Mišljenja Vrijeme apsurda

Vrijeme apsurda

Tihomir Dujmović

Ovo je presudna bitka

ŠTO ZNAČI PROMJENA VLASTI
Već sad je sasvim razvidno da će nevladine udruge i mediji sutra biti nosive grede rušenja ove Vlade i to se uistinu vidi već po prvim danima nakon promjena. Pogledajte ovo sotoniziranje Reinera samo zato jer je spomenuo moguću promjenu naziva Sabora!

Činjenica da, unatoč boljim običajima, šef parlamenta nije izabran jednoglasno, što se još nije dogodilo u zadnjih 25 godina parlamentarne demokracije u Hrvatskoj, uz dodatak da je Zoran Milanović ponovno uličarski nasrnuo na pobjedničku koaliciju sugerira da je na pomolu pravi politički rat.

On će se na žalost ove zemlje dogoditi u trenutku započinjanja velikih, teških i mučnih reformi koje nikada niti jedna vlast nije imala snage provesti, a bez kojih konzekventno idemo u stečaj. Demonstrativni SDP-ovi glasovi protiv Reinera (a da pri tom oni nisu predložili svog kandidata) i Milanovićeva bujica uvreda govore da će ljevica vrlo vjerojatno bojkotirati Oreškovićeve reforme kako god bile zemlji potrebne, ili će za svoje glasove (budu li potrebni kod dvotrećinskih odluka) krvavo ucjenjivati vlast.
 

Sjetite se Kosor

Uostalom, ne bi to bilo prvi put. Zaboravljiva nacija je zacijelo već zaboravila kako je SDP svojedobno ucijenio HDZ-ovu Vladu Jadranke Kosor i kako je iseljeništvo spalo s pet na tri zastupnika u Saboru.

Naime, da bi provela referendum o ulasku u Europsku uniju, tadašnja premijerka Jadranka Kosor je morala mijenjati Ustav, a da bi to bilo moguće morala je imati podršku dvije trećine zastupnika. Milanović ju je tada ucijenio: dignut ćemo ruke za ustavne promjene samo ako one uključuju smanjenje broja zastupnika za iseljeništvo.

Zastupnika koji oduvijek samo i jedino glasuju za HDZ! Kakva prostačka ucjena! Kosorica je blijedo prosvjedovala, pa se obratila Bruxellesu koji su rekli da ih uopće ne zanimaju lokalne svađe, a onda je potiho pristala na njegovu ucjenu.

Zanimljivo: manje puta je to Milanoviću nabila na nos, negoli Karamarku što ju je izbacio iz stranke! Kad spominjem Kosoricu, posebno je bilo neumjesno gledati kako na N1 Tihomir Ladišić i Kosorica samo koji sat nakon konstituiranja Sabora napadaju i novog čelnika Sabora i Karamarka i Most.

Birane riječi bile su rezervirane samo za Milanovića, unatoč njegovu „zvjerskom“ napadu na novu vlast. Dok se borila da završi pregovore s Unijom, branio sam istinski Kosoricu jer sam shvatio da ju ruše prvenstveno zato da bi zaustavili hrvatski ulazak u Uniju i odvajanje zemlje od Balkana.

Iza te prljave rabote nisu stajale samo nevladine udruge kako je to izgledalo na van, stajao je tu i predsjednik Josipović i SDP. Na svu sreću „facebook revolucija“ je propala, iako su već krenule najave s Pantovčaka da će se za slučaj eskaliranja krize pozvati sve stranke na konzultacije da se vidi slijede li nam prijevremeni izbori.
 

Pomoć lijevih medija

U toj situaciji sam iskreno branio Kosoricu. No, kad je u HDZ-u tražila da se izbori u stranci provedu samo s jednim kandidatom nisam mogao vjerovati što čujem i gledam. Tražiti anno Domini 2012. izbore za šefa stranke samo s jednim kandidatom? Pa tako nešto je danas i u Sjevernoj Koreji delikatno!

I pogledajte sad sve moguće ljevičarske medije koji joj daju svakodnevno neograničenog medijskog prostora, pogledajte kako su svi zaboravili taj i niz drugih njezinih gafova. I ona danas sa Stierom tobože stoji iza plana demokratizacije stranačkog života!

Ona koja nikad nije dopustila ozbiljnu stranačku raspravu o gubitku izbora 2011.! I nema ljevičarskog medija koji tobože uporno bdiju nad našom demokracijom, koji joj to gura pod nos! Zašto? Zato jer manijakalno prezire Karamarka i ovaj HDZ i samo je zato uporno i zovu u medije.

