Mišljenja Završni račun

Završni račun

Frenki Laušić

Frenki Laušić: Lukavi čelnici sindikata uspjeli su podići članstvo na noge i pridobiti veliki dio javnosti

Rat za duše i kune
Iskusni sindikalni lisac Vilim Ribić

“Najavljeni štrajk od jednog sata posljedica je objektivne činjenice da sindikati zdravstva, kulture i socijalne skrbi nisu spremni upustiti se sada u veći štrajk. Čelnici velikih sindikata prosvjete imali su procjenu da će se njihova tijela opredijeliti za potpis sporazuma (njihovi članovi, prema njihovim riječima, nisu bili skloni prihvatiti štrajk od jednog sata). Ni učitelji nisu bili skloni većem angažmanu, a s obzirom na rezignaciju među ljudima nismo mogli ni mi biti sigurni da bismo imali odgovarajući odaziv. Stoga smo dogovorili da se u prvom tjednu štrajka samo formalno, i to jedan sat, koji se pretvara u zajedničko okupljanje i manifestaciju, te kao test i ispit za veći štrajk, u utorak, 4. prosinca.

Valja još jednom upozoriti da naša snaga ne izvire toliko iz duljine štrajka, već puno više iz utjecaja na naše građane kao birače. Tu su važniji promidžba i poruke koje smo u kampanji poslali i koje su utjecale na Vladu da se pomakne do pet posto. Najavljeni štrajk od jednog sata ili jednog dana svejedno, samo je način da otvorimo naš problem u javnosti i pred Vladom RH. Sindikati procjenjuju da je sličnu kampanju potrebno ponovno pokrenuti u sljedećem ciklusu pregovaranja pred ljeto iduće godine. Voljeli bismo da u njoj imamo spremno članstvo za jače i dulje pritiske.”

Ovaj podulji citat kraj je internog pisma, koje je 27. studenoga svim sindikalnim povjerenicima Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja uputio Igor Radeka, predsjednik Velikog vijeća tog sindikata, tijekom tadašnjih pregovora osam sindikata javnih službi s Vladom oko povećanja osnovice plaće za 2019.

Tada su sindikati tražili povećanje osnovice od 5,8 posto od 1. siječnja 2018., a dobili su povećanje od pet posto u tri navrata (1+2+2) u toj godini. Vlada tada nije prihvatila zahtjev za povećanjem božićnice za 500 kuna, ali je ipak najprije pet od osam sindikata prihvatilo ponudu Vlade, a onda su se priključila i ostala tri sindikata.

Promjene kod članstva

Citirani dio pisma je zanimljiv iz dva razloga. Prvi razlog je u stvari pitanje: kako je to u pola godine došlo do takve promjene kod članstva sindikata prosvjete, zdravstva i drugih da su učitelji spremni štrajkati mjesecima, da je zdravstvo bilo ozbiljno najavilo štrajk, te da su i neki drugi sindikati javnih, pa i državnih službi pojačali svoju retoriku i nastupe? Što se to u pola godine dogodilo da je “rezignacija” prerasla u snažne prosvjetne, zdravstvene i javnoslužbeničke zahtjeve za većim plaćama, zahtjeve koji ukupno daleko premašuju dogovor iz 2018.?

Iako prosvjetni radnici tvrde da dobar dio razloga za štrajk odlazi na to što su im povećane radne obveze zbog “reforme” u tom sektoru, čini se da su glavni razlozi ipak negdje drugdje. Odgovor na prvo pitanje možda se, naime, krije u drugom razlogu zbog kojeg je navedeni citat itekako važan i zanimljiv, a odnosi se na sljedeće rečenice:

“Valja još jednom upozoriti da naša snaga ne izvire toliko iz duljine štrajka, već puno više iz utjecaja na naše građane kao birače. Tu su važniji promidžba i poruke koje smo u kampanji poslali i koje su utjecale na Vladu da se pomakne do pet posto. Najavljeni štrajk od jednog sata ili jednog dana svejedno, samo je način da otvorimo naš problem u javnosti i pred Vladom RH. Sindikati procjenjuju da je sličnu kampanju potrebno ponovno pokrenuti u sljedećem ciklusu pregovaranja pred ljeto iduće godine. Voljeli bismo da u njoj imamo spremno članstvo za jače i dulje pritiske”.

Iskusni sindikalni lisac Vilim Ribić, a i ostali dugovječni sindikalni lideri u javnim i državnim sindikatima, znaju, naime, da sindikalnu bitku ne bije “oružje, nego srce u junaka”, ali još više i borba za duše građana, poreznih obveznika.

Najprije su, dakle, sindikati, prvenstveno zdravstva i prosvjete, proveli kampanju među svojim članstvom, koja je na motivacijskoj razini očigledno sto posto uspjela.

Potom su u prvi plan izbacili medicinske sestre i liječnike, za koje će i staro i mlado u Hrvatskoj reći da im treba drastično povećati plaće, pogotovo u situaciji kada gospodarstvo raste, a državni je proračun u plusu. Tako je otvorena pukotina u srcima krutih poreznih obveznika, a na tom su valu “nepravde” onda zajahali i prosvjetni radnici i sve javne službe.

Tako je sada Vilim Ribić mogao mirne duše na pregovorima sindikata javnih službi s Vladom zatražiti, uz sve ono što su izborili ili se još bore sindikati zdravstva, prosvjete i drugih sektora, povećanje za oko dodatnih 1,3 milijarde kuna godišnje u odnosu na ono što Vlada predlaže, a ukupno oko 3,5 milijarda kuna godišnje, s povećanjem koeficijenata u zdravstvu, a bez povećanja koeficijenata u prosvjeti. Rat je to, pravi, za duše i kune poreznih obveznika.

Naslovnica Završni račun

VIŠE IZ RUBRIKE