Mozaik Gastro

NOVA GENERACIJA

Mladi dalmatinski vinari žele na svjetski vrh

NOVA GENERACIJA

Nakon karizmatične generacije (a rijetko je to za jednu cijelu generaciju u bilo čemu reći, ali ovdje stoji) vinara, koja je odradila lavovski pionirski posao od početka 90-ih do danas stvarajući novu vinsku eru u Hrvata, eru svjetskih ambicija, svjetskih vina i svjetskih uspjeha, život okreće novu stranicu – na scenu stupa nova generacija. Susrest ćete ih sada češće nego njihove poznate roditelje na brojnim festivalima i vinskim događanjima.

Stariji se pomalo umorili, ili se, u skladu s nekim kasnijim pedesetim ili „gricnutim“ šezdesetim godinama života, zasitili vinskog društvenog života i muvinga, pa radije doma, po podrumu i vinogradu uživaju, dočekuju prijatelje ili istražuju, bruse i njeguju neke svoje nove vinske dragulje.

Tko su nasljednici poznatih velikih vinara Zlatana Plenkovića, Frane Miloša, Andre Tomića, Ante Grabovca, Mare Mrgudić Bure, Ive Skaramuče i drugih? Kakvi su? Izvanredni! I pametni, i obrazovani, i lijepi, pa još odrasli uz markantne očeve i majke, vinski podrum i vinograd im bili igraonica,... Nema straja, rekao bi Smoje. Bit će izvanrednog vina u Dalmaciji dovijeka... Za razliku od mnogih iz pionirske generacije vinara, koji nisu imali formalno enološko obrazovanje, nego su došli u svijet vina iz drugih struka (što ih nije spriječilo da naprave svjetski nagrađivana vina), očevi su se pobrinuli da se njihova djeca u vinskoj struci educiraju maksimalno.

Ante Grabovac, najpoznatiji imotski vinar, autor prvog dalmatinskog pjenušca i brojnih odličnih kujundžuša i prekrasnog vina Modro jezero reserva, baš je sretan čovjek. I to sam mu rekla nakon što sam mu upoznala sinove. Oba sina i nećak su već dobrano u poslu u vinariji.

- Oni manje-više sad rade sve, a ja im samo pomažem savjetima – veli zadovoljno.

– Sin Milan, ekonomist, direktor je vinarije, drugi sin 26-godišnji Nikola će uskoro doktorirati na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, a nećak Mislav, koji već nekoliko godina radi u vinariji, također je enolog, završio je Agronomski fakultet.

Mlađi sin Nikola školovao se svuda po Europi.

- Preddiplomski sam završio na Agronomskom fakultetu, a onda diplomski studij u Francuskoj i Njemačkoj. To je međunarodni studij vinarstva i vinogradarstva Vinifera Euromaster koji organizira sedam europskih sveučilišta pa sam studirao u Francuskoj u Montpellieru, Bordeauxu, pa u Njemačkoj u dolini Rajne u Geisenheimu. Dobra stvar je da se, posebno u Dalmaciji, javlja druga generacija koja od roditelja preuzima vinariju. Tako ta dalmatinska vrhunska vinska priča ide dalje, još se diže u smislu struke, kvantitete i kvalitete, pucamo na svjetski vrh. Znamo da to nije lako, ali ako nema te ambicije to se nikad neće ni dogodit. A posao u vinariji radimo tako da svaki radi ono u čemu je najbolji, a zajedno donosimo poslovne odluke - veli mi Nikola Grabovac.

Sretan otac je i konavoski vinar Andro Crvik. Sin mu Petar, 28- godišnjak, preuzima vinariju i napravio je već neka zaista lijepa vina. Zapravo na novu generaciju dalmatinskih vinara posebnu pažnju mi je obratio krasan kuve "Vilin ples".

- To vino je Petar, moj sin napravio i osmislio - reče mi Andro Crvik, kad sam ga iznenađena baš posebnim vinom zazvala.

Petar Crvik agronom je po struci, završio u Zagrebu vinogradarstvo i vinarstvo iako u početku baš i nije to htio. Sanjao je o studiranju sociologije i psihologije,a prometnuo se eto u baš talentiranog vinara.

Ja samo držim ruku na ručnoj

Pelješčanin Ivo Skaramuča, kaže mi, prebrodio je težih bolesti zadnjih godina, sad je dobro, uživa u podrumu i vinogradu na Dingaču, ali gotovo sve je prepustio djeci.

- Ja sam sad tu samo da ih gledam i držim ručnu kočnicu u slučaju da što pođe krivo - veli.

Sin Igor, 38-godišnjak, enolog je, završio Agronomski fakultet i direktor je proizvodnje u njihovoj vinariji, brine o vinu, vinogradu, otkupu grođa, a kći Ivana Anđelić, ekonomistica, i suprug joj Branimir drže komercijalu.

