Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Državna matura čisti je gubitak energije i vremena

Kakva je zapravo korist od državne mature?

Dok nogometna groznica trese Hrvate a euforija nakon pobjede nad Argentinom i antisportske tipove pretvara u stratege poput Mourinha, Guardiole i Kloppa ili barem u klonove Joška Jeličića, jedan lijepi dio nacije trese se, znoji i ima napade tjeskobe zbog državne mature.

A neposredne ili kolateralne žrtve promašenog eksperimenta koji je prije osam godina uveo tadašnji ministar Dragan Primorac su gotovo svi: najprije učenici, potom njihovi roditelji te na kraju i sami profesori. Ovi potonji ne zbog tih par tjedana odmora koje su im – kao i većinu negdašnjih prava, dostojanstva i novca – oduzeli obrazovni „vizionari“, ni zbog onih besmislenih sati dangubljenja u učionicama u kojima se dva kandidata ili usamljeni bijednik muči s latinskim konjugacijama, geografskim širinama ili euglenama i amebama već zbog gubitka onoga jedinog zdravorazumskog korektiva očajnih nastavnih programa koji se zove - „redukcija suvišnog“.

Jer, nakon što je uvedena državna matura baš sve iz tog besmislenog i opsežnog gradiva, sve ono posve irelevantno i bedasto namijenjeno pukom štrebanju od kojeg jedine koristi mogu imati kvizomani s „Potjere“, na kraju se može naći u pitanjima državne mature.

Štrebersko gradivo

Kao gimnazijalac iz predšuvarovske ere u četvrtom sam razredu, zahvaljujući sjajnoj profesorici Esteli Munitić, za lektiru čitao netom objavljena izdanja biblioteke „Hit“ te bestselere Leona Urisa, Singera, „Kvaku 22“, „Gole i mrtve“, „Mlade lavove“…

Da sam rođen mnogo kasnije na državnoj maturi bi me dočekala pitanja iz Bašćanske ploče i „Satira iliti divljeg čovika“. Što je literatura zbog koje, priznajte, u kasnijim godinama na spomen knjige posegnete za pištoljem. Moja sjajna profesorica povijesti u gimnaziji „Ćiro Gamulin“ Zora Ajduković to suštinski „štrebersko“ gradivo prepuno datuma pretvorila je u vraški zanimljiv slijed uzročno i posljedičnih veza „preskačući“ sve nebitno u korist velike i bitne slike cjeline. Danas bi ju zacijelo najurili s nastave.

Kojeg su je vraga onda uveli? Zato jer su mogli! I to – dekretom bez „suvišnih pitanja“, rasprava ili – ne daj Bože – prethodnih promjena programa i temeljitih promišljanja o vrsti znanja koja tijekom školovanja valja usvojiti pa na maturi provjeriti.

Pitate li danas ikoga uključenog u taj besmisleni maturalni vrtlog koji iz godine u godinu guta nove žrtve, državnu maturu bi trebalo ukinuti. I profesori i učenici će se u trenu složiti da je bubanje suhoparnih brojki i slova besmisleno, da sa pravim znanjem nema ama baš nikakve veze, da je čisti gubitak vremena i energije koji bi se – daleko bolje – mogli iskoristiti kao ozbiljne pripreme za specijalističke prijemne ispite na fakultetima.

Pa da umjesto obvezatne matematike, hrvanja s integralima i nacrtnom geometrijom potencijalni studenti filozofije, povijesti, arheologije, umjetnosti, jezika ili akademija čitaju knjige, obilaze muzeje, listaju monografije, slikaju, sviraju… Ionako sve to moraju učiniti kasnije žele li položiti prijemne ispite.

Primorčeva obrana

Državna matura – mada najavljena kao ultimativan test znanja koji će ukinuti prijemne ispite – doživjela je naprosto sudbinu famozne domovnice koja je, umjesto da bude kako su govorili onaj glavni dokument koji će zamijeniti niz drugih „papira“, postala samo još jedan biljezima okićen „dokument“ kojim vas zajebava birokracija.

Hoće li državnu maturu zbog svega toga, a i zbog silnih troškova koje generira, ukinuti? Malo sutra! Značilo bi to priznati grešku a taj se film na ovim prostorima nikad ne gleda. Barem dok se ne nađe neki dežurni krivac koji će pokusati svu svoju nečist, ali i ono što su mu ostavili „utemeljitelji“ i prethodnici.

Konačno, kad je već nakon prve petoljetke bilo jasno da je državna matura dobrano već „prdnula u rosu“ Dragan Primorac je (u „Večernjem listu“) lopticu bekhendom prebacio na tuđi teren. I spremno ustvrdio da su „prvi problemi počeli kada je nasljednik ministra Fuchsa zbog nekoliko anonimnih e-mailova koji su se žalili na težinu pitanja u testovima doveo u pitanje kredibilitet državne mature!“. I to bi bilo to.

Jer, veli bivši ministar koji nam je podario i Zakon o sportu, „šteta je napravljena a kredibilitet državne mature ozbiljno poljuljan“. Što je, tvrdi, dovelo do uvođenja prijemnih ispita na fakultete (sic!) a „kredibilitet tog odličnog i jako korisnog projekta za Hrvatsku padao (je) na sve niže grane“.

Prizemljivši se – baš kako se moglo očekivati na samom početku tog „korisnog projekta“ - u glib iz kojeg se sve češće čuje pjesma: „Ustani Šuvare, Hrvatske te zove, zove!“.

Naslovnica Zona sumraka