijena pala.
Nekada je trebalo razbiti tisuće školjki da bi se pronašao jedan biser. A uz to,mala je vjerojatnost da će baš taj biti savršeno okrugao, jer se takvi najviše cijene.
I danas prirodno nastali biseri koji rastu u školjci i do dva desetljeća mogu doseći astronomske cijene. Uz to, iznimno su skupi oni koji su pripadali povijesnim osobama.
Otopila ih u octu?
Legenda kaže da je Kleopatra uništila dva golema primjerka: okladila se s Markom Antonijem da će prirediti gotovo neprocjenjivo skupu večeru - i da će je njih dvoje pojesti. Antonije je mislio da dvije osobe ne mogu - pa da su jela i najskuplja- toliko potroštiti na obrok. Faraonka je međutim poslužila najjednostavniju hranu a u vinu - ili možda kvasini - otopila svoje biserne naušnice, popila otopinu i dobila okladu.
Ova priča ujedno upozorava da biserni nakit treba čuvati od kiseline jer, budući da se zrno sastoji od kalcijevog karbonata i proteina koje kiselina uništava.
Kako je uopće došlo do masovne proizvodnje blistavog zrnja? Naravno, ljudi su ih pokušavali kultivirati još u srednjem vijeku ali, rezultati su izostajali jer se nekada vjerovalo da školjka sedefom oblaže zrnce pijeska koje je u nju upalo.
Prvi pravi uspjeh zbio se prije stotinjak godina u Japanu kada se shvatilo da biser neće nastati iz pijeska - ili, vrlo rijetko - a sigurno hoće iz komadića organske tvari, najčešće plašta same školjke.
Nešto je teže dobiti kultivirane morske bisere pa su zato i skuplji. Ali, oni slatkovodni iz golemih kineskih školjki u kojima ih bude i do 25 komada proizvode se masovno.
Implantati u školjci
Više nema iznenađenja - tehnologija je tako napredovala da tehničari koji u školjke usađuju "implantate" trebaju samo minimalnu obuku.
Komadić tkiva obložit će se sedefom za dvije godine, ali, može to i brže. U školjku se ubacuje kuglica načinjena također od djelića plašta i sedefa pa će se biser formirati već za godinu dana. Umetnuta jezgra vidljiva je na rendgenu.
Nakon berbe slijedi selekcija - najtraženiji su okrugli, ružičasti i bijeli, a potom kruškoliki. No, i kvrgavi, tzv. barokni oblici itekako su interesantni, pogotovo za izradu modernog nakita.
Danas se naruvica ili ogrlica od kultiviranih bisera može kupiti već za 30 do 50 eura. No, i dalje ostaju lijepi i - pravi.
Jer, kultivirane je bisere pogrešno nazivati umjetnima budući da su po sastavu jednaki "divljima".
Zapravo, biser je doživio sličnu sudbinu kao i dragi kamen ametist. Nekada iznimno skup, ovaj ljubičasti dragulj kojega su zbog boje nosili biskupi u prstenu, izgubio je vrijednost otkako su u Južnoj Americi pronađena golema nalazišta.
Ipak, daleko od toga da su svi biseri pojeftinili. Veliki, povijesni i potpuno prirodni i danas vrijede vrtoglave svote.
La Peregrina iz Paname
Golemi kruškoliki biser nazvan La Peregrina izronjen je prije 500 godina u blizini Paname. Težak je 56 karata.
Prvo je pripadao španjolskom kralju Filipu II, a potom prelazio u vlasništvo mnogih kraljica Francuske i Austrije. Vlasnik mu je bio i Napoleon, a u novije doba kupio ga je Richard Burton za Elizabeth Taylor kao dar za Valentinovo.
Nosila ga je na posebnoj ogrlici a jednom ga se dočepao njen pas i stao ga žvakati, ali nije ga stigao oštetiti. Prije desetak godina prodan je za 11 milijuna dolara.
Među čuvenim primjercima je i Hong Kong biser koji je pripadao carskoj kineskoj obitelji Nepravilnog je (barkonog) oblika i veličine ptičjeg jaja te iznimnog sjaja.
Veliki ružičasti težak je pet milijuna
Kalifornijska divota od 470 karata nazvana jednostavno "Veliki ružičasti biser" i danas je vlasništvo ronioca Wesleya Rankina koji ga je našao 1990. godine. Ne želi ga prodati premda je procjenjen na pet milijuna dolara,a danas sigurno vrijedi i mnogo više.
Kada se kupuje niz bisera, takav komad nakita više se cijeni ako su zrna podjednaka. Draguljar Pierre Cartier je prije više od stoljeća kupio je vilu na Petoj aveniji u New Yorku u zamjenu za dvostruki niz prirodnih bisera koje je godinama skupljao.
Odlično je to što danas većina žena može sebi priuštiti ogrlicu (a zašto ne i naušnice) od tako divne i prirodne tvari kao što je biser - pa što da je kultiviran, i dalje je kalcijev karbonat!
Ipak, kod kupnje - barem onih "ozbiljnijih" komada koji idu i u kombinaciji s plemenitim metalima - uvijek treba zatražiti certifikat jer, kažu trgovci, unatoč masovnoj proizvodnji još uvijek kola isuviše falsifikata. Brzinski test pokazat će pak da su pravi biseri hladniji od umjetnih, a i teži, te da baš nikada nisu savršenog oblika - sitne nesavršenosti znače da su pravi.