- Sve troje rade sa mnom i dobro je, lani smo prodali 250.000 boca - veli Ivo.

S tugom se i ovom prilikom prisjetio svog velikog prijatelja nedavno preminulog Zlatana Plenkovića.



A na Zlatanovim sinovima, 31-godišnjem Marinu i 30-godišnjem Nikoli, sad je veliki teret i izazov. Niti dva mjeseca je od iznenadne smrti Zlatana Plenkovića i valja posložiti situaciju, snaći se, a i svi Zlatanovi prijatelji spremni su pomoći. Najteže mi je u ovoj priči bilo nazvati njih. Stariji Marin će mi:

- Nikola je oko vinograda i marine, a ja sam oko prodaje, nabave, puno je posla pa smo se tako dogovorili. A tako je bilo i do sada. I za sad nam ide dobro. U svijetu vinarstva teško da bi mogli imati bolju poziciju. Otac je bio vizionar, pozitivan karakter, svi su ga voljeli, uspio je realizirati sve što je naumio, ostalo je puno dobroga što je napravio. Mi sad zahvaljujući njemu imamo svoj proizvod od glave do pete. Tu je vrhunska kvaliteta vina kakvu mi želimo, imamo svoje vinograde na 135 hektara šta na Hvaru, šta u Boškom Polju, šta kod Šibenika. I otkupljujemo po dogovoru s kooperantima grožđe sa još 50 hektara iz Milne i Svete Nedjelje na Hvaru. Već nekoliko godina brat i ja vodimo marinu, vinograde, prodaju... Nije nam to novo.

I sjećam se da mi je pred Novu godinu Zlatan Plenković, kad sam ga oko nečega zazvala, polušaljivo rekao: "A šta ću ti ja reć?! Ja san ti sad penzioner". "Jaka ti je konkurencija", rekoh. Zastao je, uozbiljio se, pa nasmijao shvativši šta sam mu rekla. Penzionera gdje god se okreneš.

I mladi Mate Jerković našao se prije tri godine u sličnoj situaciji kao Zlatanovi sinovi. Nakon teške bolesti i smrti njegovog oca Ivana Jerkovića, zaljubljenika u imotsku kujundžušu koji je od nje odlučio napraviti vrhunsko vino, Mate, inače diplomirani kineziolog, kao stariji sin morao je preuzeti vinariju u Runovićima. I prihvatio se posla, a pomogli su mu brojni prijatelji oca, koji je bio omiljen u vinarskim krugovima. Kako mu je danas?

- Ne mogu se požaliti, vinariji ide stvarno dobro, podigli smo proizvodnju za oko 30 posto. Naslijedio sam tatine prijatelje, ljudi su me prihvatili, pa su oni danas moji prijatelji. Ni jednog njegovog kupca nisam izgubio, nemam dovoljne količine vina kolika je potražnja. Brat Tomislav ima 20 godina i u Zagrebu studira vinarstvo na Agronomiji pa ćemo biti još i bolji – veli 32-godišnji Mate Jerković.

U berbama po Čileu i Toscani

I hvarski vinar Andro Tomić posao je dijelom prepustio djeci, ali i dalje je, druželjubiv i šarmer kakav je, nezaobilazan u društvima i na feštama vrhunskih vina.

- Sin Sebastian je sad direktor naše vinarije Bastiana d.o.o. i on je vodi. Kćerka Janica živi u Zagrebu, docentica je na Filozofskom fakultetu, ali je i u Londonu završila najviše vinske škole. Ljeti je ovdje i u vinu i našoj priči sudjeluje na drugačiji način. Kad god pijem neko strano, nepoznato vino, nazovem je da se propitam šta je to i ona uvijek ima spreman odgovor - ponosno će Andro.

A Janica Tomić objašnjava kako je doktorirala iz filma, ali i diplomirala na vinskom studiju u Londonu:

- Završila sam 4. stupanj ili diplomirala na WSET- u (Wine&Spirit Education Trust), dvogodišnjem studiju u Londonu i Austriji te sad uz svoj posao na fakultetu držim edukacije za tu istu školu po cijeloj Hrvatskoj. Pišem o vinu, angažirana sam oko naše vinarije, pomagala sam u proizvodnji vina, a napravila sam i par stotina boca svog eksperimentalnog pošipa. Za sada ide taj paralelni život, studij, film, vino, Zagreb, Hvar, pa ćemo vidjeti.

Najpoznatija hrvatska vinarica Pelješčanka Mare Mrgudić Bura pobrinula se da joj se djeca baš dobro educiraju. Svi rade u vinariji, ali su prije toga završili fakultete i vidjeli svijeta. Sin Boris diplomirao je menadžment na američkom studiju u Dubrovniku, kći Antonija završila vinarstvo na agronomskom fakultetu, a najmlađa Lucija je na studiju novinarstva. Iako su maturirali u Americi, i Boris i Antonija su se vratili doma na Pelješac.

