Sablasne priče o duhovima, mitskim bićima poput vampira i vukodlaka, izgubljenim dušama koje, u nemogućnosti prelaska na "onu stranu" tumaraju po svijetu, generacijama lede krv u žilama, a duboko su urezane u tradiciju i narodnu usmenu predaju. Svako mjesto ima svoj jezivi mit, i svaki je jedinstven, ali gotovo su podjednako strašni, bilo da se nalazimo na ukletom mjestu, ili o njemu samo slušamo.
Donosimo vam listu najukletijih mjesta u Hrvatskoj, a neka od njih završila su i na listi najsablasnijih mjesta u Europi, britanskog lista Metro.
Najsablasnija kuća u Hrvatskoj
Škrinjari, malo naselje između Vrbovca i Bjelovara, zauzelo je visoko mjesto na listi najsablasnijih mjesta u Europi. U tom se malom mjestu nalazi najstrašnija kuća u Hrvatskoj, a reporter Večernjeg lista jednom je prilikom, čuvši glasine išao ondje raditi reportažu, te je načuo kako je vlasnik svojedobno nudio 1000 eura onome tko bi se usudio prespavati u kući, no mještani su kazali kako je to samo mit, piše Večernji list.
Mještani su tom prilikom prepričavali što se sve znalo događati u jezivim noćima, a jedna se mještanka prisjetila događaja kojem je svjedočila, dok se sa sestrom i jednim prijateljem vraćala iz Bjelovara. Pred ukletom su kućom odjednom ugledali ženu, za koju kažu da je u tom trenutku stajala na mostu sklopljenih ruku i zavijala prema kući. Najjezivije je, kako kažu, kad se žena odjednom okrenula prema njima. "Pamtit ću to dok sam živa. Žena nije imala lice nego neku sjenu, a umjesto očiju rupe" - glasi jedno u nizu sablasnih svjedočenja o ukletoj kući.
Kuća u Lovranskoj Dragi
Kilometar i pol od Lovrana stoji kuća kao svjetionik na kamenom platou, a iznad nje je nekoliko stotina metara visoka kamena hrid. Kuću, koja je neko vrijeme bila hotel, mještani izbjegavaju u širokom luku, vjerujući da je kuća opsjednuta dušama koje nisu našle svoj smiraj. Mnogima ni riječ o njoj neće prijeći preko usta, oni drugi, koji ju pak i spomenu, kažu samo da je ukleta.
Kuća se veže uz brojna svjedočanstva ljudi koji su pukom srećom izbjegli tragediju, nakon što su u nju zakoračili. Jedan od njih je poznati opatijski ugostitelj, koji se, kako kažu, s ljubavnicom odlučio od kiše skloniti u ruševnu kuću. Odjednom se na katu začuo gromoglasan smijeh, zvuk lomljenja čaša i tanjura, što je nalikovalo na raskalašenu zabavu. Par se prestravio, znajući da nikog nema, i brže bolje su, po pljusku otrčali prema automobilu, upalili motor, ali nisu mogli krenuti. kotači su se vrtjeli na mjestu.
Sve je izgledalo poput scene u filmu, auto je usporeno, ali nezaustavljivo, klizio prema rubu provalije. Kad je par već bio siguran da će umrijeti, u stijenu iznad kuće udario je grom, a automobil je jurnuo prema cesti. U nekoć prekrasan hotel, dolazili su brojni imućni gosti iz cijele Austro-Ugarske. Jedne večeri 1923. kuća je planula, a navodno ju je zapalio sam vlasnik zbog osiguranja.
Otok Lokrum prati strašna kletva
Otočić Lokrum kraj Dubrovnika po svojoj je ljepoti iznimno poznat, ali samo mještani znaju jezivu priču o njemu. Dubrovčani savjetuju da se s ovog otoka kući ne nosi ništa, pa čak ni ubrani list jer sve što se uzme s otoka će novom vlasniku donijeti nesreću. Otok Lokrum je bio dom benediktinaca koji su ga navodno prokleli nakon što su prognani s otok, no priča seže puno dalje. Sve je počelo na dan sv. Benedikta, davne 1023. godine. Vatrena stihija toga je nesretnog dana progutala većinu dubrovačkih drvenih kuća, a prestravljeni stanovnici zavjetovali su se kako će izgraditi samostan na Lokrumu ukoliko se vatra ugasi.
