Mišljenja Vijesti i konteksti

Vijesti i konteksti

Višnja Starešina

Aznavourov poučak za Merkel i Plenkovića

Angela Merkel zaslužila je dostojanstveniji politički kraj.

Izbor između časnog odlaska i tužnog, čak ponižavajućeg o(p)stanka bio je u njezinim rukama. Optimalan trenutak bio je prije dvije godine, uoči posljednjih parlamentarnih izbora u Njemačkoj. Nakon debakla njezine politike otvorenih vrata, koja je obilježila Europu od 2015. do danas i nametnula se kao glavni politički problem i prijepor, racionalno je bilo odustati od utrke za još jedan kancelarski mandat, koji je nužno vodio u samo daljnji pad.

Priznajem da sam od Merkel i očekivala takav potez. No i kod najracionalnijih u politici često je javlja onaj isti problem koji je u svojoj svevremenskoj ljubavnoj šansoni "Treba znati" (Il faut savoir) opjevao Charles Aznavour: "... treba znati kada je najbolje ustati od stola... trebalo bi znati, ma koliko stoji, sačuvati ponos, onaj što preosta, i usprkos svemu, prijatelji moji, zauvijek otići, znati da je dosta."

Angela Merkel nije znala otići i sačuvati ono najbolje što je dala Njemačkoj, što je dala EU-u, ono po čemu je proglašavana najmoćnijom ženom svijeta. A i Hrvatska je ima i po dobru pamtiti. Barem po ustrajnoj potpori iz drugog plana (SAD je tu uvijek bio prvi) hrvatskom pristupu NATO-u i EU-u i po ustrajnom inzistiranju da bivši šefovi Udbe Perković i Mustač budu izručeni njemačkom pravosuđu.

Zato mi je ovih dana bilo istinski tužno vidjeti Angelu Merkel kako se nekontrolirano trese pred kamerama uoči puta u Osaku, na summit G20, gdje ju je nužno očekivalo odmjeravanje mišića sa šefovima najmoćnijih država svijeta i osobito s predsjednikom Trumpom, jedinim moćnim liderom u svijetu od kojeg je racionalna Angela, inače majstorica kompromisa, u maniri političkog kamikaze uspjela napraviti neprijatelja br. 1 – i Njemačke i EU-a.

Bilo mi je žao gledati donedavno stamenu kancelarku pod medijskom lupom, kako propituju zašto se već drugi put u desetak dana tako nekontrolirano tresla usred svojih protokolarnih dužnosti, na oproštajnom domjenku svoje ministrice. Kada joj se to dogodilo desetak dana ranije, u protokolu uz ukrajinskog predsjednika V. Zelenskog, iz njezina su ureda objašnjavali da je sve u redu, samo kancelarka nije popila dovoljno vode... Ovaj put nije mogla uzeti ponuđenu čašu.

Koliko se god u protekle četiri godine nisam slagala s politikom otvorenih vrata, nametanja neoliberalnih svjetonazorskih koncepata i nametanja koncepta europske naddržave, koju je provodila kancelarka Merkel, nije mi drago vidjeti tako slabu i uzdrmanu Europu, odnosno EU. A njemačka kancelarka jest personifikacija i lakmus-papir ne samo njemačke, već i europske snage. Bez jake Njemačke nema jake Europske unije (i još k tome uz UK u Brexitu), nema tko u ovom razdoblju redefiniranja dosadašnjeg i stvaranja temelja novog svjetskog poretka u ime Europe parirati snažnima: SAD-u, Kini, Rusiji. Pa i uzdrmanoj Erdoganovoj Turskoj. Kroz politiku otvorenih vrata, koja se više ne daju zatvoriti, čak je i Erdogan pobijedio Merkel.

Nažalost, kancelarka Merkel se ovih dana s posljedicama svojih pogrešnih politika, i neprepoznavanja trenutka za odlazak suočava na ljudski najneugodniji način. Njezinu slabost koja se pokazuje i kao fizička slabost koriste i protivnici i navodni prijatelji u danima kada se događaju dva velika ogleda političke snage: već spomenuti summit G20 u Osaki i nedjeljna večera šefova država i vlada EU-a u Bruxellesu, na kojoj bi se trebali dogovoriti o top-pozicijama u EK-u i EU-u. Vrlo je upitno hoće li to i moći.

Njezin francuski miljenik iz neoliberalnog političkog spektra Emmanuel Macron, čiji je predsjednički izbor potajno poticala nasuprot republikanskom kandidatu iz "obitelji pučana" F. Fillonu i upustila se s njime u ostvarenje koncepta naddržavne Europske unije, uputio joj je prije Osake otvoreni otrovni prijedlog – da ona preuzme mjesto predsjednice Europske komisije.

Prihvaćanjem ponude Merkel bi si zapečatila sudbinu gubitnice i preuzela krivnju za sve dosadašnje i buduće poraze promašenog političkog koncepta. Predložio joj je to prije nego što je, uz njezinu blagu asistenciju, "ubio" njezina spitzenkandidata Manfreda Webera. Njezin politički prijatelj Vladimir Putin prozvao ju je uoči puta u Osaku u Financial Timesu zbog liberalne politike prema migrantima i održao načelnu lekciju o deplasiranim liberalnim koncepcijama koje nam svoj svjetonazor nastoje nametnuti kao jedini, založivši se za slobodu mišljenja.

Politički lisac Putin koristi rasulo europskih vrijednosti da bi se narugao EU-u poučavajući je demokraciji i da bi stao u obranu Katoličke crkve od liberalnih koncepcija. Politički bombarder Trump joj naizgled laska kao "fantastičnoj osobi i fantastičnoj ženi, koju mu je drago imati za prijateljicu". A njezino lice i govor tijela pokazuju koliko je velik jaz među njima. Ali i kako više nije u stanju parirati Trumpovoj političkoj igri.

Angela Merkel jako slaba dolazi na nedjeljnu bruxellesku večeru. Nema više auru političke moći i ni jednu pobjedničku kartu u rukama: ni u Berlinu, ni u Bruxellesu. Sličan je to položaj onome u kojem je Andrej Plenković u Hrvatskoj. Ali on još može naučiti od svoje omiljene kancelarke – koliko je važno znati otići na kraju. I poslušati Charlesa Aznavoura. U originalu, kao pravi poliglot.

Naslovnica Vijesti i konteksti