- Ona polako preuzima vinariju, Boris vodi poslove, a Antonija je enolog i bavi se vinom. Moja majka ima 90 godina i mi joj uvijek kao kraljici majci donosimo probat grože i vino, tako će uskoro i ovi moji meni donositi ko kraljici majci - smije se Mare.

Dodaje:

- Imamo obiteljsko stablo od 1600. godine i oni su 12. generacija koja se bavi lozom. Htjela sam da vide svijet, da se upoznaju s njim, Antonija je bila u berbi u Čileu, Novom Zelandu i Francuskoj, a i Boris je odradio jednu berbu u Toskani. Nama je konkurencija svijet, tamo prodajemo vina i moramo razmišljati svjetski. Ako njih ne naučim da imaju širinu ništa od napretka.

Osvajanje svijeta

I omiški vinar Nikša Mimica, zaljubljenik u svoj izvrsni pribidrag i muškat ružu omišku, svoju djecu priprema za vrhunske vinare i nasljednike njegove vinarije Kuća sretnog čovjeka. Kaže, kćerke Nikolina i Petra i sin Marko odavno svi rade u vinariji. Petra je i završila Agronomski fakultet u Zagrebu, pa bila u Barceloni i praksu obavljala u Novom Zelandu, a sin Marko, 18-godišnjak, upisat će Studij vinarstva u Poreču.



Mati Violiću Matušku, autoru izvrsnih dingača, daleko je još do odmora i penzije. Ne zaustavlja se. Ni u vinariji, ni na motoru, uvijek nasmijan, ključ je dobrog raspoloženja na vinarskim druženjima. I sam agronom po struci usmjerio je sina Matu na Agronomski fakultet. Još mu fali par ispita do diplome, veli s ponosom.

A sinovi Frane Miloša, stariji Ivan i mlađi Josip su mi tako lijepo govorili o ovoj temi da sam ih ostavila za kraj priče.
- Odrastajući uz našeg oca, Frana Miloša, bilo smo izravni svjedoci njegovog pionirskog djelovanja na hrvatskoj vinskoj sceni. Frano je čovjek koji je uvijek bio, i koji je još uvijek dvadeset godina ispred vremena u kojem djeluje. Uz sve impresivne osobe koje sam upoznao iz svijeta vina, ali i zanimljive osobe koje sam upoznao preko vina, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, Frano je uistinu jedan od najtalentiranijih i najkarizmatičnijih ljudi uopće. Tako da smo brat i ja imali sreće što imamo takvog učitelja, i što zajedno s njim imamo sreću raditi uistinu velike stvari. Kad kažem velike, ne mislim megalomanski velike, nego velike u mjeri čovjeka i prostora u kojem živi. Jer samo rijetka vina su uistinu velika vina. Naš Stagnum to uistinu jest – veli Ivan Miloš.

Dodaje:

- Brat i ja za sebe možemo reći da doslovno prakticiramo cjeloživotno obrazovanje, jer se cijeli naš život okreće oko vina. Moje obrazovanje je počelo davno prije i vjerujem da će se nastaviti dugo iza samog fakulteta. Uspjeh koji smo do sada napravili je zapravo samo dio onoga što nas tek čeka. Naime, sad sve nas čeka vrijeme u kojem moramo etablirati hrvatska, a pogotovo dalmatinska vina na svjetskoj vinskoj sceni. Koliko su god naša dalmatinska vina posebna, dug je put do toga da kao takva budu prepoznata u svijetu.

Znate, bratu Josipu i meni je poseban izazov vidjeti možemo li napraviti na internacionalnom tržištu ono što je naš otac kao pionir privatnog vinarstva napravio na hrvatskom. Premda nas čeka još jako puno rada,za sada smo ponosni napravljenim,ali većina uspjeha ipak leži u onome što je naš otac u smislu kreiranja naših vina radio zadnjih dvadeset godina. Kvaliteta i unikatnost nemaju prepreka.

Što se tiče naših dugoročnih planova, konceptualno se sigurno nećemo mijenjati, jer smo brat i ja još tvrdoglaviji od našeg oca, te uistinu vjerujemo u ono što radimo, a to je proizvodnja vina od sorte Plavac mali iz naših ekoloških vinograda na strmim terasama poluotoka Pelješca, prakticiranje potpunog prirodnog načina proizvodnje, što u konačnici rezultira stvaranjem unikatnih vina s jakom ekspresijom same sorte i podneblja u kojem su nastala.

Eto! Pa da ovi neki novi dalmatinski klinci, mladi vinari nasljednici nisu izvanredni!

 

Naslovnica Gastro