Izgubila je stranačke izbore, izgubila je aktualne izbore, odbila je ići na listu Mosta, jer im nije prepoznala snagu i više se uzdala u Čačića, Linića i Josipovića, iako bi joj kao bivšoj šefici HDZ-a to trebalo biti odiozno društvo. I unatoč tome ostala je miljenik medija. Samo zato jer upravo neobuzdano prezire aktualni HDZ!

I baš nikoga da joj objasni da je u medijima prisutna samo zato jer medijima treba tog osvetničkog bijesa kojeg ona ima u izobilju! Kao što nema nikoga na medijskoj sceni koji bi Milanovića pitao kako to da je u jednom trenutku i sam pristao na zajedničku vladu s „kriminalnom, proustaškom i špijunskom strankom“?

On uporno ističe da je Most iznenada promijenio mišljenje, ali zar nije i Milanović nakon što je dobio nalog Glavnog odbora da ne koalira za tripartitnu Vladu, isto tako iznenada promijenio mišljenje? I fantastično kako nikome cijelo vrijeme to nije bilo suspektno. Kao što nikome nije suspektno da su nevladine udruge malo po malo krenule u bunt protiv tek formirane vlasti.

Već sad je sasvim razvidno da će nevladine udruge i mediji sutra biti nosive grede rušenja ove Vlade i to se uistinu vidi već po prvim danima nakon promjena. Pogledajte ovo sotoniziranje Reinera samo zato jer je spomenuo moguću promjenu naziva Sabora!
 

Gadosti o Baldasaru

I pogledajte ove uvrede i medije koji paralelno šute na uvrede koje doživljava Baldasar samo zato jer je spomenuo potrebu izvanrednih izbora u stranci koja je izgubila izbore! Opačićka mu je poručila da neka ode u HDZ, a Obersnel je dodao da štakori prvi bježe s broda.

Možda ga netko i fizički napadne što se usudio izgovoriti prvo slovo demokratske abecede: da nakon poraza vodsto svake stranke mora položiti račune!

I da se vratimo na sotoniziranog Reinera: premda se glede promjena naziva Sabora radi o folklornim promjenama svejedno se postavlja pitanje: zbog čega se taj naziv ne bi promijenio? Zbog čega se državni blagdani ne bi promijenili kako bi narod već jednom znao kad je Dan državnosti? U riječ, zašto se ne bi ispravljale Račanove pogrješke?

Bez obzira što ima tanku većinu ova vlast ima čitav niz velikih povijesnih zadataka ispred sebe i niz manjih folklornih koji nisu presudni, ali sugeriraju afirmaciju pravde i logike. Vlast koja dolazi u Banske dvore ima povijesnu priliku ovu zemlju izvesti iz mentalnog jugokomunizma, Hrvatsku odmaknuti od ukletog Balkana i postaviti gospodarske temelje zemlje za budućih pola stoljeća.

To neće ići bez kadrovske i svake druge pomoći iseljeništva, jer mi objektivno ovdje nemamo za takve promjene kadrova koji nisu opterećeni, koji nisu sudjelovali barem u nekoj inkriminiranoj pretvorbi, koji nemaju stare repove iz prošlosti i pri tom su adekvatno školovani uz popratnu europsku ili svjetsku praksu u svom poslu.

Stoga bi Hrvatska sada, (a s ovim premijerom to bi bilo prirodno), kao što su to nekada napravile Poljska i Irska, morala pozvati svoje iseljeništvo, naročito školovani dio iseljeništva i pronaći modus kako ih pozvati da izvedu zemlju iz gliba.

U riječ, počinje bitka svih bitaka: bitka za modernu europsku Hrvatsku, lojalnu članicu NATO pakta i Europske unije koja neće namigivati Rusiji i Putinu. Bitka za zemlju moderne, a ne dogovorne ekonomije. Bitka za zemlju koja će napokon svjedočiti da uvažava konvencije Europskog parlamenta o tome da su komunizam i fašizam dva totalitarizma prema kojima treba imati jednak odmak.
 

Presudna bitka

Bitka za čuvanje i spašavanje svih nacionalnih interesa i vrijednosti na kojima počiva jedina država koju Hrvati na svijetu imaju. Dobijemo li te bitke, Hrvatska će biti samo normalna europska država iz koje se neće bježati glavom bez obzira, izgubimo li tu bitku, Hrvatska će ostati bezlični komad regije, trajno u kandžama jugokomunističke prošlosti.

Aveti te prošlosti su isto tako shvatili da kreće odlučni boj, pa su za početak potpisali onaj nedavni besramni ugovor o tijesnoj suradnji HTV-a i srpske državne televizije.

Naslovnica Vrijeme apsurda
Page 1 of 24FirstPrevious[1]2345678910Last