"Höchster Genussschmiede" u njegovu je Topu 5 finih restorana uvjerljivo zasjeo na prvo mjesto još od samog otvaranja, jer je tek prije dvije godine, nakon temeljitog i skupog renoviranja, 300 godina stara kovačnica na rubu grada zasjala novim sjajem i postala omiljena gastronomska adresa brojnih stanovnika Frankfurta.

Osoblje zaposleno u "Kovačnici užitka", kako u prijevodu glasi ime restorana, ponosi se specijalitetima njemačkog štiha, ali i s naglaskom na Mediteran, zbog kojih se gosti redovito vraćaju. Tako se u meniju mogu pronaći klasična jela kao što su juhe od tikve, kestena ili ribe, carpaccio od hobotnice, špagetini s morskim plodovima, salatna kompozicija s gratiniranim kozjim sirom i dresingom od meda i senfa, ali i teleće obrazine na kremi od poriluka sa suhim šljivama, pečena guščja pašteta s raguom od breskve, file od crne svinje s pireom od tikve i umakom od šumskih gljiva, janjeći kare u korici od maslina ili pak Jakobove kapice u raguu od manga. Sami prave domaću tjesteninu, kolače, sladoled...



– Naša karta je mala, nekoliko predjela, nekoliko juha, glavnih jela, deserta... Svega pomalo. Puno puta goste znamo i počastiti, onda je to uvijek nešto iz našeg podneblja. Bude tu i pašticada, rožata... Nijemci odlično reagiraju na specijalitete hrvatske kuhinje. Ljudi ovdje općenito vole dobro jesti, a u Njemačkoj možda ima malo više, nazovimo ih, balkanskih restorana koji se baziraju na roštilju. Mi ne nudimo takva jela. Uvijek radimo s najboljim sezonskim namirnicama. U blizini imamo mali pazar na kojemu sve kupujemo od seljaka. Svaki dan vučem sezonsko povrće – uz smiješak priča Ante Ivandić, voditelj restorana kojemu je vlasnik Ivan Šteko s apsolutnim povjerenjem prepustio "Kovačnicu užitka".

Ante joj se posvetio kao vlastitu domu i složio osmeročlanu ekipu. Sve redom kadar pristigao iz domovine - Slavonije, Zagreba i nešto više njih iz Dalmacije, mahom Sinjana. Od prvog je dana među njima, kao što u pjesmi reče Štulić, i "Djevojka iz Hrvaca" Zrinka Radan, šefica kuhinje zbog čijih su gastronomskih kreacija ugodnih i oku i nepcima, u "Kovačnici užitka" mjesta rezervirana tjednima unaprijed.



Da je u restoranu od svega 40-ak mjesta uspješno sljubila njemačku i mediteransku kuhinju svjedoči i činjenica što ga posjećuju gosti mahom rafiniranih osjetila, ali i bolje platne moći. Često su tu djelatnici frankfurtske gradske uprave, odvjetnici, poslovnjaci iz obližnjih farmaceutskih pogona..., jer "Kovačnica okusa" spada u kategoriju finih restorana u kojima se jede za oko 100 eura po osobi.

– Mi smo, kad biste gledali našu poziciju, malo zabačen restoran. Zato i jest teško na ovom mjestu postići ovakav ugled, jer smo udaljeni od centra Frankfurta. Ljudi koji ostavljaju recenzije na internetu znaju napisati:"Bez preporuke ovo nikada nećete naći." No, ovdje se dolazi po usmenoj preporuci. Može u novinama pisati što god hoće, ali usmena predaja je ključna – tumači nam simpatični Ante Ivandić tajnu uspjeha "Kovačnice užitka".



Naravno, sjajne ga recenzije u gradskom magazinu iznimnu vesele, jer je prepoznata vrhunska profesionalnost, ali bez obzira na tu činjenicu odmah osjeća potrebu objasniti kako u Nijemaca nema namještaljki kad su takve stvari u pitanju.

– Mi s titulom nemamo ništa, i ne poznajemo kritičare koji su to pisali. Ljudi iz magazina ovdje dođu kao obični gosti, mi ne znamo tko su, ni što su. Obično ih, naknadno smo doznali, bude četvero. Naruče različita jela, od predjela do deserta, plate i odu. I napišu recenziju. Mogu vas ocrniti samo tako da su nezadovoljni – objašnjava Ante Ivandić metode rada gastronomnskih kritičara u Njemačkoj.

Način uglavnom drukčiji od mnogih u Hrvatskoj, zamijetismo, baš kao i u slučaju vlasnikovih posjeta restoranu. Ivan Šteko u "Kovačnicu užitka" navraća kao gost. Bio sam, s obitelji, prijateljima ili u društvu s poslovnim partnerima nema šanse da na odlasku ne zatraži račun. Uz to još ostavi i napojnicu...