Tako je i bilo, crkvu Svete Marije, preuzeli su benediktinci, koji su otok pretvorili u raj na zemlji, no Dubrovčani su s vremenom zaboravili na njihova dobročinstva. Našavši se u financijskom škripcu, gospari su koncem 18. stoljeća odlučili iznajmiti Lokrum Francuzima, koji su na to pristali, ukoliko se benediktincima oduzme sve što imaju. Pripadnici reda bili su prisiljeni oprostiti se od svoga višestoljetnog doma. Godine 1798., odslužili su posljednju misu u crkvi Svete Marije. Prema predaji, nakon toga su navukli kapuljače preko očiju, zapalili voštanice, okrenuli ih naopako te triput u povorci obišli otok, opraštajući se s njim. Uz molitvu, izgovorili su sudbonosne riječi: “Neka je proklet svatko tko pribavi Lokrum za osobno uživanje!”
Da priča bude još zlokobnija, na Lokrumu se desilo i ubojstvo ljubavnice Rudolfa, sina poznate austrijske carice Sisi i cara Franje Josipa I. Mnogo smrtnih slučaja, patnje i tragedija je povezano upravo s ovim otokom. Navodno su 2007. godine i dva radnika u benediktinskom samostanu snimili duha, prenosi Večernji list.
Autocesta smrti kod Nove Gradiške
Teško je pronaći krivca za sve nesreće koje su se na ovoj dionici autoceste Zagreb - Slavonski Brod dogodile, bila to neopreznost vozača, njihova uspavanost, podzemne vode, ili što drugo. Mnogi se vozači žale da su upravo na ovom djelu ceste doživljavali jezive, neobjašnjive stvari poput osjećaja paraliziranosti, gašenje radija, pa sve do sila koje im volan odvlače na drugu stranu ceste. Na mjestu gdje je i Toše Proeski izgubio život, putnici pričaju o crnoj prikazi koja se pojavljuje na cesti i nestaje u retrovizoru.
Zlokobni sanatorij u Zagrebu
Napušteni sanatorij Brestovac za plućne bolesti više od pola stoljeća jedna je od najvećih zagrebačkih misterija o kojoj su ispričane stravične priče. Najpoznatija zagrebačka ukleta lokacija, napušteni i zaboravljeni sanatorij od kojeg su danas ostale samo ruševine, bio je kompleks bolničkih i pomoćnih zgrada nastao prije više od stoljeća, kada je tuberkuloza uzimala brojne živote, a lijeka, osim kvalitetne prehrane i povoljnih klimatskih uvjeta, za pacijente nije bilo. Tijekom Drugog svjetskog rata Brestovac je služio kao bolnica za ranjene Nijemce i ustaše, a nakon što su partizani ušli u bolnicu, pobili su sve pacijente, poštedjevši osoblje, zbog čega mnogi smatraju da duše ubijenih i preminulih i dalje lutaju po hodnicima Brestovca.
Tunel Učka
Još od 1988. godine, priča se mit o zanosnoj, crnokosoj djevojci koja zaustavlja vozače kod tunela Učke, no samo one koji nemaju suputnika. Djevojka od njih traži prijevoz, a u znak zahvalnosti vozačima koji je odluče povesti, proriče sudbinu iz dlana, a čim automobil izađe iz tunela, djevojka nestane iz vozila. Policija je zaprimila dojave o crnokosoj ženi i pojačala nadzor šuma i područja oko tunela, no nikad je nisu vidjeli. Oni koji su za nju čuli, ili je vidjeli, drže da je djevojka duh žene koja je poginula prilikom gradnje tunela, dok drugi vjeruju da se radi o djevojci koja je pobjegla iz psihijatrijske bolnice.
