Ona dobro znana pjesma Jure Franičevića Pločara koja veli "Kad umire čovjek zemlja postaje teža i dublja za jednu ranu, crnja za jednu jamu i jedan zaključan kovčeg" u današnje vrijeme bi morala dobiti nastavak. Jer, kad umre Čovjek, iz kala grobljanske rake izgmiže sva silina hulja i Nečovjeka, hraneći se tuđim bolom i negirajući svu onu čovječnost koja je pokojnika činila Čovjekom.
Smrt Predraga Lucića, kao uostalom i smrt Slavka Goldsteina, bila je od takvih smrti. Mamac za nečovječnost turbo-desničarskih i katolibanskih trolova koji su slavili smrt još jednoga u nizu "antihrvatskih" i "izdajničkih" gadova što "mrze sve što je hrvatsko", ali i njihovih parnjaka s druge strane ideološke crte razgraničenja.
Vjera i crkva nisu isto
Jednako militantnih - premda m...