Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Damir Šarac: Nisu stranci glupi, znaju da im ćućamo novac, ali podizanjem cijena u nebo 'igramo se životom'

čuvajmo ultru
Ultra je Split lansirala u sam vrh svjetske zabave

Ultra bila, Ultra prošla. Najvažnije, nikome nije vlas s glave pala, prošlo je bez žrtava. Šteta je jedino što se na svim televizijama, portalima i drugim izvještajima sve svelo na priču o škovacama, riganju, drogi, guzicama i sisama.

Bilo bi dobro i korisno pročitati i nešto o fenomenu ovoga događaja koji je Split, Dalmaciju i Hrvatsku lansirao u sam vrh svjetske zabave. Tko su DJ-evi koji ondje nastupaju, ipak je riječ o globalnim zvijezdama, analize njihovih nastupa, ima li što novoga, kako je tehnički sve ovo izvedeno, valjalo bi pogledati sve to s neke ozbiljnije strane. Ovako sve što se može doznati jest koliko je tona škovaca ostalo i koliko partijaneri troše po glavi.

Bome, troše puno manje njego ranijih godina. Kako se iznenada pročulo da je Split savršeno turističko, a ne samo tranzitno mjesto na karti svijeta, pa se u njega svake godine sliju milijuni ljudi iz cijeloga svijeta - što je, baš zbog manjka kontrole i upravljanja procesom, dovelo do znatne degradacije kvalitete života za veliku većinu građana - tako se zadnjih godina pročulo i da je Split preskup grad. A kako i nije, cijene u centru su tolike da domaći zaobilaze restorana i kafiće, sve je otišlo u nebo, a ponuda je tako-tako.

Pa nisu stranci glupi. Dovoljno je pogledati aranžmane koje nude velike turističke regije po svijetu: avion, smještaj i spiza došli su skoro pa mukte. A mi u Splitu udri, cipaj, ćućaj: u centru je sendvič od pršuta došao na pedeset kuna! Pivo 25 do 30 kuna! Vino dec i do 60 kuna! Loše, loše je to, igramo se životom.

Zato su i mladi ultraši za koje se govorilo kako troše 300 eura dnevno, ovdje okolo 'Slobodne' zakrčili butige, tri dana se hranili mortadelom i gaudom, pustošili frižidere s pićem. Jer splitski su ugostitelji onu 'ko to more platit' odlučili i doslovno provoditi u djelo, odnosno u takujin!

Pohvale Opari

Split bi trebao tu Ultru promatrati kao fenomen koji mu je pao s neba, dovukao u grad tridesetak tisuća lipoga, mladoga svita koji usprkos svemu što ubace u sebe (a bez aditiva, budimo, iskreni, ovakvih partyja i ne može biti) ne razbiju čašu. Ove godine se susidi nisu previše bunili. Kako? Zašto?

Priča mi kolega kako ima prijatelja čiji se stan našao 'prvi red' do Ultre. Čovik slabo spava, kaže da ga svaki motor koji projuri ulicom Hrvatske mornarice probudi. Pa je odlučio prvu večer vidjeti što će biti, a za svaki slučaj u majčinu stanu pripremiti ležaj. Sve tri noći ostao je doma i spavao kao beba!

Kako? Tako što je postavljena zvučna barijera koja je zvuk sa 'Splitova' igrališta katapultirala put Kaštelanskog zaljeva. Teško je i za povjerovati, ali eto, tehnika je napredovala. A kako su preživjeli stanari škverskih zgrada uz stadion: tako što im je Ultra platila ljetovanje na Hvaru, a kome se nije išlo, dobio je posao na festivalu! Ej, mir, mir do neba...

Tako da je Ultra iz godine u godinu sve manje 'čuđenje u Splitu'. Gradu koji ionako nema, na svoju veliku sramotu, nikakvih velikih koncerata ni festivala, ako isključimo ono jedino prežvakavanje po starim, svjetlijim danima lakih nota. Lako je usporediti: pogledajmo liste koncerata u nekim talijanskim gradovima ne puno većima od Splita, recimo Trstu, Anconi ili Bologni. I po dvadeset, trideset velikih koncerata godišnje! A mi nula! I da nema Ultre, ne bismo imali niti jedan događaja od svjetskog značenja. Zato je čuvajmo.

Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara čak je dvije večeri bio na festivalu, a na drugoj mu se pridružio i poznati partijaner Milan Bandić. Opara se prvu noć 'objavio' s komunalcima koji su skupljali škovace, a druge zore vozio se 'Prometovim' busom. Vrlo dobar i ljudski potez koji je dao na važnosti kako festivalu, tako i gradskim službama koje ga iznose na kostima.

Održao je i dva dobra govora, jedan na otvaranju Splitskog ljeta, a drugi na otkrivanju spomenika Tonču Petrasovu Maroviću, čime je konačno dostojanstveno komemorirana šezdeseta godišnjica sumanutog razaranja staroga groblja na Sustipanu. U prvom se obrušio na ugostiteljsku sebičnost i nered u gradskoj jezgri koja se sva pretvorila u reklamne površine i štekate, a u drugom je pozvao na sućut prema ubijenom groblju i pomirenje.

Najgore je mučat

Bilo bi jako dobro kad bi ovim putem i nastavio jer mu kronično nedostaje komunikacije s građanima i javne artikulacije gradskih problema. Pa mu se događa da mu se u dosje stavlja ono za što je kriv i za što nije, dok on čini najgoru moguću stvar: šuti. Dok on muči, svi ostali laju.

Baš tih dana donesen je i nacrt prijedloga predugo očekivanog komunalnog reda koji donosi dobra rješenja, posebno za povijesnu jezgru, u kojoj pod naletom suncobrana, katriga, stolova, reklama, štandova i bankomata kronično nedostaje zraka.

Na pješačkim koridorima - Zlatnim, Srebrnim i Željeznim vratima, Dioklecijanovoj i Krešimirovoj, Poljani kraljice Jelene, Peristilu i Vestibulu, Bosanskoj, Marulićevoj, Domaldovoj, Šubićevoj i Zadarskoj ulici – na dozvoljava se komercijalna djelatnost, a štekati će se na drugim površinama dovesti u nekakav red. Na gradskim trgovima glavni pješački koridori moraju se ostaviti slobodni od štekata, a slobodna površina Voćnog trga, Pjace i Prokurativa mora iznositi minimalno 70 posto.

Odlično, fali samo reguliranje zimskih skladišta štekata, budući da se preko puste vansezone svi stolovi, vanjski šankovi, suncobrani i stolice ostavljaju gdje jesu, po pjacama i po ulicama pokriveni ceradama, pa se od javnih površina pravi skladište. Čišćenje Hrvojeve duž Dioklecijanovih zidina, od šatora pod koncesijom Hipposa, regulirat će se drugim dokumentom. Daj Bože, konačno. Ako se bude poštovao, kao što se sadašnji ne poštuje.

Komunalnom redu koji bi trebao stati na kraj užasnom kaosu u UNESCO-ovoj jezgri usprotivio se Kerumov HGS, svrstavši se na stranu 'ugroženih' ugostitelja. Očekivano. Pa se pitajmo kako smo došli do ovoga što imamo danas... Do 10. kolovoza mogu se dostaviti primjedbe javnosti, građana. Zato ne budite lijeni, pišite, bunite se, predlažite. Najgore je mučat.

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE