Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Lisice i pilići

Mostovci su se u početku kleli da će se odlučno obračunati s Vrdoljakovim muljažama... no zasad je najvidljivije što su odlučivanje o svemu stavili pod svoju kapu. Trebalo bi im vjerovati na neviđeno, jer su oni navodno pošteni. Neće lisica ništa pilićima

Nova Vlada je odmah nakon izglasavanja izvrgnuta brojnim kritičkim strjelicama radi pojedinih suspektnih kadrovskih rješenja. To je dobro i za nju samu, i za efikasnost državnoga aparata, i za hrvatsku demokraciju. Zabrinjavajuće je, međutim, što se još nitko podrobnije nije osvrnuo na neke organizacijske i resorne nesklapnosti koje upućuju na strukturne devijacije i logičke nakaradnosti unutar samoga sustava.

Loše ministre, kao što znamo, danas nije problem smijeniti: nikakve štete ako se potroši i više njih u pola godine. Krivo skrojena ministarstva je, međutim, puno teže redizajnirati, a još mukotrpnije ispravljati potencijalno pogubne i dugoročne posljedice njihova djelovanja.

Svjetski unikum

Malo medijske halabuke se, istinabog, diglo na najave da bi se unutar postojeće Vladine arhitekture naknadno organiziralo još jedan resor radi potpunoga zadovoljenja ambicija jednoga čovjeka. No, na evidentnu činjenicu da u Vladi već imamo zaokruženo zajedničko ministarstvo lisica i kokoši – kako je kolokvijalno kršten novi resor Slavena Dobrovića i kolega mu iz Mosta – potpuni muk i mukajet. A riječ je o doista svjetskom unikumu, kabinetu koji bi objedinjavao perjanike zadužene za zaštitu okoliša i one zadužene za njegovo zagađenje.

Iz krajnje prizemne i hlebinske perspektive to na prvu doista djeluje kao put prema efikasnosti i uštedama: činovnici što će izdavati dopusnice za gradnju termoelektrana ili bušenje nafte na Jadranu istodobno će, onako usput, utvrđivati posljedice njihova štetnog
utjecaja na okoliš. Što bude vidljivo mostu, reklo bi se, izgubit će se na ćupriji. Ne znamo samo zašto se onda radi uštede, izbjegavanja komplikacija i efikasnosti ne bi jednako u resoru Ante Šprlje rutinski objedinile i institucije suda i tužiteljstva, a mogla bi im se naknadno još pridodati i zaduženja vještaka.

Nije zgorega razmisliti ni o spajanju resora gospodarstva i obrazovanja: što treba prvima, i to bez tendera, lančano će proizvoditi drugi. Čemu smo uopće prolazili kroz svojedobna tegobna, ali otrežnjujuća iskustva međuresornih ratova, čemu smo uopće čitali o sukobima Mirele Holy s Radimirom Čačićem i Zoranom Milanovićem koji su završili kako su već završili.

Problem energetike

Disharmonija je sad teoretski eliminirana: o pitanjima izmjene krajobraza i utjecaju na sve oblike života u Lijepoj našoj bez nepotrebnih svađa i prijepora odlučivat će jedno ministarstvo, čvrsto u rukama jedne stranke. One iste što jednom rukom populistički maše barjakom ušteda i antiklijentelizma, a drugom grabi najpropulzivnije, najunosnije i potencijalno najkoruptivnije državne poslove.

Energetika je kod nas već bjelodano postala jedan od najprofitabilnijih gospodarskih sektora, s najbržim efektima oplodnje uloženoga kapitala. Javno-privatna partnerstva u toj zoni cvjetaju kao rajska polja, i to bez obzira na promjene stranačkih administracija na čelu države.

Dovoljno je baciti pogled uz cestovni pravac Zagreb-Dubrovnik da se u to uvjeri svaki smrtnik: tamo gdje su prije godinu, dvije ili tri stajale dvije elektrovjetrenjače, sad ih je pet, šest ili više, jer niču kao gljive poslije kiše. Iz demografski opustošenih i manjinski naseljenih krajeva poput Like i zadarskoga zaleđa do medija dopiru jezive priče o kršenju svih prostornih i civilizacijskih standarda prilikom podizanja tih modernih nakaza za ubijanje ptica: iste nerijetko instaliraju i na samo nekoliko stotina metara od naseljenih kuća da zlokobno zuje svojim propelerima kao električne žice pod Maestrovim prozorom u Marinkovićevu "Kiklopu".

Nema, međutim, tamo ni tužnog viteza od Manche da juriša na njih na mršavome Rocinantu. Javne rasprave raspisuju se u tim sredinama proforma i žrtvuju se mnogi standardi kako bi se propele usidrilo što bliže ružama vjetrova, a što – kao što znamo – kod nas nikad nije predstavljalo problem ako njegovo veličanstvo ulagač ima dovoljno novca ili političkih veza.

Nasuprot tim šumama hrvatskih vjetroelektrana, međutim, Hrvatima sustavno poskupljuje struja: od nove je godine upravo zbog povećanja naknade za obnovljive izvore energije Ministarstvo gospodarstva nedavno najavilo porast cijene od 15 lipa po kilovatu. Bura puše, vjetrenjače se vrte i pune bankovne račune povlaštenih i pametnih investitora, a sve to skupa kroz račune HEP-u harno plaćaju hrvatske budale domaće obične, ordinarius idioticus domesticus.

U ime štednje energije i tobožnjega spašavanja okoliša opustošen je tako dosad u nekoliko navrata svaki život u takujinima deklasiranih i izmanipuliranih građana.

Obveza uvođenja razdjelnika topline je u fazi marketinške obmane za Milanovićeva mandata također tumačena primarnom potrebom štednje, da bi tek na kraju shvatili da mi – za razliku od koncesionara za ugradnju tih plemenitih i skupih naprava – nismo ni uštedjeli ni zaradili ništa, osim možda čira na želucu.

Odlučno? Da, da...

Mostovci su se u početku kleli da će se odlučno obračunati s Vrdoljakovim muljažama, od pogodvanja toplinarskim lobijima, pa do dozvola za istraživanje nafte i plina na Jadranu, no zasad je najvidljivije što su na tom planu učinili to da su odlučivanje o svemu ultimativno stavili pod svoju kapu. Trebalo bi im vjerovati na neviđeno, jer su oni navodno pošteni. Neće lisica ništa pilićima. Neće mačka mlika.

Naslovnica Špurtilom i ostima