Mišljenja Vlaška posla

Vlaška posla

Ante Tomić

Ivo, javi se Raspudiću

Zagreb, 180215. Runjaninova, Ministarstvo kulture. Splitski gradonacelnik Ivo Baldasar dolazi u Ministarstvo kulture gdje se sastao s ministricom Andreom Zlata Violic. Na fotografiji: Ivo Baldasar. Foto: Marko Todorov/CROPIX
Da se Baldasar i Jurjević, za priliku, utapaju, a Zoran Milanović može samo jednoga spasiti, Milanović bi se na obali vjerojatno dvoumio kakav sendvič će napraviti

Sunčano je proljetno jutro, čistačice s ružičastim gumenim rukavicama i kratkim bijelim majicama s ispranim pivskim reklamama na prsima metu sportske kladionice. Preko mramornih podova metlama guraju hrpe zgužvanih papirića, ravnodušno skupljaju na škovacere tuđa žarka nadanja u bolje sutra.

Svakog ponedjeljka jednako, stotine i stotine tisuća budućnosti koje se nisu dogodile završit će zavezane u velikim vrećama za smeće i odvezene na periferijsko smetlište. Galebovi će kljunovima probiti crni najlon i čeprkati po snovima gubitnika.

Nakon vikenda uobičajeno slijedi otrežnjenje. Veterani sportskih kladionica mrko miješaju šećer u kavi, pravo se još ne mireći da je centarforska šeprtlja promašila onaj zicer ili da je Zlatko Komadina, sveca mu njegovog, u subotu onako loše odigrao. Splitski gradonačelnik podiže s poda zgužvanu potvrdu pa je ravna, gleda i uzdiše. Kako je mogao tako pogriješiti?

Istina, nije Ivo Baldasar sam za to kriv. Prije nekoliko mjeseci došao je Marin Jurjević, u političkim okladama daleko iskusniji od njega, i povjerljivim mu šapatom, dlanom zaklanjajući usta, kazao:

"Ivo, slušaj, imam vrhunsku dojavu za izbore za predsjednika SDP-a. Kladimo se na Zlatka Komadinu."

"Ajme, ne znam", odgovorio mu je Baldasar oprezno. "Sumnjivo je visok koeficijent na Komadinu."

"Zajebi koeficijent, kladionice bez razloga daju prednost Zoranu Milanoviću. Vidićeš, svi će falit."

"Misliš?"

"Ma, sto posto."

U subotu popodne, kad je završio socijaldemokratski derbi, i jedan i drugi, i Jurjević i Baldasar, samo su nemoćno zinuli i uhvatili se za kosu, poput dvojice blesana što u sportskoj kladionici prate utrke elektronskih hrtova.

"E, jeben i tebe i onoga ko ti je da vrhunsku dojavu", dobacio je Ivo Baldasar kolegi ogorčeno.

Esdepeovski su izbori prošli u napetosti i uz mnoge ružne uvrede i optuživanja, ali već nakon objave rezultata sve se utišalo. Poraženi je uljudno čestitao pobjedniku, a pobjednik obećao kako neće biti osvećivanja poraženima.

Koješta od izrečenog u posljednjih nekoliko mjeseci očito je bio politički folklor, povišeni govor uobičajen za kampanje. Zlatko Komadina i Zoran Milanović nastavit će surađivati. Neće biti osobito srdačni, ali će se distancirano trpjeti kao što su se i dosad trpjeli.

No, Ivo Baldasar i Marin Jurjević takvom se građanskom obziru ne mogu nadati. Da se Baldasar i Jurjević, za priliku, utapaju, a Zoran Milanović može samo jednoga spasiti, Milanović bi se na obali vjerojatno dvoumio kakav sendvič će napraviti.

Milanović se, kao što znamo, lijepom ponašanju učio iz ilustriranog bontona u kojemu je nedostajalo puno stranica, iz kojega su mu možda i cijela poglavlja istrgnuli i u toj tankoj knjižici pouzdano nema splitskog gradonačelnika. Baldasarovi su dani u stranci, a s njima i njegova politička budućnost, odbrojani. Ujutro kad Ivo Baldasar dođe na posao, portir u Banovini trebao bi za njim veselo zavikati: "Dead man walking!"

Premda, tko zna, možda i poživi. Vidjeli smo i beznadnijih slučajeva da su poživjeli, trajali koji put i desetljećima nakon što su ih otpisali. Politički mrtvac ležao bi blijed i hladan na odru, nepomičan na treperavom svjetlu voštanica, a onda, na užas svih u kapelici, iznenada otvorio oči i upitao: "Di sam?"

Ako se sjećate, prije petnaestak godina u SDP-u su se u suzama oprostili s voljenim i neprežaljenim drugom Zdravkom Tomcem, u stranačkim su mu prostorijama napravili dirljivu komemoraciju i stavili crni flor preko fotografije, a on uskoro ustao iz svoga plitkog političkog groba kao katolik i domoljub i sve otad živahno propovijeda po samostanima zajedno s Ninom Raspudićem i Joškom Čelanom.

Ako je mogao Zdravko Tomac, nema zaista nikakvog razloga da i Ivo Baldasar ne pokuša. Otvaranje HOS-ovog spomenika s uklesanim našim povijesnim pozdravom dobra je osnova njegove nove karijere na desnici. Na desnici uvijek fali ljudi s fakultetom. Mogao bi možda Baldasar osnovati nekakvu pravašku stranku. Pravaških stranaka, znate i sami, kao pire krumpira, nikad nije previše. Zaista, sad kad ga je Milanović škartao, pravo je vrijeme da Ivo Baldasar upita Luku Podruga:

"Luka, bogati, di se to upisuje u Hrvate?"

Naslovnica Vlaška posla

VIŠE IZ RUBRIKE