Mišljenja Završni račun

Završni račun

Frenki Laušić

Stečaj 'Uljanika' osveta je sindikata i Uprave Vladi

Premijer Plenković je, ne trepnuvši, i nakon odluke o stečaju nastavio igrati s istim kartama istu igru

Ni predstavnici sindikata niti Sando Božac, predsjednik Uprave Uljanik brodogradilišta, nisu ovog ponedjeljka sucu Trgovačkog suda u Pazinu Ivanu Dujiću predložili odgodu odluke o otvaranju stečaja nad tom kompanijom. Tako su Dujiću simbolički dali oprost što će otvoriti stečaj nad pulskim škverom, ali vjerojatno i nad čitavom Uljanik grupom.

Sucu nije bilo lako, on i njegove kolege već mjesecima prebacuju odgovornost sa sudova na politiku glede rješavanja sudbine Uljanik grupe. Nije teško razumjeti suca Dujića što je prethodno odlagao otvaranje stečaja, i što se za njega odlučio tek kada je dobio zeleno svjetlo od predstavnika radnika.

Ono što, pak, ne znamo, jest to je li sudac dobio i „mig“ od politike, odnosno od Vlade ili možda čak i opozicije, ili IDS-a, da otvori stečaj. Jer, politika je toliko upetljana i u Uljanik grupu i u naše pravosuđe da je teško ostati neokrznut paranojama svih mogućih vrsta kada je ova odluka u pitanju.

Mogao bi, ipak, istini najbliže biti scenarij prema kojem su sindikati i uprava odlučili dati prešutni blagoslov na ovu odluku suda zbog toga kako bi se „osvetili“ Vladi premijera Andreja Plenkovića i sucu „omogućili“ da otvori stečaj desetak dana prije izbora za Europski parlament.

Što će sad Kinezi?

"Svi su oni krivi, Vlada i Hrvatski sabor, za ovo što se danas dogodilo. Premijer, te ministri gospodarstva i financija mogu govoriti koliko god žele da su nam oni pomogli. Oni zapravo nisu pomogli, već je njima bio glavni cilj zatvoriti brodogradilišta u Puli i Rijeci. I oni su uspjeli u svojoj namjeri. Držali su radnike 8-9 mjeseci bez plaća, uništili su mnoge obitelji, dovele ih na rub egzistencije, te u konačnici tjeraju ljude iz Uljanika, iz Istre, iz Hrvatske", rekao je tim povodom Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata, i neće biti čudno ako je baš ta ljutnja na „domaće izdajnike“ u Vladi bila katalizator na ovakvu odluku suda.

Jer, da su Uprava i sindikati zatražili još jednu odgodu, ekstenzivno tumačeći članak 138. stavak 9. Stečajnog zakona kojim se zbog očekivanje deblokade računa može otezati sa zaključenjem ovog ročišta, sudac bi opet bio u gadnoj dilemi. Iako je, naime, i na prošlom ročištu bio prošao rok od 60 dana za zaključenje ovog dijela postupka, Dujić je upravo zbog „Kineza“ dao još jednu šansu Uljanik brodogradilištu, a pod pritiskom je to mogao napraviti i ovaj put.

Pogotovo stoga što je Darko Horvat, ministar gospodarstva, u petak dao izjavu kako će Kinezi svoju odluku priopćiti u iduća dva, tri dana. Ta izjava kao da je bila tempirana baš kako bi još jednom dala mogućnost Dujiću da odgodi odluku, ali sindikati, uprava, pa onda ni sudac (ako je ovaj scenarij korektan prikaz realnosti), nisu nasjeli na taj novi/stari mamac.

Premijer Plenković je, pak, ne trepnuvši, nastavio igrati s istim kartama istu igru, te je nonšalantno, već rutinski, jednostavno kazao kako će delegacija kineske tvrtke za desetak dana doći u Uljanik i Brodarski institut. On je svojom izjavom prema kojoj stečaj nije likvidacija dao naslutiti kako će Kinezi preuzeti Uljanik u stečaju, a ako će doći baš dan-dva nakon izbora za Europski parlament, to je, eto, samo slučajnost. Bitno je da se priča drži u životu do izbora.

Zanimljiva je, pritom, i izjava premijera kako je otvoren stečaj nad Uljanik brodogradilištem, ali ne i nad Uljanikom d. d., krovnim društvom Uljanik grupe. U paranoidnom ključu se to može čitati kao da je „pušteno“ da pulsko brodogradilište ide u stečaj, ali da Uljanik d.d., koji ročište ima 17. svibnja, te 3. maj, koji ročište ima početkom lipnja, neće ići u stečaj.

No, prije će biti da se premijer samo htio pohvaliti znanjem strukture Uljanik grupe. Stoga, neka naše paranoje cvjetaju dokle god ne vidimo što će biti s ročištima svih ostalih tvrtki Uljanik grupe, ali i hoće li naknadno CSIC ili netko drugi preuzeti neku kompaniju u stečaju.

Sve to budno gledaju Brodotrogir i Brodosplit, nesuđeni kupci Uljanik grupe, koje se bore za svoj život na srednjem Jadranu. Njihovi sjeverni konkurenti će nestati ili jako oslabjeti, ali to onda i veliku brodogradnju čini nestrateškom industrijom i bit će teže lobirati za kvalitetnu podršku države i HBOR-a.

Vrijeme je velikog raspleta za veliku brodogradnju na hrvatskom Jadranu, a trenutna slika baš i ne izgleda dobro za njenu budućnost.

Naslovnica Završni račun