Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Dalmacija međama pritrujena

Saborski cirkus s kvorumom, proključala afera "Konzultantica", nove epizode groteskne sudske trakavice Fimi Medija, skandalozni potezi Vlade - poput ukidanja potpore djeci s Down sindromom, cipelarenje političkih neistomišljenika klevetama i podvalama, parada desničarskih jednostaničnih organizama izvučenih s dna koalicijskom „domoljubnom“ kočom, parlamentarna kriza, premijer „izgubljen u prijevodu“, bizarno komedijašenje s razoružavanjem na Bleiburgu, posvemašnja paraliza Vlade, Sabora a uskoro i Ustavnog suda odnosno izvršne, zakonodavne te sudbene vlasti... i eto - u najkraćim crtama - prave slike Hrvatske danas. I njenog cirkusa u kojem, pod šarenim demokratskim šatorom, lud zbunjenom radi svašta.

Ni R od „riform“

Zar je onda čudno da od „riform“ o kojima na svom šatro hrvatskom slovka premijer, nema „fucking nothing“. Baš kao ni od drastičnih rezova u hipertrofirani parazitski sustav vraški skupe i nefunkcionalne države. Naravno, ne računaju li se tu nova zavlačenja u džep poreskim obveznicima, dodatni harač za ono malo državnih firmi koje posluju uspješno te najavljena prodaja i „obiteljskog srebra“ i „starog željeza“.

Ponajmanje izgleda ima stvarna reforma lokalne samouprave, smanjenje broja županija ili pak uvođenje regija. Jer tome se od početka zubima i noktima opiru u dvama najvećim strankama a na sami spomen „redukcije“ ili nove regionalne podjele Hrvatske u županijama potežu kratke i duge cijevi.

Imaju i zašto jer - nemojmo se lagati - baš tamo su rezervni položaj za stranačku sitnež, legla novih aparatčika na putu do nadzornih odbora i saborskih fotelja ili pak posljednja počivališta neostvarenih ambicija i političkih karijera.

Status quo - onaj geografski i kadrovski - biološkim otopinama s političkim ambicijama svakako odgovara no zacijelo ne i regijama. Možda najmanje Dalmaciji koja, rascjepkana na četiri županije, ni u paklu droga ne može domisliti ono što je u ovih dvadesetak godina postigla Istra. Ne bih o „hard core“ politici ni o „komparativnim prednostima“ IDS-ova istarskog monolita nad crveno - plavom (s nijansama crnila) kartom političke Dalmacije već o životu svagdašnjem.

Ili, još konkretnije, o tako „trivijalnoj“ stvari kao što su iće & piće koje je Istra pretvorila u zamašnjak svog razvoja (ne samo turističkog), a Dalmacija nije. Zašto?

Podijeli pa ne vladaj

Zato jer se ni u jednom trenutku ni u tako apolitičnoj temi nije mogao preskočiti plot koji dijeli županije, nije moglo nadvladati kampanilističke strasti, sitne političke interese samoživih samouprava i zauzdati ego-tripove lokalnih gauleitera.

I zato Istra ima brendiranu gastronomsku ikonu meso od boškarina, tartufe, malvaziju i teran kao globalno prepoznate vinske sorte, Vinistru - kao krovni vinski sajam kojem hodočaste i veliki svjetski znalci, Rieldovu posebnu čašu za malvaziju, lokalnu sirotinjsku spizu (fritaje, omobolo, pljukance, fuže, šurlice...) podignutu na pijedestal gastronomske senzacije dok Dalmacija, unatoč golemom bumu gastronomije, vrhunskih chefova i restorana te sjajnih vinskih etiketa, još uvijek nema ni zajedničku platformu niti strategiju.

Ilirsko govedo iliti buša nije ušlo na jelovnike, unatoč vrhunskim plavcima još uvijek nema zajedničke platforme za njihovu sustavnu promociju (i standardizaciju), čudesni pošip daleko je od priznanja koja zaslužuje, vinari se spore oko hrvatskog imena „roditelja“ zinfandela (u jalovim raspravama je li on „kaštelanski crljenak“ ili „tribidrag“) ili pak jedni drugima podmeću nogu (kao u notornom slučaju zabrane prodaje veličanstvenog Miloševog Stagnum rosea R).

Čak i kad se, najčešće zahvaljujući tvrdoglavoj upornosti pojedinaca, domisli i pokuša realizirati kakav „integrativni“ projekt dočekan je s isukanom bajunetom ili pak, što je možda i gore, gurnut u ladice i marginaliziran. Ili, fino rečeno, stavljen na poček.

Imati a neimati

Primjera ima koliko hoćeš no evo jednog vezanog i uz netom objavljene brojke i slova. Naime ovih je dana predstavljeno novo (doduše zakašnjelo) istraživanje Instituta za javne financije (IJF), u kojem se analizira u kojoj su mjeri hrvatske županije, gradovi i općine od 2011. do 2014. godine koristili sredstva iz Unijinih fondova. Rezultati su poražavajući jer čak 85 posto hrvatskih općina i više od polovice gradova nije koristilo novac koji im je bio dostupan iz EU fondova. Iznimka je Splitsko-dalmatinska županija koja je kroz svoju razvojnu agenciju „povukla“ najviše - 29,9 milijuna kuna; čak 10 milijuna više od drugoplasirane Virovitičko-podravske županije.

Splitska RERA nije potrošila novce uzalud jer njime su zgotovljeni brojni (javnosti predstavljeni) ambiciozni razvojni projekti, a pored ostalih i onaj „Pravo dalmatinsko/Premium Dalmatia“ koji je trebao biti dalmatinska istoznačnica za istarsku oznaku „IQ“ (Istrian quality), „Dalmatinska konoba“, projekt dalmatinskih ugostiteljskih škola (po poljskom modelu, najboljem u Europi), ekomarina, brendiranja lokalnih (dalmatinskih) gastronomskih ikona...

No, ni jedan od ovih projekata nije saživio. Nije napustio ladice. Nije oživotvoren na terenu iako bi, izlišno je i kazati, značajno pridonio turizmu, profiliranju gastronomske i enološke scene, globalnoj promociji dalmatinskih brendova, rješavanju nekih od ključnih problema eno-gastro industrije (poput nedostatka školovanog kadra)...

Zašto? Zacijelo zbog istih razloga zbog kojih gotovo svi projekti u Hrvatskoj zapnu ili umru. Zbog teškog prolaska u bespućima birokratsko političke zbiljnosti napućenoj parazitima vraški skupe i do bola nefunkcionalne države.-

Naslovnica Zona sumraka