Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Okrenite drugi program

Špurtilom i ostima

Glavni grad Norveške Oslo jedan je od najbrže rastućih gradova svijeta. Ima najveći BDP u Europi, dvostruko veći od EU prosjeka, ali to nije glavni razlog ubrzanoga kvasanja njegova stanovništva koje bubri više od deset tisuća ljudi godišnje.

Oslo ima i ugodnu kontinentalnu klimu, s blagim i toplim ljetima te snježnim, ali ne odveć studenim zimama, no naročitu privlačnost za strane imigrante - koji čine četvrtinu njegovih građana – ne treba olako pripisivati niti temperaturama zraka.

Pridošlice iz susjedne Švedske, preko Poljske, Balkana, Turske, Maroka, Tajlanda, Filipina pa sve do Pakistana masovno se doseljavaju u Oslo i ostavljaju svoje prežaljene matične domovine manje ambicioznim sunarodnjacima.

Vabi ih specifičan koktel kvalitetnih životnih uvjeta koji u svojoj srži čuva tajnu zemlje nade, s prilično svijetlom i humanom budućnosti za njih i njihovu djecu. U Oslo se, da se razumijemo, uglavnom ne doseljava ni puka sirotinja ni poniženi i iscijeđeni prekarijat, nego uglavnom vrlo mlada i tehnološki obrazovana populacija.

Pomno dizajnirajući Oslo kao grad inovacija i futurističkih platformi, ovdašnji su stratezi odavno djeci u pučkim školama uveli računalno programiranje kao obavezan predmet. Ta djeca su onda osmislila aplikaciju za kupnju autobusnih i željezničkih karata od doma, preko smartphonea, a cijena im je na taj način puno manja nego kad je kupujete kod vozača.

Javni prijevoz u Oslu je zato bez ikakvih gužvi, redova i stresa. Sad u praksu implementiraju softver za pomoć starijim i nepokretnijim osobama preko kojega će oni moći neprekidno komunicirati s patronažnom sestrom ili socijalnim radnikom.

Oslo gradi društvo s minimalnom hijerarhijom, bez statusnih institucija moći, u kojem sve nastoji biti povezano i gdje se ideje rađaju iz znanja i poštivanja različitosti. Glavna parola netom završenog tjedna inovacija u Oslu glasi "Moć je u parovima", i nije nimalo slučajno odabrana.

Budućnost, naime, leži u vašoj i u tuđim glavama – pojasnio je poruku skupa gradonačelnik Osla Raymond Johansen.

Riječju; radikalne inovacije se događaju kada se povežu znanja i načini razmišljanja koji se nikad prije nisu bili u prilici združiti.

Jedna od najboljih osobina finskog obrazovnog sustava također je programiranje kao obvezan predmet već od najranijih razreda osnovne škole. Finska jamči svim svojim građanima jednake prilike za obrazovanje, bez obzira na društveni ili ekonomski položaj, jer je ono potpuno besplatno od predškolskoga odgoja do kraja fakulteta.

Ocjene se počinju dobivati tek u petom razredu osnovne škole, a motivacija se temelji na podršci i ohrabrenju, s izbjegavanjem kazni. Umjesto na natjecanje i usporedbe među učenicima, i srednje škole se fokusiraju na podršku i vođenje učenika kao pojedinaca, uz apsolutnu toleranciju njihovih osobnih sklonosti, kapaciteta i identiteta.

Estonija je jedna od ukupno desetak europskih zemalja čiji učenici otprije nekoliko godina također uče programiranje, kodiranje i izradu softverskih aplikacija već od prvog razreda osnovne škole. Gotovo u isto vrijeme kad i Estonci, programiranje od najranije dobi u svoj su školski kurikulum uveli i Britanci.

Tzv. naprednu informatiku od prvoga dana školovanja također imaju i učenici u Francuskoj, Španjolskoj, Slovačkoj, Belgiji, Finskoj, Poljskoj, Portugalu i Izraelu. Premda su nominalno u komunizmu, u zadnje vrijeme su i u Kini sve intenzivnije opsjednuti time da im djeca od prvoga dana u školi moraju učiti programiranje. Smatraju da se jedino tako mogu dobro pripremiti za tržište rada u kojemu će za manje od desetljeća sve potisnuti visoka kompjutorska tehnologija, robotika i digitalni sustavi.

Ovladavanje vještinama programiranja de facto postaje ono što je nakon Drugoga svjetskog rata predstavljao analfabetski tečaj i stjecanje elementarne pismenosti: bez ovih alata, bit ćete prešutno eliminirani iz svih bitnih razvojnih tokova moderne civilizacije.

Grehota bi bilo reći da naši društveni stratezi također ne razmišljaju o programiranju i da olako zanemaruju ovu vrstu znanja.

Programiranje povratka u srednji vijek trenutno predstavlja jednu od najintenzivnijih aktivnosti na hrvatskoj javnoj sceni, a produbljivanje konzervativnih utjecaja u društvu među najvišim je hrvatskim prioritetima.

Pronositelji religijskih dogmi ne odustaju od okupacije katedri društveno-humanističkih znanosti. Zaziva se formiranje zasebnih muških i ženskih škola, nakon čega ćemo valjda iznova patentirati i muške i ženske plaže. Protiv zakona o pobačaju Ustavni sud se uporno bombardira novim tužbama, a poljska inicijativa kojom se abortus nastojao zabraniti čak i u slučajevima incesta i silovanja predstavlja se kao svijetli uzor i jamstvo domovinskoga progresa, premda su je masovno odbacili i sami turbokatolički Poljaci.

Ministri obrazovanja iznova su likovi iz povijesnih čitanki, urešeni pritom i koruptivnim sumnjama. Ovakav hrvatski softver ne djeluje obećavajuće ni malobrojnim vremešnim osuđenicima na život u domovini, a kamoli mlađim generacijama Hrvata ili stranaca.

To što nas kao kužne u tranzitu pretrčavaju i izbjeglice iz Sirije i sličnih apokaliptičnih sredina, definitivno je najbolji lakmus našega imidža i šarma: zemlja nam je predisponirana isključivo za kratki ljetni odmor i trajni te bezglavi bijeg od ozbiljnijega posla i života.

Albert Einstein je svojedobno s tugom konstatirao kako živimo u dobu kad je puno lakše razbiti atom nego predrasude. Nije se puno toga promijenilo od atomskoga do digitalnoga doba: danas je puno lakše isprogramirati stroj za najdelikatnije tehnološke operacije, negoli za jedan jedini milimetar na razvojnoj ljestvici duha pomaknuti zatucanog i kontrolom opsjednutog čovjeka.

Naslovnica Špurtilom i ostima