Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko GALL

Zaboravnost koja traje od stoljeća sedmog

Da parafraziram Miroslava Krležu, sačuvaj nas Bože od srpskog junaštva i hrvatske etnogeneze. Jer, eto, ovih smo dana dobili još jednu teoriju o dolasku Hrvata na more. Naime Vladimir Sokol - kao i akademik Lujo Margetić prije njega - dolazak Hrvata na istočnu obalu Jadrana datira u kasno osmo stoljeće.

Ništa stoga od onoga opjevanog „stoljeća sedmog“ upisanog na „tvrdoj stini“ na koje se pozivao i Franjo Tuđman u govoru u Ujedinjenim narodima. Ništa ni od teza o iranskom podrijetlu Harahwaita koji su, kako su tvrdili zagovaratelji teorije, „već odavna prije Krista u ranom Iranu i u Kurdistanu pod stijegom šahovnice i tropleta“ imali „velike samosvojne civilizacije“. Baš kao ni one o germanskom modelu koji je, za reći pravo, odbačen čim je lansiran.

Praoci iz Češke

Pitanje dolaska Hrvata očito ostaje otvoreno. Mada bi i nova teorija o Hrvatima koji su na poziv Karla Velikog krenuli iz češke postojbine i područja oko Labe da bi (kao neka vrsta ondašnjeg „Blackwatera“) potaracali Avarski kaganat u Panonskoj nizini, mogla naći svoje gorljive pristaše. Recimo među zagriženim „dinamovcima“, koji ionako odavno drže da je maksimirski klub najstariji. Jer, možda su „Dinamo“ utemeljili baš praoci još u Češkoj (tisućljeće i kusur prije „Hajdukovih“ pionira kod „Fleka“ u Pragu) uz ubojitu navalnu liniju koju su činili Muhlo - Kluk - Lovel. I sa „šahovnicom“ ponosno istaknutom na svojim u modro obojenim kožusima, zgazili Avare, osvojivši kup kaganatskih sajamskih naseobina.

Nova teorija o dolasku Hrvata nekako je ipak pala u drugi plan u svjetlu skandala oko izbora Povjerenstva za sukob interesa. Uz pravi sukob interesa HDZ-a - koji se upinjao spriječiti reizbor Dalije Orešković - i svih onih koji su držali da je spomenuta gospođa dobro odradila svoj posao.

O izboru koji je postao skandal koji se može mjeriti možda samo s maksimirskim cirkusom i sprdnjom od HNL-a, zgodno je za N1 progovorila Jadranka Kosor: „Na saborskom Odboru za izbor i imenovanja glasanje je bilo javno i Dalija Orešković dobila je jednoglasnu potporu, a na glasanju (tajnom, i to svih zastupnika) nije ju dobila. To pokazuje bijedu hrvatske politike. Kad je glasanje javno, onda se ta vrsta aktivnosti i beskompromisnog držanja zakona podupre, a kada je tajno, onda se ne podupire“.

Bijeda hrvatske politike? Jesu li to teške riječi? Malo sutra! Jer, veli bivša premijerka „kada gledate sadašnji saziv Sabora, o njoj (Daliji Orešković) su odlučivali i zastupnici koji imaju problema sa zakonom. Ona je dokazala da taj posao zna raditi, ojačala je standarde i digla ljestvicu. Ovo je i apsurd hrvatske politike“. Vraški točno. Baš kao što je točno da ovakvu vrstu odlučnosti i konciznosti u postavljanju dijagnoze gospođa Kosor nije pokazivala dok je bila HDZ-ova uzdanica i premijerka. No to je ionako kod nas normalno. Pa recimo Most, koji danas riga oganj i sumpor na lex Agrokor, Antu Ramljaka i Martinu Dalić zaboravlja da je prije godinu dana kroz usta Bože Petrova tvrdio da je „lex“ „ključan da bi se zaštitio gospodarski sustav i radna mjesta“. Ili da je sam Petrov predložio Antu Ramljaka za izvanrednog povjerenika.

Ugroza s desna

Kakav moral, etika i principijelnost o kojoj na sva zvona zvoni Petrov i urla „pučki tribun“ Bulj? Ili pak predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja se sad svim silama i verbalnom muljažom o krivoj medijskoj interpretaciji pokušava opravdati za grešku u koracima i ishitrenu izjavu o „pojedincima s ruba političkog spektra“ kojima se ne smije dopustiti da „definiraju politiku“. Zbog čega je - slažu se politički analitičari - ugrozila svoje pozicije na toj istoj „desnoj margini“ koja je, uzgred rečeno, zahvaljujući njezinu očijukanju i popustljivosti, odavno ušla u „mainstream“.

K vragu, eto opet valja podsjetiti da je predsjednica, koja je za Vučićeva posjeta izjavila da je demokratsko pravo prosvjedovati ali da nikad neće podržati „bilo kakvo vrijeđanje, govor mržnje te ekscese i bilo kakve ispade ili narušavanja javnog reda i mira“, puhala u iste diple sa šatorašima i svim tim silnim „marginalcima“ koji su je pogurali na Pantovčak. Kao rado viđena gošća i u ilegalnom šatoru pred Ministarstvom branitelja koji je - sa salvama uvreda i otvorenih prijetnji - bio sve samo ne „kulturan i prihvatljiv“.

Sličan tip zaboravljivosti pokazala je možda i Udruga udovica hrvatskih branitelja; očito je nova snaga na toj istoj margini koja je kao nova „pesnica“ s moćnim desnim aperkatom i krošeom zamijenila utihlo šatoraško društvo. Naravno, udovice - bez obzira kako su izgubile svoje supruge - i samohrane majke s malodobnom djecom vraški su ranjiva kategorija.

No, ako ćemo vjerovati brojkama koje je u medijima obznanio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, 3900 udovica branitelja u veljači je primilo prosječnu mirovinu od 7416 kuna, što ih stavlja daleko izvan kruga socijalno ugroženog dijela stanovništva. I „civilnih“ udovica, ovršene sirotinje, blokiranih te svih onih silnih blagajnica na minimalcima, sudoperačica i pomoćnih kuharica.

Hoće li baš one stati na put novom mandatu Kolinde Grabar-Kitarović? Teško. Jer zaborav, dobro podmazan privilegijama ili politikantskim kalkuliranjem, uvijek je bio pouzdan lubrikant za škripavu savjest i duševnu bol.

Naslovnica Zona sumraka